Revr-529/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 529/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. N. iz D., zastupane po punomoćniku J. B.-P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Osnovne škole V. N. iz D., zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2005. godine, br. Gž 28/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 3. studenog 2004. godine, br. P 317/04, u sjednici održanoj dana 8. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2005. godine, br. Gž 28/05 i presuda Općinskog suda u Daruvaru od 3. studenog 2004. godine, br. P 317/04, te sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi: „Utvrđuje se da je ništava odluka tuženika i da nije dopušten otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 19. ožujka 2002. godine Klasa: 112-07/02, Ur.broj: 2111-24-01-01/53, te se nalaže tuženiku da u skladu s čl. 54. st. 6. izmijenjenog i dopunjenog Statuta škole tuženika od 11. listopada 2001. godine i 26. studenog 2001. godine tužiteljicu vrati na radno mjestu u struci u skladu s njenom stručnom spremom i tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.867,00 kn, sve u roku od 8 dana.“

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen navedeni tužbeni zahtjev.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude nižih sudova ukinu, odnosno preinače i tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika osporava njene navode i predlaže da se kao neosnovana odbije.

Revizija tuženika je osnovana.

Kako je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP).

Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su odlučne za rješenje ovog spora, a te činjenice je prihvatio i drugostupanjski sud, pa nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje tuženik navodi u svojoj reviziji.

Tužba za zaštitu prava iz radnog odnosa podnesena je u roku od 15 dana propisanom odredbom čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01

– dalje ZR), računajući od dana kad je tuženik obavijestio tužiteljicu o pravomoćnosti odluke o otkazu ugovora o radu dopisom od 18. travnja 2002. godine i time joj dao na znanje da nije prihvatio njen prigovor i udovoljio njenom zahtjevu iz podnesenog prigovora. Tužba protiv otkaza ugovora o radu i prestanka radnog odnosa podnesena je sudu 2. svibnja 2002. godine, dakle u roku od 15 dana od dostave navedene obavijesti. Stoga su neosnovani navodi revizije o nepravovremenosti tužbe.

U dokaznom postupku je utvrđeno da je tužiteljica – nastavnik likovnih umjetnosti imenovana rješenjem Ministarstva prosvjete i športa od 11. lipnja 2001. godine vršiteljem dužnosti ravnatelja tužene Osnovne škole do imenovanja ravnatelja po ponovnom natječaju, a najduže do godinu dana. Ugovor o radu za radno mjesto vršitelja dužnosti ravnatelja sklopljen je između stranaka 14. lipnja 2001. godine.

Budući da tužiteljica po ponovnom natječaju nije izabrana na poslove ravnatelja, tuženik je donio 19. ožujka 2002. godine odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (čl. 106. ZR) s ponudom izmijenjenog ugovora (čl. 114. ZR) nudeći joj sklapanje novog ugovora o radu na poslovima stručnog suradnika – knjižničara na određeno vrijeme, što tužiteljica nije prihvatila. Za slučaj da tužiteljica ne prihvati ponuđene poslove u toč. 3. i 4. odluke o otkazu navedeno je da će joj prestati radni odnos istekom otkaznog roka od šest mjeseci s pravom na isplatu otpremnine u skladu s odredbom čl. 118. ZR.

Zbog toga što tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora, ne može u smislu odredbe čl. 114. st. 2. ZR ostvarivati zaštitu kod suda i osporavati valjanost ponuđenog radnog mjesta, što ne znači da ne može osporavati razloge i zakonitost samog otkaza bez obzira na ponudu izmijenjenog ugovora.

Niži sudovi su se upustili stoga u nepotrebnu ocjenu da li je tuženik ponudio tužiteljici odgovarajuće radno mjesto, što tuženik opravdano ističe u reviziji.

Samu odluku o otkazu ugovora, tužiteljica osporava iz razloga, da je ista donesena od neovlaštene osobe – ravnatelja škole, umjesto Školskog odbora.

Međutim, sud je u dokaznom postupku uvidom u zapisnik Školskog odbora od 15. ožujka 2002. godine utvrdio, da je odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljici donio Školski odbor a ne ravnatelj, što je u skladu s odredbom čl. 86. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", broj 69/03 – pročišćeni tekst) i odredbom čl. 54. st. 4. Statuta Osnovne škole V. N. D..

Uvidom u ugovor o radu (čl. 7.) sklopljenim između tužiteljice i tuženika 14. lipnja 2001. godine utvrđeno je, da će se isti otkazati ako tužiteljica bude razriješena kao vršitelj dužnosti ravnatelja prije isteka vremena na koje je imenovana ili ne bude ponovno imenovana. Kako je sud utvrdio da tužiteljica nije izabrana za ravnatelja škole povodom raspisanog natječaja, tuženik je otkazao navedeni Ugovor o radu sukladno odredbi čl. 7. tog Ugovora i čl. 106. ZR.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja dakle, proizlazi da je odluka o otkazu Ugovora o radu zasnovana na zakonu i da je u suglasnosti s potpisanim ugovorom, pa tuženik osnovano navodi u reviziji da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo tužbeni zahtjev odbiti.

Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbiti temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 8. prosinca 2005. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v.r.