P-228/2023-38 · Općinski sud u Kutini

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-228/2023.-39.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Ana Posavčić iz Kutine, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 OIB: 14036333877, kojeg zastupa odvjetnik Toni Smrček iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Ane Posavčić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Miloševića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 406-69/2007 koji su 21. rujna 2007. sklopili tužitelj AŠ iz [adresa] kao korisnik kredita i prednica tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je takvom ništetnom odredbom ugovora prednica tuženika povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj 406-69/2007 koji su 21. rujna 2007. sklopili tužitelj AŠ iz [adresa] kao korisnik kredita i prednica tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je takvom ništetnom odredbom ugovora prednica tuženika povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužitelju AŠ iz [adresa] na ime razlike u glavnici isplati iznos od 850,98 € (osamsto pedeset eur i devedeset i osam cent), sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužitelju AŠ iz [adresa] na ime tečajne razlike isplati iznos od 9.396,07 € (devet tisuća tristo devedeset i šest eur i sedam cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,21 € od 3.11.2007.,

- na iznos od 2,83 € od 31.11.2007.,

- na iznos od 0,80 € od 4.12.2007.,

do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 3,41 € od 3.1.2008.,

- na iznos od 9,99 € od 2.2.2008.,

- na iznos od 12,37 € od 1.3.2008.,

- na iznos od 19,32 € od 1.4.2008.,

- na iznos od 10,17 € od 1.5.2008.,

- na iznos od 6,55 € od 3.6.2008.,

- na iznos od 11,01 € od 1.7.2008.,

- na iznos od 4,46 € od 1.8.2008.,

- na iznos od 4,79 € od 2.9.2008.,

- na iznos od 9,69 € od 2.10.2008.,

- na iznos od 38,05 € od 1.11.2008.,

- na iznos od 23,24 € od 3.12.2008.,

- na iznos od 45,01 € od 1.1.2009.,

- na iznos od 48,99 € od 3.2.2009.,

- na iznos od 50,80 € od 3.3.2009.,

- na iznos od 45,83 € od 1.4.2009.,

- na iznos od 46,78 € od 1.5.2009.,

- na iznos od 39,18 € od 2.6.2009.,

- na iznos od 33,59 € od 1.7.2009.,

- na iznos od 35,07 € od 1.8.2009.,

- na iznos od 38,02 € od 1.9.2009.,

- na iznos od 37,77 € od 1.10.2009.,

- na iznos od 34,79 € od 3.11.2009.,

- na iznos od 40,38 € od 1.12.2009.,

- na iznos od 44,87 € od 1.1.2010.,

- na iznos od 51,24 € od 2.2.2010.,

- na iznos od 49,60 € od 2.3.2010.,

- na iznos od 0,18 € od 6.3.2010.,

- na iznos od 58,44 € od 1.4.2010.,

- na iznos od 56,80 € od 1.5.2010.,

- na iznos od 59,99 € od 1.6.2010.,

- na iznos od 87,70 € od 1.7.2010.,

- na iznos od 79,64 € od 3.8.2010.,

- na iznos od 2,14 € od 5.8.2010.,

- na iznos od 52,26 € od 1.9.2010.,

- na iznos od 47,88 € od 7.9.2010.,

- na iznos od 50,40 € od 1.10.2010.,

- na iznos od 43,02 € od 6.10.2010.,

- na iznos od 80,42 € od 6.11.2010.,

- na iznos od 5,69 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 100,16 € od 7.12.2010.,

- na iznos od 0,71 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 120,97 € od 6.1.2011.,

- na iznos od 110,63 € od 5.2.2011.,

- na iznos od 115,12 € od 5.3.2011.,

- na iznos od 102,05 € od 6.4.2011.,

- na iznos od 112,76 € od 6.5.2011.,

- na iznos od 142,58 € od 7.6.2011.,

- na iznos od 132,79 € od 6.7.2011.,

- na iznos od 171,66 € od 5.8.2011.,

- na iznos od 205,39 € od 6.9.2011.,

- na iznos od 5,87 € od 9.9.2011.,

- na iznos od 145,95 € od 6.10.2011.,

- na iznos od 140,70 € od 5.11.2011.,

- na iznos od 17,48 € od 3.12.2011.,

- na iznos od 115,63 € od 6.12.2011.,

- na iznos od 141,52 € od 6.1.2012.,

- na iznos od 149,99 € od 7.2.2012.,

- na iznos od 148,83 € od 6.3.2012.,

- na iznos od 144,80 € od 6.4.2012.,

- na iznos od 146,17 € od 5.5.2012.,

- na iznos od 149,89 € od 6.6.2012.,

- na iznos od 145,57 € od 7.7.2012.,

- na iznos od 9,84 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 137,13 € od 4.8.2012.,

