Rev-1708/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1708/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz Z., protiv tuženika Z. T. iz Z., koga zastupa pun. V. B., odvjetnik u Z., radi zadržavanja stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13. lipnja 1989. br. Gž-4019/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 1989. br. Ps- 150/89, u sjednici održanoj dana 22. studenog 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom utvrdjeno je da tužiteljica zadržava stanarsko pravo na stanu u kojem stanuju stranke, bivši bračni drugovi i da je tuženik dužan iz njega iseliti te ga predati tužiteljici slobodnog od osoba i stvari.

Žalbu tuženika odbio je drugostepeni sud i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio pravovremeno reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije izjavljen a Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Stranke su bivši bračni drugovi. Odlukom suda o razvodu braka njihovo dvoje mldb. djece povjereno je na odgoj i čuvanje tužiteljici, pa je utvrdjeno da ona zadržava stanarsko pravo, na do sada zajedničkom stanu, na temelju čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima ("NN SRH" br. 51/85 i 42/86).

Nije sporno da su stranke u predmetni stan došle iz B., zamijenivši ga za stan u B. koji su stan dobili, nakon rušenja kuće u kojoj je bio stan - vlasništvo djeda tuženika.

Nije u pravu tuženik, kada u reviziji tvrdi, da su se stranke prije rasprave u prvostepenom postupku dogovorile, da će sporni stan mijenjati za dva manja, pa da je u ovom postupku, na osnovi čl. 65. st. 4. ZSO trebalo uputiti stranke da ponude i pronadju zamjenu zajedničkog stana za dva manja.

Sudovi su pravilno utvrdili, da je tužiteljica izjavila kako je spremna nakon pravomoćnosti odluke u ovom predmetu sporni stan zamijeniti za dva manja, kako bi se na taj način tuženiku osigurao stambeni prostor.

Tuženik, koji je bio na glavnoj raspravi, te je saslušan kao stranka, nije imao što dodati izjavi tužiteljice. On nije predložio, niti su stranke bile suglasne, da se u toku postupka pokuša pronaći i ponuditi zamjena zajedničkog za dva manja stana, pa sud nije imao razloga ni zakonske osnove za postupanje u smislu čl. 65. st.

4. ZSO, na što inače, jer je u pitanju odredjivanje jedinog nosioca stanarskog prava na temelju čl. 65. st. 3. ZSO, nije ovlašten, osim ako su stranke sporazumne da se takova zamjena izvrši.

Pravilno su sudovi postupili u smislu odredbe čl. 65. st. 3. ZSO i odredili da tužiteljica zadrži stanarsko pravo, kad su mldb. djeca stranaka povjerena njoj, budući da na predmetnom stanu stranke imaju stanarsko pravo, bez obzira na način na koji su ga stekli.

Tvrdeći da su se stranke sporazumjele kako će u toku postupka izvršiti zamjenu spornoga za dva manja stana, revident ukazuje na drugačije - pogrešno - utvrdjeno činjenično stanje, a zbog tog se razloga revizija ne može izjaviti (čl.385. st. 3. ZPP-a).

Materijalno je pravo dakle pravilno primijenjeno, a ovaj sud nije utvrdio da bi postojala bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a) pa je revizija odbijena kao neosnovana i presudjeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 22. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.