I Kž-151/1999-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-151/1999-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. A. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. T. A. i M. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. prosinca 1998., br. K-25/98, u sjednici održanoj 7. ožujka 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

presudio je i riješio je:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja u odnosu na opt. T.A. i opt. M.M. i kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ, opisano pod toč. 4. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe opt. T.A. i opt. M.M. u odnosu na ovo kazneno djelo postale su bespredmetne.

III. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni u odnosu na opt. T.A. tako da mu se za kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH, opisano pod toč. 1. zatim iz čl. 196. st. 2. OKZRH opisano u toč. 2. izreke, za koje je proglašen krivim, na temelju odredaba istog članka utvrđuju za svako djelo kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci, pa se primjenom odredbe čl. 60. OKZRH osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, u koju mu se, na temelju odredbe čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. rujna 1994. do 22. studenoga 1994. godine i od 22. rujna 1998., pa nadalje.

IV. Odbijaju se u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba opt. T.A. kao neosnovane te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja i kaznena djela opisana pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženici su proglašeni krivima i osuđeni: opt. T.A. zbog kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i stavljanjem u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. OKZRH (prečišćeni tekst - NN, br. 31/93) te djelom pod toč. 2. kazneno djelo zloupotrebe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH, koja su činjenično opisana u njezinoj izreci pod toč. 1. i 2. te pod toč. 4. kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ zloupotrebom opojnih droga; opt. K.K. zbog kaznenog djela iz toč. 3. zloupotrebom droge neovlaštenim posjedovanjem tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama iz čl. 196. st. 1. OKZRH, za koje mu je na temelju odredbe istog članka primjenom odredbe čl. 47. st. 1. i čl. 48. OKZRH izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo; opt. M.M. za kazneno djelo iz toč. 4. zloupotrebom opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona te mu je na temelju odredbe istog članka izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu se na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. rujna 1998. do 3. prosinca 1998. godine; opt. A.A. zbog kaznenog djela iz toč. 5. zloupotrebe opojnih droga posjedovanjem tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama iz čl. 173. st. 1. KZ i na temelju odredbe istog članka izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Istom presudom na temelju odredbe čl. 64. st. 1. i čl. 196. st. 7. OKZRH te čl. 173. st. 7. KZ od opt. T.A. oduzeto je 8,86 grama heroina, a od opt. K.K. 0,12 grama heroina, od opt. A.A. 0,3 grama heroina, a na temelju odredbe čl. 463. st. 1. ZKP oduzeto je 24,24 grama te 3,9 grama heroina, što je prema potvrdama oduzeto od T.A.

Optuženici su također osuđeni na djelomičnu naknadu troškova kaznenog postupka i to opt. T.A. u iznosu od 1.500,00 kn, te opt. M.M. u iznosu od 2.350,00 kn, dok su oslobođeni od naknade ostalih troškova kaznenog postupka, a opt. K.M. i A.A. oslobođeni su dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude pravodobno su podnijeli žalbe državni odvjetnik i opt. T.A. i M.M. putem branitelja.

Državni odvjetnik pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da je Vrhovni sud ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a podredno da se u odnosu na opt. T.A. i M.M. presuda preinači i da im se izreču strože kazne zatvora.

Opt. T.A. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud pobijanu presudu preinači i da ga oslobodi od optužbe, odnosno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se izreče blaža kazna.

Opt. M.M. prvostupanjsku presudu pobija u toč. 4. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da je Vrhovni sud preinači i oslobodi ga od optužbe, odnosno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da ga oslobodi od kazne i obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Opt. T.A. i opt. A.A. podnijeli su odgovore na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP pisanim podneskom od 12. svibnja 1999. godine, br. DOKŽ-593/99 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Branitelji opt. T.A., odvjetnik G.N. iz Z. i opt. A.A., odvjetnik mr. sc. M.M. iz Z. zatražili su da se njih i optuženike obavijesti o sjednici vijeća. Dostava o obavijesti je uredno iskazana za imenovane osim za opt. A.A., za kojeg se vratila s napomenom da nije zatečen u stanu, a povodom ostavljene poštanske obavijesti o pošiljci, nije je preuzeo.

