Rev-399/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 399/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz K., koga zastupa Z. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. P. iz K., koga zastupa J. Z., odvjetnik u K., radi isplate cijene, rješavajući izjavljenu reviziju protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru od 5. studenoga 2003. godine, br. Gž-1246/03., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini od 10. rujna 2002. godine, br. P-129/01., u sjednici održanoj dana 27. rujna 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 18.825,74 eura-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Z. b. na dan plateža.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP posebno istaknuta prema sadržaju izjavljene revizije.

Drugostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženika.

Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije, prema tome, učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da su parnične stranke zaključile usmeni ugovor o građenju i da je temeljem tog ugovora tužitelj izveo građevinske radove na objektu tuženika Z. – P. u K., T. d.d. od ožujka do srpnja 1995. godine,

- da je očevidom i obavljenim građevinskim vještačenjem po vještaku A. M. dipl. ing. arh. utvrđena stvarna količina izvedenih radova i njihova kvaliteta, te da ukupna vrijednost radova pogođenim u njemačkim markama iznosi 77.622,80 DEM, vrijednost nekvalitetno izvedenih radova da iznosi 5.877,68 DEM, tako da ukupna vrijednost radova iznosi 71.745,20 DEM, odnosno 36.682,74 eur-a,

- da je tuženik na ime cijene izvedenih radova platio tužitelju iznos od 35.000 DEM što iznosi 17.857,00 eur-a.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno prihvatili tužbeni zahtjev u iznosu od 18.825,74 eur-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Z. b. na dan plateža, a koji je za tuženika povoljniji od prodajnog tečaja (čl. 395. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 7/96, 112/99 i 88/01).

Dosudio je, naime, razliku između isplaćenog iznosa tužitelju od 17.857,00 eur-a i utvrđene vrijednosti izvedenih radova od 36.682,74 eur-a.

Okolnost da su stranke sklopile usmeni ugovor o građenju nije od odlučnog značenja, jer je ugovor u pretežnom dijelu izvršen.

Tokom postupka provedena su vještačenja i to po građevinskom vještaku ing. A. E. čiji nalaz sa stručnim mišljenjem ostao je nepotpun i proturječan troškovima jedinične cijene pojedinih radova koji su izvedeni ne odgovaraju količinama koje je naveo sam tužitelj. Ne zna se na temelju čega je taj vještak došao do količina koje je utvrdio.

Pokušano je otkloniti nepravilnosti u vještačenju vještaka ing. A. E., ali bez uspjeha, pa je sud odredio vještačenje po stalnom sudskom vještaku A. M. dipl. ing. arh. čiji nalaz i mišljenje je ocijenio prihvatljivim.

Kad sud ne prihvati nalaz i mišljenje vještaka jer je nejasan, pa nakon toga odredi drugog vještaka čiji nalaz i stručno obrazloženo mišljenje ocijeniti prihvatljivim, nije dužan angažirati daljnjeg vještaka da bi utvrdio činjenice zbog kojih je vještačenje određeno, pa protivni revizijski navodi nisu osnovani.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju čl. 393. ZPP-a revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. rujna 2005.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.