III Kr-137/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 137/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. I., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2008., br. Ko-230/07 i Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2010., br. Kž-1941/08, u sjednici održanoj 3. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2008., br. Ko-230/07, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2010., br. Kž-1941/08, osuđen je D. I. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Protiv pravomoćne presude osuđenik je po svom branitelju, odvjetniku I. T. iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne naznačujući pravni osnov iz čl. 429. ZKP, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovljeno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, na temelju čl. 428. st. 4. ZKP, predložio je da se zahtjev osuđenika kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Navodi zahtjeva, ustvari, većim dijelom predstavljaju doslovnu reprodukciju navoda sadržaja žalbe protiv prvostupanjske presude, koja je u postupku pred sudom drugog stupnja odbijena kao neosnovan. Pritom se obrazlaže i vlastito viđenje početka sukoba, kao i višekratno ponovljena tvrdnja o postupanju osuđenika u nužnoj obrani, zbog čega podnositelj zahtjeva nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a

III Kr 137/10-4

drugostupanjski sud je to nekritički prihvatio. Tvrdi se da je drugostupanjski sud samo prepričao obrazloženje prvostupanjske presude ne uzimajući u obzir sve provedene dokaze, zbog čega se i nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je oštećenik zadobio ozljede koje su mu zadali osuđenici, bez obavljanja djelomične rekonstrukcije događaja na mjestu događaja sa svim sudionicima, svjedocima i vještakom.

Istovremeno, podnositelj zahtjeva smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno s obzirom na kvalifikaciju ozljede, kao i način njenog nastanka, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskih vještaka dr. J. Č. te dr. D. Z., a posebno njihovo utvrđenje da je zbog anatomskog položaja oka teška tjelesna ozljeda koja je dovela do gubitka lijevog oka, odnosno sljepoće nastala nekim plohastim predmetom (šaka ili noga), a ne nekim tanjim tupotvrdim predmetom.

Prigovara se i činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz sadržaja svjedočkih iskaza sudovi nisu pravilno cijenili.

Svi naprijed izloženi navodi zahtjeva svode se ustvari na pobijanje činjeničnih utvrđenja sudova, a ne na ukazivanje povreda zakona koje su taksativno navedeni u odredbi čl. 427. ZKP.

Pritom je potrebno reći da činjenična utvrđenja, kao i zaključci sudova, ne mogu biti predmetom ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega su u cjelini ti navodi zahtjeva s tog osnova promašeni.

Nadalje, nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, kako bi se mogla tumačiti tvrdnja podnositelja zahtjeva o tome da drugostupanjski sud samo prepričava obrazloženje prvostupanjske presude, ne uzimajući u obzir sve provedene dokaze, zbog čega je propustio pravilno ocijeniti žalbene navode ovog osuđenika.

Tim dijelom zahtjeva se ustvari polemizira s argumentacijom drugostupanjskog suda o neosnovanosti tih žalbenih prigovora koji se odnose na činjenično stanje, a to ujedno i znači da nije povrijeđena odredba čl. 391. st. 1. ZKP.

S obzirom da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije podnijet iz razloga temeljem kojih se po zakonu može podnijeti, taj zahtjev u cjelini je neosnovan i trebalo ga je temeljem čl. 429. ZKP odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.