Revr-4/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 4/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. P., 2. M. H., 3. I. B., 4. Lj. K., 5. M. K., 6. V. B., 7. K. P., 8. S. S., 9. M. S., 10. I. P., 11. J. K., 12. R. Z., 13. A. D., 14. Lj. A., 15. Ž. L., 16. B. M., 17. N. L., 18. B. S., 19. L. Š.-P., 20. D. Š., 21. K. Z., 22. B. R., 23. G. K., 24. V. N., 25. I. M., 26. I. I.-M., 27. M. C., 28. L. K.-K., 29. P. T., 30. S. M., 31. D. P., 32. V. H., 33. N. B., 34. R. D., 35. V. M., 36. A. A., 37. Ž. K., 38. Z. A., 39. B. R. i 40. M. B., svi zastupani po ponumoćniku B. T., odvjetnici u V., protiv tužene Srednja škola Ilok, Ilok, zastupane po punomoćniku M. K., radi isplate razlike plaće, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-2531/04 od 23. studenoga 2004. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, broj: P-677/02 od 16. rujna 2004. godine, dana 23. veljače 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-2531/04 od 23. studenoga 2004. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Vukovaru, broj: P-677/02 od 16. rujna 2004. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu im uvećane plaće za 50% za razdoblje 01. srpnja 1999. – 29. srpnja 2000. godine s pripadajućom kamatom, te ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelji su izjavili reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja 1. – 40. za isplatu im uvećane plaće za 50% u razdoblju srpanj 1999. – srpanj 2000. godine.

Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je 12. srpnja 2002. godine (prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 117/03 – dalje: ZID ZPP – stupio na snagu 01. prosinca 2003. godine), no kako je rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu tog Zakona (zaključena glavna rasprava 16. travnja 2004. godine), to se u smislu odredbe čl. 282. i 284. st. 5. ZID ZPP dopuštenost revizije u ovom sporu ima ocjenjivati temeljem odredbe čl. 219. tog Zakona, tj. novelirane odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP).

Prema toj odredbi i baš toč. 1. iste stranke mogu pobijati reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 100.000,00 kn.

Tužitelji (njih 40) u ovom sporu kao prosvjetni radnici potražuju od tužene isplatu uvećane plaće za 50% u razdoblju srpanj 1999. – srpanj 2000. godine. Nisu naveli konkretne novčane iznose koji bi u ovom slučaju predstavljali vrijednost predmeta spora svakog od tužitelja, no kako je opće poznato da taj iznos za utuženo razdoblje ne može prelaziti 100.000,00 kn u odnosu na svakog od tužitelja (obzirom na visine primanja osoba zaposlenih u prosvjeti), to su njihove revizije nedopuštene. Naime, zahtjev svakog od tužitelja je samostalni zahtjev prema tuženoj, zbog čega se zahtjevi tužitelja ne zbrajaju prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s odredbom čl. 400. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. veljače 2005. godine

Sudac:

Katarina Buljan, v.r.