Revr-338/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 338/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku S. A., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. projektni zavod d.d. Z., …, zastupanog po S. D. i mr. sc. F. V., odvjetnicima iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr 1948/04 od 14. prosinca 2004. godine, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr 2171/01 od 29. ožujka 2004. godine, u sjednici održanoj dana 13. lipnja 2006.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr 1948/04 od 14. prosinca 2004. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr 2171/01 od 29. ožujka 2004. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 9. ožujka 2001. godine, što ga je tuženik dao tužitelju – kao i daljnji tužbeni zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i na isplatu neisplaćene plaće kako je to sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Odbijen je također i tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete, te je tužitelj obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.684,00 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženi dao tužitelju odlukom od 9. ožujka 2001. godine, obrazlažući to, u bitnome time, da nisu bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredaba čl. 107. Zakona o radu, budući da nije počinio povrede radnih obaveza, a posebno da nije postupao protivno zakonskoj zabrani utakmice s poslodavcem u smislu čl. 92. Zakona o radu.

Suprotno izloženim navodima tužitelja, koje on ponavlja i u reviziji, prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrdili su i zaključili, da su postojale zakonom predviđene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje: ZR), a u svezi s odredbama čl. 92. istog Zakona.

Prema odredbama čl. 92. st. 1. ZR zaposlenik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice).

Prvostupanjski i drugostupanjski sud polaze od utvrđenja, da je u ponudi Društva „T.“ d.o.o. nastupalo i Društvo tužitelja navedeno kao kooperant i to u natjecanju za dobivanje poslova kojima se bavio i poslodavac, koji je također sudjelovao na istom natječaju.

Također je utvrđeno, da tužitelj o tome nije obavijestio poslodavca u smislu odredaba čl. 81. Pravilnika tuženika.

Pri tome su prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno ocijenili, da za pitanje odgovornosti tužitelja za osobito tešku povredu iz radnog odnosa, nije odlučno što je Društvo tužitelja nastupalo u natječaju samo kao kooperant, a ne kao društvo koje je dalo ponudu, a niti je odlučna činjenica što Društvo „T.“ d.o.o. nije uspjelo na natječaju.

Polazeći od navedenih utvrđenja i zaključka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ovaj Vrhovni sud, također, smatra da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je izvanredni otkaz ugovora o radu koje je tuženik dao tužitelju ocijenjen kao dopušten u smislu odredaba čl. 107. ZR.

Ponovljeni navodi tužitelja u reviziji kojima on daje svoju ocjenu inače utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, ne dovode u sumnju pravilnost nižestupanjskih odluka.

Pozivom na odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) odlučeno je stoga kao u izreci.

U Zagrebu, 13. lipnja 2006.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.