- na iznos od 133,02 € od 6.9.2012.,

- na iznos od 10,31 € od 18.9.2012.,

- na iznos od 1,99 € od 2.10.2012.,

- na iznos od 137,16 € od 6.10.2012.,

- na iznos od 145,38 € od 7.11.2012.,

- na iznos od 143,00 € od 8.12.2012.,

- na iznos od 147,98 € od 9.1.2013.,

- na iznos od 2,27 € od 1.2.2013.,

- na iznos od 136,25 € od 8.2.2013.,

- na iznos od 139,13 € od 9.3.2013.,

- na iznos od 147,50 € od 6.4.2013.,

- na iznos od 142,85 € od 7.5.2013.,

- na iznos od 2,43 € od 1.6.2013.,

- na iznos od 131,87 € od 6.6.2013.,

- na iznos od 131,40 € od 6.7.2013.,

- na iznos od 133,74 € od 1.8.2013.,

- na iznos od 138,29 € od 1.9.2013.,

- na iznos od 144,60 € od 1.10.2013.,

- na iznos od 20,89 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 120,60 € od 9.11.2013.,

- na iznos od 1,30 € od 1.12.2013.,

- na iznos od 143,99 € od 7.12.2013.,

- na iznos od 3,01 € od 1.1.2014.,

- na iznos od 137,41 € od 9.1.2014.,

- na iznos od 124,08 € od 8.2.2014.,

- na iznos od 1,57 € od 9.3.2014.,

- na iznos od 123,94 € od 8.3.2014.,

- na iznos od 123,40 € od 8.4.2014.,

- na iznos od 122,94 € od 8.5.2014.,

- na iznos od 10,09 € od 1.6.2014.,

- na iznos od 110,54 € od 7.6.2014.,

- na iznos od 17,42 € od 1.7.2014.,

- na iznos od 105,11 € od 8.7.2014.,

- na iznos od 125,65 € od 8.8.2014.,

- na iznos od 0,92 € od 2.9.2014.,

- na iznos od 127,24 € od 11.9.2014.,

- na iznos od 2,71 € od 31.9.2014.,

- na iznos od 124,19 € od 8.10.2014.,

- na iznos od 130,22 € od12.11.2014.,

- na iznos od 132,14 € od11.12.2014.,

- na iznos od 3,20 € od 1.1.2015.,

- na iznos od 129,30 € od 10.1.2015.,

- na iznos od 5,48 € od 1.2.2015.,

- na iznos od 126,85 € od 10.2.2015.,

- na iznos od 4,21 € od 1.3.2015.,

- na iznos od 128,12 € od 10.3.2015.,

- na iznos od 6,36 € od 1.4.2015.,

- na iznos od 125,97 € od 10.4.2015.,

- na iznos od 4,33 € od 1.5.2015.,

- na iznos od 127,99 € od 9.5.2015.,

- na iznos od 132,33 € od 9.6.2015.,

- na iznos od 132,33 € od 9.7.2015.,

- na iznos od 132,33 € od 8.8.2015.,

- na iznos od 2,03 € od 1.9.2015.,

- na iznos od 130,31 € od 9.9.2015.,

- na iznos od 88,87 € od 1.10.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužitelju AŠ iz [adresa] na ime ništetne odredbe kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita isplati iznos od 704,13 € (sedamsto četiri eur i trinaest cent), sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 30.9.2007. do 31.12.2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Za iznos od 3.615,80 € tužbeni zahtjev se odbija.

VII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.225,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 17.7.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i prednica tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor sklopili 21.9.2007. Ugovor o kreditu broj 406-69/2007, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 96.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 4. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 522,24 obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

Odredbom članka 5. Ugovora određeno je da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je ovdje tuženica u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 406-69/2007 kojeg su 21.9.2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednica tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je takvom ništetnom odredbom ugovora prednica tuženika povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te da se tuženiku naloži tužitelju na ime tečajne razlike isplatiti iznos od 8.554,35 €

Također se predlaže utvrditi da su ništetne odredbe iz članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je takvom ništetnom odredbom ugovora prednica tuženika povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita i da se tuženiku naloži tužitelju po ovom osnovu isplatiti iznos od 704,13 €.

Predlaže se tuženiku naložiti da tužitelju na ime razlike u glavnici utvrđenoj prilikom obračuna konverzije isplatiti iznos od 5.308,50 €.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime razlike u glavnicama potražuje isplatu iznosa od 850,98 €, na ime pretplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 9.396,07 € i na ime naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 704,13 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da tužitelj nije dokazao da ima status potrošača, a koji status je preduvjet da tužitelj ima aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

Tuženik ističe kako ni jedna odredba Ugovora o kreditu ne može biti ništetna na temelju Zakona o zaštiti potrošača.

Također tuženik ističe prigovor zastare utuženih iznosa.

Nadalje tuženik navodi da je s tužiteljem dana 23. veljače 2016. zaključio Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija Ugovora o kreditu odnosno promijenjeni su učinci Ugovora o kreditu na način da se u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF stranke sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, a konverzija je izvršena sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Aneks o konverziji je novi pravni posao među strankama koji je valjano sklopljen i koji obvezuje obje stranke.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga prema tuženiku sukladno članku 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni.

