Rev-1245/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1245/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz V. G., koju zastupa M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik S. A., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 1999. godine broj Gž-2389/98-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. studenog 1997. godine broj Pn-6881/96, u sjednici održanoj dana 27. kolovoza 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici 61.030,00 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 1997. godine do isplate i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 6.757,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 19.570,00 kn je odbijen.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 32.030,00 kn do iznosa od 42.030,00 kn (za iznos od 10.000,00 kn), u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, a preinačena je u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 42.030,00 kn do iznosa od 61.030,00 kn (za iznos od 19.000,00 kn), te u dijelu odluke o parničnim troškovima, na način da se tužbeni zahtjev odbija za daljnji iznos od 19.000,00 kn, te dio zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.559,00 kn, a tužiteljica je dužna tuženiku platiti na ime troškova žalbenog postupka 1.991,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a da se žalba tuženika odbije uz naknadu parničnih troškova s kamatom.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica kao suputnik u osobnom automobilu reg.br. ZG 125-FV ozlijeđena u prometnoj nesreći 17. svibnja 1995. godine na cesti Rodnik-Kozina u Sloveniji. Tom prilikom tužiteljica je zadobila udarno-razderotnu ranu dorzalne strane desne šake, natučenje oba prsišta i kompresivni prijelom tijela 11-tog prsnog kralješka zbog čega je liječena u Općoj bolnici u Izoli i Klinici za traumatologiju u Zagrebu.

Zbog ozljeđivanja tužiteljica je trpjela fizičke boli jake 2-3 dana, srednjeg intenziteta 6-7 dana, slabe povremene boli oko 3 tjedna. Tijekom liječenja trpjela je i neugodnosti zbog kirurške obrade rane, čestih snimanja, imobilizacije korzetum, uzimanja analgetika, čestih odlazaka na kontrole i fizikalne terapije.

Posljedice ozljeđivanja smanjile su životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 15%, a tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila u dobi od 36 godina, a po zanimanju je medicinska sestra.

U vezi sa štetnim događajem tužiteljica je pretrpjela jaki strah u trenutku povređivanja, te sekundarni strah jačeg intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 4-7 dana, a zatim tzv. kasni strah 3-4 dana.

Tijekom liječenja kod kuće tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 5 tjedana dnevno 4 sata, te 4 tjedna po 7 sati tjedno, što ukupno iznosi 168 sati, a tu uslugu joj je pružala njezina majka.

U štetnom događaju oštećena je tužiteljičina odjeća, a šteta iznosi 2.350,00 kn. Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200., čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) je drugostupanjski sud obvezao tuženika da plati tužiteljici novčanu naknadu u vezi fizičkih boli u iznosu od 7.000,00 kn, straha 6.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 25.000,00 kn, sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO) imajući u vidu vrstu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, intenzitet i trajnost tih vidova nematerijalne štete, tužiteljičinu dob i njezino zanimanje, a nižestupanjski sudovi su pravilno obvezali tuženika da plati tužiteljici i naknadu u vezi tuđe pomoći i njege.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužiteljice da joj je novčana naknada za nematerijalnu štetu dosuđena u niskim iznosima. Prilikom odmjeravanja novčane naknade za tu štetu drugostupanjski je sud uzeo u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade nematerijalne štete.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. kolovoza 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.