Gž-417/2017-4 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-417/2017-4

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Ivice Botice kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića ( suca izvjestitelja) i Andree Boras- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d. Z. iz Z., …, zastupanoga po punomoćniku A. K. D., odvjetnici u R., protiv tuženika I. A. iz R., …, zastupanog po punomoćniku G. K., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 3. studenog 2016. pod poslovnim brojem Povrv-46/15, u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2018.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci od 3. studenog 2016. pod poslovnim brojem Povrv-46/15 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. L. iz R. od 31. prosinca 2014. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 950.312,10 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 16 srpnja 2014., kao i isplatiti trošak ovršnog postupka.

Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 95.625,00 kuna s pripadajućim kamatama od 3. studenog 2016. do isplate.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj ( tužitelj je podnio dvije potpuno identične žalbe, pa se stoga u ovoj odluci tužiteljeva žalba tretira u jednini) osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) s prijedlogom da se presuda preinači te prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 950.312,10 kuna, i to na temelju mjenice.

Tuženik je u postupku istaknuo kao mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom i njegovim dodacima, te da je došlo do zastare mjenično pravnog zahtjeva.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-kako je 20. lipnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu između tužitelja kao kreditora te A. d.o.o. R. kao korisnika kredita,

-kako je tuženik u svezi navedenog Ugovora o kreditu u svojstvu mjeničnog dužnika na temelju članka 10. točka 3. Ugovora o kreditu izdao bjanko mjenicu s mjeničnim očitovanjem, a kojim solidarno jamči tužitelju za sve obveze korisnika kredita iz ugovora i njegovih dodataka te ovlašćuje kreditora da u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa ispni takvu mjenicu i u nju unose mjenični iznos koji odgovara dospjelom a ne neplaćenom iznosu duga korisnika kredita,

-kako korisnik kredita zaista nije ispunio u cijelosti ugovorom preuzete obveze prema tužitelju kao kreditoru,

-kako je Ugovor o kreditu otkazan te je došlo do dospijeća novčane obveze 20. lipnja 2012.,

-kako je tužitelj kao dospijeće unio datum 15. srpnja 2014.

-kako je tužiteljev prednik 1970. kupio 95 m2 od predmetne nekretnine, te ušao u posjed tog djela nekretnine,

-kako je prednik tužitelja upravo do prednika tuženika kupio 95 m2 predmetne nekretnine.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je bjanko mjenicu valjalo ispuniti sukladno osnovnom pravnom poslu, a tuženik je sudjelovao u osnovnom pravnom poslu kao jamac, to je mjenica trebala imati kao datum dospijeća označen 20. lipnja 2012., pa je stoga po zaključku prvostupanjskog suda došlo do zastare samog mjeničnog pravnog zahtjeva 23. lipnja 2013. u smislu odredbe članka 78. stavak 2. Zakona o mjenici ( "Narodne novine", broj 74/94 i 92/10).

Mjenica je vrijednosni papir, koji se vuče (trasira) tražbina na mjeničnog dužnika. Naime, trasant svoj dug prebacuje na trasata, koji je u obvezi mjenicu platiti imatelju mjenice.

Moguće je da trasant i trasat budu iste osobe, te takvu situaciju sudska praksa i pravna teorija praktično tumače kao da se radi o tzv. trasiranoj vlastitoj mjenici.

Iz mjenice koja je priložena spisu i nalazi se u omotnici uz list spisa 6 razvidno je kako je zaista tuženik naveden kao trasant i trasat.

Pored navedenog razvidno je iz lica mjenice kako u kutu uz grb Republike Hrvatske stoji otipkano ime i prezime tuženika njegov jedinstveni matični broj građana , adresa stanovanja, dok je okomito otipkano "prihvaćamo:" te se nalazi potpis koji bi bar prema stanju spisa bio jednak potpisu trasanta ( tuženika).

Akceptiranje mjenice je u biti prihvat mjenice, odnosno preuzimanje obveze trasata da isplati remitentu ( imatelju mjenice) trasantov dug. Ovo preuzimanje obveze se obavlja putem potpisa upisanog trasata u mjenicu, a trasat zaista može akceptirati bjanko mjenicu i prije izručenja mjenice remitentu, time da trasat mora potpisati mjenicu vlastoručno. Trasat može staviti potpis bilo gdje na prednjoj strani mjenice, s time da je po zakonu mjenici akcept pravovaljan ako trasat samo potpiše mjenicu, s time da se uz potpis može staviti i bilješka da potpisuje kao akceptant iako to nije potrebno za pravovaljanost mjenice. Akcept mjenice čak moguće obaviti i na poleđini mjenice, a li u tom slučaju akcept pravovaljan samo ako je uz potpis trasat naveo i podatak da se radi o akceptu,odnosno da potpisuje kao akceptant. S obzirom da se akceptom trasat obvezao da će mjenicu platiti na dan njezine dospjelosti, a u ovom konkretnom slučaju trasant i trasat su iste osobe, tuženik, to je ostalo nejasno zašto prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 78. stavak 2. Zakona o mjenici, a ne odredbu članka 78. stavak 1. istog zakona, a po kojoj odredbi svim mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za 3 godine, računajući od dospjelosti.

Stoga je po pravnom shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nedovoljno utvrdio činjenice, odnosno ne dostaju razlozi o odlučnim činjenicama, i to upravo zašto prvostupanjski sud tuženika ne smatra akceptantom.

Za ovaj sud činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno da bi mogao sukladno odredbi članka 373. a ZPP-a donijeti presudu, i to posebno kod okolnosti da prvostupanjski sud izrijekom odbija elaborirati nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, iako ga smatra stručnim i objektivnim.

Slijedom navedenog kako nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici glede tuženikovog akcepta mjenice, to je prvostupanjski sud počinio povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pa je valjalo na Zemlju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi se isti izjasnio je li tuženik akceptant, te zatim ako utvrdi tuženika akceptantom voditi računa da mjenično pravni zahtjevi zastarijevaju protiv akceptanta u roku od 3 godine, pa na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti i pravilnu odluku.

U Splitu 22. studenog 2018.

Predsjednik vijeća:

Ivica Botica, v. r.