Gž-966/2017-2 · Županijski sud u Zadru
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja R.A. iz Z, OIB:… kojeg zastupa punomoćnik Z.H., odvjetnik u Z, protiv tuženika M.Č. iz K, OIB:.., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3072/13 od 14. lipnja 2017. godine, dana 31. listopada 2017. godine,
Legislator headnote
AI generatedGž-966/2017-2 · Županijski sud u Zadru: Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP, odbacio je tužbu tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa preko 86.000,00 kn pa do iznosa od 94.910,00 kn, odnosno za dio kojim je povećao tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu 23. svibnja 2017. godine smatrajući da se radi o preinaci tužbe koja nije dopuštena u toj fazi postupka.
Full text
13 Gž 966/17-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja R.A. iz Z, OIB:… kojeg zastupa punomoćnik Z.H., odvjetnik u Z, protiv tuženika M.Č. iz K, OIB:.., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3072/13 od 14. lipnja 2017. godine, dana 31. listopada 2017. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja R.A. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3072/13 od 14. lipnja 2017. godine.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku M.Č. iz K, OIB:…, platiti tužitelju R.A. iz Z, OIB:…, iznos od 86.000,00 kn (osamdesetšesttisućakuna) sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 81.590,00 kn počevši od 04. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 4.410,00 kn počevši od 14. lipnja 2017. do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.662,50 kn sa zateznim kamatama počevši od 14. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II./ Odbija se zahtjev tužitelja R.A. iz Z, OIB:…, za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.187,50 kn sa zateznim kamatama počevši od 14. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan."
Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Odbacuje se preinaka tužbe učinjena povećanjem tužbenog zahtjeva u podnesku od predanom na ročištu 23. svibnja 2017. za razliku iznosa u odnosu na utuženi iznos tužbom od 86.000,00 kn do 94.910,00 kn kako je zatraženo u podnesku predanom na ročištu 23. svibnja 2016. odnosno za iznos od 8.910,00 kn, kao nedopuštena."
Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da mu se dosudi zatraženi dodatni iznos od 8.910,00 kuna, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja nepravilno primjenio odredbe čl. 190. i čl. 191. Zakona o parničnom postupku, a što je utjecalo na zakonitost i pravilnost donesenog rješenja. Naime, rok za preinaku tužbenog zahtjeva nije prekluzivan. Osim toga, na ročištu na kojem je tuženik zaprimio podnesak kojim je usklađen tužbeni zahtjev s rezultatima medicinskog vještačenja tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i nije se usprotivio usklađenju (preinaci) tužbenog zahtjeva. Ukazuje na činjenicu kako u trenutku zaključenja predhodnog postupka nije imao informaciju o stupnju oštećenja organizma da bi mogao pravilno postaviti tužbeni zahtjev. Ta informacija predstavlja okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe, zbog čega tužitelj sukladno čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku može povećati zatraženu novčanu svotu, a tuženik se tome ne može protiviti.
Žalba nije osnovana.
Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP, odbacio je tužbu tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa preko 86.000,00 kn pa do iznosa od 94.910,00 kn, odnosno za dio kojim je povećao tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu 23. svibnja 2017. godine smatrajući da se radi o preinaci tužbe koja nije dopuštena u toj fazi postupka.
Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u podnesenoj tužbi postavio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 86.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, da bi tijekom postupka podneskom predanim na ročištu 23. svibnja 2017. godine zatražio isplatu iznosa od 94.910,00 kn pa kako se u konkretnom slučaju radi o povećanju tužbenog zahtjeva, to je u smislu čl. 191. st. 1. ZPP tužitelj, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, preinačio tužbu. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja predhodnog postupka preinačiti tužbu.
Dakle, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka, iz čega slijedi da tužbu nije moguće preinačiti tijekom provođenja glavne rasprave, kako je to u konkretnom slučaju učinio tužitelj. Pri tome je, suprotno žalbenim navodima, potpuno irelevantno ponašanje tuženika nakon zaprimanja podneska tužitelja kojim je povećao tužbeni zahtjev, budući da se pristanak tuženika u smislu čl. 190. st. 2. ZPP traži kada je tužba preinačena do zaključenja prethodnog postupka, a nakon što je tuženiku tužba dostavljena, što ovdje nije slučaj, jer je tužitelj preinačio tužbu nakon što to više po strogim zakonskim odredbama nije dopušteno. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u vezi čl. 190 i čl. 191. ZPP, na koje u žalbi određeno ukazuje tužitelj.
Također, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.
Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
Presuda suda prvog stupnja, koja se žalbom ne pobija, ostaje neizmijenjena.
U Zadru 31. listopada 2017. godine
S U T K I N J A
Katija Hrabrov, v.r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Ivana Balić