Rev-1828/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1828/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz P., J. P. iz P., I. V. iz P., i Ž. R. iz P., koje zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz P., protiv tuženika E. d.o.o. iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. D., radi isplate razlike otpremnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 29. travnja 1998. godine broj Gž- 231/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 27. veljače 1998. godine broj P-111/98-5, u sjednici vijeća održanoj dana 14. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Požegi broj P-111/98-5 od 27. veljače 1998. godine odbijeni s tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim su tražili da im tuženik isplati razliku otpremnine i to M.D. iznos od 11.434,55 kn, J.P. iznos od 17.637,93 kn, I.V. iznos od 20.341,59 kn te Ž.R. iznos od 16.643,98 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 1997. godine do isplate i parničnim troškom.

Županijski sud u Požegi svojom presudom broj Gž-231/98-2 od 29. travnja 1998. godine odbio je žalbu tužitelja, te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv navedene presude tužitelji su pravovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud preinači nižestupanjske presude tako da usvoji tužbeni zahtjev a tuženika obveže na platež parničnih troškova, odnosno da iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelji u reviziji navode da im, bez obzira na način prestanka ugovora o radu, pripada otpremnina temeljem odredbe čl. 118. Zakona o radu («Narodne novine» broj 38/95 - dalje ZR), kojim je navedeno pravo isključeno jedino ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika, te da činjenica da je tuženik iznudio zahtjev, odnosno izjave za raskid radnog odnosa radi odlaska u starosnu mirovinu, ne može ukinuti njihovo zakonom stečeno pravo.

Suprotno revizijskim navodima, odredba čl. 118. ZR predviđa pravo na otpremninu samo u slučaju prestanka ugovora o radu otkazom, ukoliko se ne radi o otkazu uvjetovanom ponašanjem zaposlenika, te potom određuje najmanji iznos u kojem se otpremnina smije ugovoriti. Prvostupanjski sud utvrdio je, temeljem izjava samih tužitelja, da je do prestanka radnog odnosa došlo radi odlaska u starosnu mirovinu, te im slijedom istog ne pripada pravo na otpremninu temeljem odredbe čl. 118. ZR, već samo temeljem čl. 39. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama zaposlenika i poslodavaca za društva u koncernu K. (dalje: Kolektivni ugovor), koja im je i isplaćena.

Nisu stoga relevantni revizijski navodi tužitelja, da im radni odnos nije prestao temeljem odredbe čl. 103. t. 3. ZR, već temeljem sporazuma s poslodavcem, odnosno na temelju odredbe čl. 103. t. 5. ZR, jer u svakom slučaju pravo na otpremninu imaju samo zaposlenici kojima radni odnos prestane otkazom, uz iznimku otkaza iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika. U svim drugim slučajevima prestanka ugovora o radu koji su propisani čl. 103. pravo na otpremninu ne proizlazi iz zakona, već može biti određeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Kako je tužiteljima temeljem čl. 39. Kolektivnog ugovora isplaćena otpremnina u iznosu od 4.000,00 kn, koliko im po navedenom ugovoru pripada, pravilno je primijenjeno materijalno pravo odredbe čl. 118. ZR kad su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom za isplatu razlike otpremnine.

S obzirom na navedeno, a kako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 14. prosinca 2000.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.