Budući da se opt. T.A. nalazi u pritvoru a ima branitelja, predsjednik vijeća je smatrao da nije svrhovito osiguravati njegovu nazočnost sjednici vijeća, a kako obaviješteni branitelji nisu pristupili sjednici, ona je održana, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP u njihovoj odsutnosti, a u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana glede odluke o kazni u odnosu na opt. T.A. za toč. 1. i 2. presude te je osnovana i u odnosu na opt. T.A. i M.M. za toč. 4. presude.

Žalba opt. T.A. u odnosu na djelo pod toč. 1. i 2. presude nije osnovana dok su žalbe opt. T.A. i M.M. uslijed istog razloga u odnosu na toč. 4. presude bespredmetne.

Opt. T.A. nije u pravu kada pobija presudu suda prvog stupnja u toč. 1. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ističući da je izreka presude u toč. 1. nerazumljiva, da su i razlozi za taj dio presude nerazumljivi, nejasni, međusobno proturječni i da nisu rezultat stvarnog sadržaja izvedenih dokaza kao i da presuda zapravo nema razloga o odlučnim činjenicama.

Međutim, suprotno žalbenim navodima opt. T.A., toč. 1. izreke prvostupanjske presude je potpuno jasna i razumljiva, u činjeničnom opisu djela nema nikakvih proturječnosti. Prema iznesenim žalbenim navodima ukazuje se na bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93.

Međutim, opt. T.A. niti ne obrazlaže rečenu žalbenu osnovu, ne navodeći u čemu se sastoji nerazumljivost izreke, koji su razlozi nerazumljivi, nejasni i na kraju o kojim odlučnim činjenicama za djelo iz toč. 1. nisu izneseni razlozi. Dakle, ova žalbena osnova je istaknuta općenito, bez stvarnog sadržaja pa se kao takva ne može ni ocijeniti.

Osim toga, dio razloga koji se iznose u okviru ove žalbene osnove su činjeničnog karaktera, jer se njima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

No, opt. T.A. neosnovano pobija i toč. 1. izreke prvostupanjske presude i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prije svega, žalbeni navodi opt. T.A. u okviru žalbene osnove bitnih postupovnih povreda, a kojima se zapravo osporava ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja su općenitog karaktera, jer navodi da sud izvedene dokaze nije analizirao niti ocjenjivao, ne navodeći na koje dokaze se to odnosi. Jedino, konkretno prigovara konstataciji suda da je izvršio uvide u više predmeta, a nije jasno o kojim dokazima se radi, a osporava i ocjenu iskaza svjedoka policajca, iznoseći da druge dokaze nije ni analizirao. Suprotno tvrdnji žalitelja sud prvog stupnja je upravo na strani 8 presude jasno i detaljno naveo koje je dokaze proveo i u kojim predmetima su ti dokazi izvedeni, navodeći predmete K-25/98, K-54/98 i K- 82/98. Osim toga, u obrazloženju (st. 4.), jasno je navedeno da su bila pokrenuta tri postupka koja su rješenjem suda spojeni radi provođenja jedinstvenog postupka.

Nadalje, sud prvog stupnja je ispravno ocijenio iskaz svjedoka N.M., policajca, koji je nedvojbeno potvrdio okolnosti pod kojima je nađena droga u kafiću opt. T.A., na stroju za pranje rublja te u susjednom vrtu obitelji S. i sve to u količinama i na mjestima kako je opisano u toč. 1. izreke prvostupanjske presude. Sud je također ispravno utvrdio da je ta droga pripadala optuženiku i za svoj zaključak iznio je valjane razloge koje prihvaća i ovaj Vrhovni sud kao sud drugog stupnja.

Nadalje, i daljnji žalbeni navodi opt. T.A. u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu prihvatljivi, jer ih žalitelj ne argumentira, već paušalno osporava ispravne zaključke suda koje on naziva paušalnim i neprihvatljivim.

Konačno, ovdje treba istaknuti kako je državni odvjetnik u činjeničnom opisu djela pod toč. 1. optuženiku stavio na teret i držanje radi prodaje još jedne PVC vrećice od 24 grama heroina i jednu plastičnu kutijicu sa 4,5 grama heroina, sakriveni ispod cigle uz samu ogradu vrta uz optuženikov kafić, koje su nađene ponovnim pregledom vrta, nakon što je ta droga pronađena na temelju pokazivanja svjedokinje K.S. Osim toga, u stanu opt. T.A. pronađeno je 60 tableta heptanona. Međutim, ovaj dio opisa sud je ispustio iz činjeničnog opisa djela pod toč. 1. izreke presude, jer na temelju iskaza svjedokinje mldb. K.S. sud nije na nedvojben način mogao utvrditi da bi i ta droga pripadala opt. T.A.

