Revr-1699/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1699/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., kojega zastupa punomoćnica L. V., odvjetnica u M., protiv tuženika A. d.d. O., kojega zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4774/09-2 od 7. travnja 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-781/04-67 od 22. travnja 2009., u sjednici održanoj 21. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-781/04-67 od 22. travnja 2009. utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od … te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao; naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto voditelja javne nabave i na ime izgubljene zarade mu plati 568.384,10 kn (brutto iznos) sa zateznim kamatama pobliže označenim u točki III. izreke. Djelomično je odbijen zahtjev za isplatu plaće za razdoblje srpanj 2005. do ožujak 2006. preko svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa 8.830,00 kn do zahtijevanog iznosa od 9.465,50 kn. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu 92.866,40 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u točki I. izreke.

Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-4774/09-2 od 7. travnja 2010. prihvatio žalbu tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva i u odluci o trošku postupka te odbio tužbeni zahtjev. Naložio je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 21.752,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu ili prihvati reviziju tužitelja, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom istom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja se primjenjuje na ovaj spor u postupanju sa revizijom temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

U drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je u presudi naveo da je istu preinačio temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, iz sadržaja revizije vidljivo je da smatra kako su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu odnosno čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Drugostupanjski sud je, postupajući u skladu s citiranim odredbama, prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i ocijenio sve dokaze (pa i nalaz vještaka) koje je ocijenio odlučnim za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Drugostupanjski sud nije vještaku prepustio ulogu suda, već je nalaz vještaka ocijenio u svezi s ostalim dokazima. Činjenica da je u razlozima naveo da okolnost „što prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ne predstavlja na pogrešnu primjenu materijalnog prava“ nije bila od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. Zato ne postoje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8., čl. 220. te čl. 338. st. 4. ZPP na koje ukazuje revident, niti se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sud nije vezan svojom ranijom ukidnom odlukom te se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.

Revident većim dijelom sam ocjenjuje provedene dokaze između ostalog i nalaz vještaka, što ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju, kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je donio tuženik …, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja javne nabave i isplatiti mu izgubljenu zaradu u iznosu od 568.384,10 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. U revizijskoj fazi postupka je sporno je li pobijana odluka zakonita.

Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu … na neodređeno vrijeme za poslove voditelja postupka javne nabave, a prije toga je bio predsjednik uprave tuženika s koje je funkcije opozvan,

- da je tužitelj zbog srčanih tegoba i problema sa vratnom kralježnicom kontinuirano koristio bolovanje od početka 2003., da mu je odobreno korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od … do … 2003. te da je tužitelj nakon toga obavijestio tuženika da se dalje ponovo nalazi na bolovanju,

- da je tuženik … donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku zbog zloupotrebe korištenja bolovanja, jer je tužitelj, za vrijeme bolovanja, bio aktivan u predizbornoj kampanji za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te se kao nositelj nezavisne liste pojavio u medijima (… i … viđen na … u sklopu emisije praćenja predizborne kampanje),

- da tužitelju nije omogućena obrana, a poslodavac je proveo savjetovanje sa radničkim vijećem koje je dalo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu.

Na tako utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 107. st. 1. ZR odnosno čl. 114. st. 1. ZR za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Odredbom čl. 114. st. 1. ZR propisano je:

„Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.“

Tužitelj je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog srčanih tegoba i problema sa vratnom kralježnicom bio na bolovanju, a kroz to vrijeme je bio aktivan za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kao nositelj nezavisne liste. Nakon što je … i … viđen na … u sklopu emisije praćenja predizborne kampanje, tuženik je ocijenio da on svojim postupanjem zloupotrebljava institut bolovanja te je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu … Prema ocjeni ovog suda radi se o teškoj povredi obveze iz radnih odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Svrha bolovanja je da se radnik, zbog bolesti, u kraćem ili dužem razdoblju oslobodi obveza i to ne samo na radnom mjestu već i drugih aktivnosti, osim onih preporučenih po liječniku, koje ometaju ozdravljenje, kako bi čim prije ozdravio i vratio se na svoje radno mjesto.

Liječnik je tužitelju zbog posljedica vrtoglavice i srčane aritmije preporučio mirovanje i izbjegavanje aktivnosti povezanih sa psihičkim stresom. Ta preporuka ne znači potpuno mirovanje, ali ne znači da se tužitelj za vrijeme bolovanja može izlagati naporima predizborne kampanje. Promidžbene aktivnosti tužitelja za vrijeme bolovanja te sudjelovanje u predizbornoj kampanji što uključuje putovanja, sudjelovanje na predizbornim skupovima pojavljivanje u javnosti i sl. iziskuje znatne fizičke i psihičke napore i stres koji su kontraindicirani njegovom utvrđenom zdravstvenom stanju radi kojeg se nalazi na bolovanju i nisu usmjereni bržem ozdravljenju.

Neosnovan je revizijski navod da se tužitelju nije mogao otkazati ugovor o radu zbog toga što je „prisustvovao na dva minorna predizborna skupa“, te da to nije osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, jer je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena zbog cjelokupnih aktivnosti sudjelovanja u predizbornoj kampanji od kojih je vrhunac bio pojavljivanje na … … i … Ovaj sud prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda da je cijela ta aktivnost predstavljala zloupotrebu bolovanja te zato tužitelj neosnovano pobija pravilnost odluke tuženika od …

Odluka o tome je li radnik zloupotrijebio bolovanje ili ne utvrđuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja pa se neosnovano revident poziva na odluku ovog suda poslovni broj Rev-498/97 u kojoj je utvrđeno da se ne radi o zloupotrebi bolovanja kada je radnik na jedan dan otputovao u M.. U ovom predmetu je utvrđeno da je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja, jer aktivnosti kojima se bavio tijekom bolovanja nisu mogle pridonijeti njegovom ozdravljenju i bržem povratku na radno mjesto.

Pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da obzirom na sve okolnosti ovog konkretnog slučaja nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužitelju omogući obranu.

Iako tužitelj protiv tuženika vodi parnicu smatrajući nezakonitom odluku o opozivu sa funkcije predsjednika uprave, neosnovani su revizijski navodi da je pobijanom odlukom povrijeđena odredba čl. 108. st. 2. Zakona o radu, jer razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije spomenuta parnica. Tužitelj je bio na bolovanju od početka 2003., nakon iskorištenog godišnjeg odmora nastavio je bolovanje zbog srčanih tegoba, a u to vrijeme se aktivirao u predizbornoj kampanji pa se radi o zloupotrebi bolovanja. Radi se o teškoj povredi obveza iz radnog odnosa koja je u ovom konkretnom predmetu imala za posljedicu gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika zbog čega radni odnos više nije moguć.

Ispitujući reviziju tužitelja u granicama razloga određeno navedenih u reviziji utvrđeno je da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni razlozi na koje ukazuje revident, to je Vrhovni sud Republike Hrvatske primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 21. prosinca 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.