Rev-967/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 967/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća te dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice mlt. B. P. iz S., K., koju zastupaju majka i zakonska zastupnica S. P., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik Odvjetničkog društva B. i P. u Z., protiv tuženika Z. Š. s boravištem u S.-u K., s prebivalištem u R. H. na adresi S., koga zastupa punomoćnik S. N. – P., odvjetnik u S., radi utvrđenja očinstva i plaćanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni br. Gž2-339/09-2 od 19. siječnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni br. P2-1210/05 od 2. listopada 2009., u sjednici održanoj 27. siječnja 2011.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni br. Gž2-339/09-2 od 19. siječnja 2010. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni br. P2-1210/05 od 2. listopada 2009. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik otac mlt. tužiteljice.

U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđuje se da je tuženik otac mldb. tužiteljice B. P. koju je … rodila S. P., - u toč. II. izreke nalaže se tuženiku da za uzdržavanje tužiteljice plaća 1.082,00 kn mjesečno od 21. studenoga 2005. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenoga 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, s tim što se zatezna kamata računa od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a buduće obroke najkasnije do svakog 10.-og u mjesecu, sve na ruke majke S. P., - u toč. III. izreke odlučeno je da će tužiteljica živjeti s majkom S. P., - u toč. IV. izreke određeno je da će se susreti i druženja između oca i tužiteljice vršiti svake druge nedjelje, te tijekom polovine zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika, sukladno mogućnostima stranaka i potankom sporazumu roditelja, - u toč. V. izreke tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u vezi plaćanja uzdržavanja preko dosuđenih 1.082,00 kn do zatraženih 3.000,00 kn mjesečno, kao i sa zahtjevom za plaćanje uzdržavanja u valuti SAD, te sa dijelom zahtjeva za zatezne kamate preko dosuđenog, - u toč. VI. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I, II, IV i IV njezine izreke.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U uvodnom dijelu revizije tuženik je istaknuo: „Tuženik prvenstveno ističe da je odluka u sporu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da u pitanju u kojem se vodi postupak revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova te stoga tužitelj podnosi ovu reviziju.“

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tuženik i majka tužiteljice bili u emotivnoj vezi tijekom 1997. te do svibnja 1998., a da je tužiteljica začeta u toj vezi u siječnju 1998., pa da je tuženik njezin otac.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik otac tužiteljice koju je rodila S. P..

Pogrešno tuženik smatra da u ovom predmetu nije dokazano da je on otac tužiteljice. Iako tijekom glavne rasprave nije provedeno medicinsko vještačenje DNA metodom, jer tuženik dva puta nije prihvatio podvrgavanje medicinskom vještačenju, nižestupanjski sudovi su na temelju iskaza majke tužiteljice i pisama tuženika upućenih njoj u kojima je priznao da je tužiteljica njihovo dijete, utvrdili da je tuženik otac tužiteljice. Naime u smislu odredbe čl. 292. st. 6. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 – dalje u tekstu: ObZ) ako dokaz medicinskim vještačenjem nije izveden jer se jedna od stranaka nije odazvala pozivu na izvođenje medicinskog vještačenja ili je uskratila izvođenje vještačenja, sud će ocijeniti od kakvog je značaja što stranka nije došla na izvođenje vještačenja ili je uskratila izvođenje vještačenja. U predmetnom slučaju nižestupanjski sudovi su pravilno postupili u smislu te zakonske odredbe.

Suprotno tvrdnji revidenta nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, - izreke tih presuda ne proturječe sebi samima i razlozima presude, - a razlozi odlučnim činjenicama nisu proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP).

Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koja se temelji na odredbi čl. 272. ObZ.

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik otac tužiteljice (čl. 393. ZPP).

Prema odredbi čl. 305. st. 3. ObZ protiv drugostupanjske presude o uzdržavanju maloljetnog djeteta dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident nije u reviziji određeno naznačio pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st.

2. ZPP.

Prema odredbi čl. 299. ObZ protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena.

Stoga revizija tuženika protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za uzdržavanje mldb. tužiteljice, te u dijelu u kojem je određen način susreta i druženja tuženika i tužiteljice nije dopuštena pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 27. siječnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.