U pogledu ovog ispuštenog djela iz opisa toč. 1. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio i državni odvjetnik. Ocjenjujući njegove žalbene navode za sporni dio opisa djela pod toč. 1., ovaj Vrhovni sud kao sud drugog stupnja je u cijelosti prihvatio kao ispravan zaključak da je dvojbena tvrdnja državnog odvjetnika kako je i navedena količina droge od 24,24 grama heroina u plastičnoj vrećici i 3,91 grama u plastičnoj kutijici, pripadala opt. T.A. Naime, s obzirom na iskaz svjedoka K.S., kako je vidjela osobu koja je tu drogu ostavljala pod ciglom, a izričito je izjavila da opt. T.A. nije bio ta osoba, ta tvrdnja ostaje samo u značenju sumnje, pa je sud prvog stupnja ispravno za ovu količinu droge primijenio načelo "in dubio pro reo", dakle u slučaju postojanja sumnje postupio je u korist optuženika. Ovo zaključivanje suda prvog stupnja je ispravno i po stajalištu ovog Vrhovnog suda, unatoč tome što je droga pronađena u vrtu obitelji S. istovrsna s onom pronađenom na perilici za rublje u kafiću opt. T.A.

Prema tome, sud prvog stupnja je ispravno i potpuno utvrdio odlučne činjenice za kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH (toč. 1. izreke), a ovaj sud ocjenjujući žalbene navode državnog odvjetnika i opt. T.A. u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije utvrdio razloge zbog kojih se presuda pobija, pa u tom dijelu njihove žalbe nisu osnovane.

Nadalje, opt. T.A. nije u pravu kada toč. 1. prvostupanjske presude pobija i zbog povrede kaznenog zakona. Ovu povredu navodi u uvodu presude i u dijelu žalbe koji se odnosi za kazneno djelo pod toč. 2. izreke. No, opt. T.A. ni za jedno od tih djela ne obrazlaže tu žalbenu osnovu pa se ne može niti ocijeniti.

U odnosu na djelo pod toč. 2. presude žalitelj, opt. T.A. neosnovano ističe da presuda nema valjanih niti dostatnih razloga, a pobija i ocjenu izvedenih dokaza i zaključak suda o utvrđenju da je počinio i djelo pod toč. 2. Naime, iz sadržaja žalbe koji se odnosi na toč. 2. izreke presude proizlazi da taj dio presude pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona jer ih izričito navodi, ali i zbog pogrešno i nepotpuno uvrđenog činjeničnog stanja, iako tu žalbenu osnovu ne navodi izričito. Međutim, kako prigovara ocjeni iskaza opt. K.K., on zapravo iznosi prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

No, suprotno žalbenim navodima opt. T.A., sud prvog stupnja je ispravno ocijenio iskaz opt. K.K., kada je utvrdio da je on od opt. T.A. kupio drogu heroin u količini od 0,12 grama, koja je kod njega nađena 20. lipnja 1996. godine oko 19,00 sati u Z. i oduzeta, što je navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (list 5).

S obzirom da je opt. K.K. odmah drugi dan, dakle, 21. lipnja 1996. godine pred istražnim sucem izjavio da je drogu kupio od T.A., onda je sud ispravno postupio, prihvativši tu izjavu kao istinitu, a ne onu, koju je isti opt. K.K. dao kasnije tijekom obrane, u kojoj je naveo kako je drogu kupio od druge osobe, V.B., koji je u međuvremenu preminuo zbog trovanja opijatima. Taj zaključak, kako je prihvatljiva izjava opt. K.K. data na prvom ispitivanju, sud je valjano obrazložio i iznesene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud kao sud drugog stupnja.

Kako opt. T.A. ne obrazlaže istaknute žalbene osnove zbog bitnih povreda postupka i povrede kaznenog zakona, te žalbene osnove se ne mogu niti ocijeniti. Stoga nije osnovana njegova žalba niti glede toč. 2. izreke prvostupanjske presude.

Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP, u odnosu na opt. T.A. i M.M. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ opisanog pod toč. 4. izreke presude.

Naime, iako je državni odvjetnik optužnicom u činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. u vezi st. 2. pod toč. 4. optužnice opt. T.A. i M.M. stavio na teret da su učinom djela pribavili imovinsku korist najmanje u iznosu od 150 DEM i 1.150,00 kn, te predložio da im se navedeni iznos imovinske koristi oduzme, sud je iz činjeničnog opisa tog djela ispustio upravo taj dio, a slijedom toga nije odlučio niti o prijedlogu za oduzimanje imovinske koristi, a za takvu odluku nije dao nikakve razloge.

Prema tome, navedenim postupanjem sud prvog stupnja je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, pa je sukladno odredbi čl. 388. st. 1. ZKP toč. 4. presude suda prvog stupnja u odnosu na opt. T.A. i M.M. trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Budući da je navedeni dio, toč. 4. presude, ukinuta zbog apsolutno bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, onda se presuda u tom dijelu ne ispituje u meritumu, tj. zbog pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba kaznenog zakona, jer nije podobna za suštinsko ispitivanje, bez obzira na žalbene osnove i prigovore u tom smislu. Naime, zbog manjkavosti u postupku po samom zakonu se neoborivo pretpostavlja da su povrede postupka negativno utjecale na zakonito i pravilno donošenje presude.

Zbog navedenog žalbe opt. T.A. i opt. M.M. u odnosu na toč. 4. presude su za sada bespredmetne.

Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na opt. T.A. za kaznena djela iz toč. 1. i 2. presude, ističući da su utvrđene kazne zatvora u trajanju od jedne godine za svako djelo iz toč. 1. i 2. preblage. Naime, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne opt. T.A. precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir otegotne okolnosti. Utvrđene olakotne okolnosti, da je otac troje mldb. djece, da je sudionik Domovinskog rata i da je smanjeno ubrojiv, pored postojanja značajnih otegotnih okolnosti, kao što je višekratna osuđivanost (5 puta je pravomoćno osuđen za imovinske delikte od 1993. godine pa na ovamo) te jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, zdravlja i života ljudi, naročito mladih osoba, zbog velikog broja ovakvih kaznenih djela, što je općepoznata činjenica.

Imajući u vidu sve navedene okolnosti pravilno utvrđene u prvostupanjskom postupku, ovaj Vrhovni sud je ocjenom tih okolnosti, kako olakotnih tako i otegotnih, zaključio da su primjerene kazne zatvora za djela pod toč. 1. i 2. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je sukladno odredbi čl. 390. st. 1. ZKP preinačio prvostupanjsku presudu pod toč. 1. i 2. te je primjenom odredbe čl. 60. st. 1. utvrdio kazne zatvora u navedenom trajanju za svako djelo posebno, a zatim je primjenom odredbe st. 2. toč. c. istog članka izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci. Ovaj sud smatra da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora postići opća svrha kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ i posebna svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ, koje su navedene u obrazloženju prvostupanjske presude. Kako je, pak, u odnosu na opt. T.A. i M.M. prvostupanjska presuda ukinuta za kazneno djelo pod toč. 4. i predmet vraćen na ponovno suđenje sudu prvog stupnja treba u ponovnom postupku uzeti za osnovu dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude, tj. za toč. 4. Na ponovnom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti navedene postupovne povrede i raspraviti sva sporna pitanja na koja se ukazuje u ovoj odluci. Naime, u odnosu na toč. 4. izreke prvostupanjske presude državni odvjetnik ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Iz utvrđenog stanja stvari proizlazi da su opt. T.A. i M.M. djelom ostvarili imovinsku korist, a kako, prema odredbi čl. 80. st. 1. KZ, nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, sud prvog stupnja je dužan utvrditi iznos imovinske koristi i donijeti odluku u skladu s odredbom čl. 80. st. 2. KZ. Kod toga sud prvog stupnja treba, svakako, imati u vidu da pri utvrđivanju imovinske koristi treba kao odbitnu stavku uzeti u obzir određene nužne izdatke i troškove koje je počinitelj imao u vezi s ostvarenjem ove koristi.

Na temelju svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 7. ožujka 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Milan Gudelj v.r.