Odredba o jednokratnim troškovima nije ništetna jer je preuzeta iz prisilnih propisa Republike Hrvatske.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 21.9.2007., Aneks uz Ugovor o kreditu broj 406-69/2007 od 23.2.2015. izvršio uvid u otplatni plan., izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i provedeno je saslušanje tužitelja

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i prednica tuženika kao kreditor sklopili 21.9.2007. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 96.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 4. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 522,24 obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

Odredbom članka 5. Ugovora određeno je da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita.

7. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je on dobio na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor i da nije mogao pregovarati niti o jednoj njegovoj stavci.

Kod zaključenja ugovora tužitelju nije ništa pojašnjavano u vezi valutne klauzule, nije mu bilo rečeno da mora platiti naknadu za obradu kredita, te nije bilo govora o eventualnim rizicima zaključenja ugovora o kreditu vezanog uz tečaj CHF.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj isto tako nije mogao sa tuženikom pregovarati o ugovornim odredbama.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imao utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu i kasnije niti na Dodatak ugovora o kreditu.

8. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula i da se o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo.

15. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 4. je neodređena nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u članku 5. Ugovora je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.

Odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 1,25% od iznosa kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita.

18. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita.

19. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

20. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Kako su odredbe članka 4. i 5. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

22. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9011162535 nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

23. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli

1 0

ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 DŠ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

24. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

25. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

26. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da prema obračunu tečajne razlike ukupna tečajna razlika plaćenih anuiteta iznosi 9.418,46 € i da nije bilo negativnih tečajnih razlika što znači da su svi tečajevi na dan otplate bili veći od tečaja na dan isplate kredita.

Iznos razlike neotplaćene glavnice kredita iznosi 4.987,27 € odnosno banka je više zaračunala glavnicu novog EUR kredita nego kada bi se u obračun uzele pretpostavke ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu.

Banka je izračunom konverzije izrazila preplatu u iznosu od 4.122,74 € i taj iznos je vraćen kroz otplatu navedenih anuiteta u visini od 50% visine anuiteta do potpunog iskorištenja preplate.

Ako od razlike neotplaćene glavnice kredita oduzmemo priznatu preplatu ostaje još uvijek razlike u iznosu od 864,53 €

Iz navedenog se može zaključiti da je postupkom konverzije tužitelj samo djelomično obeštećen.

Plaćeni iznos naknade za obradu kredita iznosi 704,13 €.

27. U dopunskom pismenom nalazu i mišljenju vještakinja je uvažila prigovor tuženika i izradila korekciju izračuna tečajne razlike za obračunatu tečajnu razliku na zakonske zatezne kamate i troškove.

Vještakinja navodi da ako se primjeni srednji tečaj kreditora u tom slučaju razlika neotplaćene glavnice kredita na dan 30.9.2015. iznosi 37.904,65 kn, priznata preplata od strane tuženika iznosi 31.492,92 kn, te razlika neotplaćene glavnice nakon umanjenja za preplatu iznosi 6.411,73 kn odnosno 850,98 €.

28. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, vještakinja je izvršila i dopunski izračun uvaživši prigovor tuženika, ostali

1 1

prigovori tuženika su pravne prirode i stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

29. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj predmetnom konverzijom nije obeštećen u cijelosti i da je potraživanje tužitelja veće od preplate priznate po konverziji. Slijedom navedenog tužitelju je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od 9.396,07 €, na ime razlike glavnice iznos od 850,98 € i na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 704,13 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

30. Tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 3.615,80 €, a kom djelomičnom povlačenju se tuženik protivi i stoga je za navedeni iznos valjalo odbiti tužbeni zahtjev..

31. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.6.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

32. Tuženik neosnovano prigovara tužiteljevom svojstvu potrošača.

Iz iskaza tužitelja i iz predmetnog ugovora o kreditu je vidljivo da je tužitelj sklopio ugovor o stambenom kreditu kao fizička osoba.

Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora tu tvrdnju dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018 i Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

1 2

33. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

34. Prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva je također neosnovan u cijelosti budući da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku (stav sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske broj: Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.).

35. Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 87,5 % (tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 75 %, a što daje ukupan uspjeh od 87,5 %).

Tuženik je uspio u sporu sa 12,5 %.

Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 75 %.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 500,00 €, sastava podneska od 15.9.2023. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 2.7.2024. 500,00 €, sastava podneska od 13.9.2024. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 2.12.2024. 500,00 €, sastava podneska od 19.12.2024. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 3.4.2025. 250,00 €, na ročištu od 19.5.2025. 250,00 €, na ročištu od 3.7.2025. 500,00 €, na ročištu od 17.7.2025. 100,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 4.300,00 €. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 75% dosuđen mu je trošak u iznosu od 3.225,00 €.

36. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 17. srpnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina

2.Odvjetnik Toni Smrček, Zagreb