Court dismisses claim against bank for invalid currency clause in loan contract citing statutory permission.
Legislator summary
AI generatedThe municipal court in Pazin dismissed the plaintiff's request to declare specific currency clauses in a 2006 loan contract invalid and to order repayment. The plaintiff argued the clauses were unfair, but the court found the contract valid because the law permitted currency valuation based on gold or foreign exchange rates. Consequently, the court ruled that the plaintiff failed to prove unfairness and ordered the defendant to cover the plaintiff's legal costs.
Legislator headnote
AI generatedčl. 22. st. 1. ZOO; čl. 23. Ugovora: The court holds that a contractual clause allowing debt valuation in foreign currency based on exchange rates is legally permissible and valid, provided the borrower was aware of the risks, thereby rejecting claims of unfairness based solely on subsequent currency fluctuations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-267/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Leu Peruško, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima OD Porobija & Porobija, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave 09. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 21. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su nepoštene i ništetne odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule sadržane u članku 1.1., članku 1.2., članku 2.1. i članku 7.1. Ugovora o kreditu broj 3207513783 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 27.09.2006. g., solemniziranog dana 28.09.2006. u uredu javnog bilježnika Mirne Pliško pod brojem: OU-838/06-1.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.246,10 EUR/54.595,76 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 0,50 EUR/3,78 kuna počev od dana 16.03.2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,29 EUR/32,34 kuna počev od dana 16.11.2007. godine do isplate,
- na iznos od 15,08 EUR/113,59 kuna počev od dana 17.12.2007. godine do isplate,
- na iznos od 24,01 EUR/180,93 kuna počev od dana 22.01.2008. godine do isplate,
- na iznos od 11,29 EUR/85,10 kuna počev od dana 20.02.2008. godine do isplate,
- na iznos od 29,04 EUR/218,80 kuna počev od dana 13.03.2008. godine do isplate,
- na iznos od 25,64 EUR/193,17 kuna počev od dana 18.04.2008. godine do isplate,
- na iznos od 27,68 EUR/208,54 kuna počev od dana 15.05.2008. godine do isplate,
- na iznos od 23,70 EUR/178,54 kuna počev od dana 16.06.2008. godine do isplate,
- na iznos od 25,69 EUR/193,53 kuna počev od dana 18.07.2008. godine do isplate,
- na iznos od 19,71 EUR/148,54 kuna počev od dana 14.08.2008. godine do isplate,
- na iznos od 36,97 EUR/278,54 kuna počev od dana 29.09.2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,67 EUR/35,22 kuna počev od dana 24.10.2008. godine do isplate,
- na iznos od 36,97 EUR/278,54 kuna počev od dana 19.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 36,97 EUR/278,54 kuna počev od dana 19.12.2008. godine do isplate,
- na iznos od 10,00 EUR/75,32 kuna počev od dana 27.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 56,88 EUR/428,54 kuna počev od dana 26.02.2009. godine do isplate,
- na iznos od 44,41 EUR/334,64 kuna počev od dana 20.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 40,46 EUR/304,88 kuna počev od dana 20.04.2009. godine do isplate,
- na iznos od 56,88 EUR/428,54 kuna počev od dana 29.05.2009. godine do isplate,
- na iznos od 8.83 EUR/66,54 kuna počev od dana 16.06.2009. godine do isplate,
- na iznos od 62,19 EUR/468,54 kuna počev od dana 03.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 54,43 EUR/410,07 kuna počev od dana 27.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 43,60 EUR/328,54 kuna počev od dana 31.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 136,51 EUR/1.028,54 kuna počev od dana 30.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 64,65 EUR/487,07 kuna počev od dana 22.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 62,19 EUR/468,54 kuna počev od dana 28.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 56,88 EUR/428,54 kuna počev od dana 08.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 70,15 EUR/528,54 kuna počev od dana 02.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 56,24 EUR/423,74 kuna počev od dana 20.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 123,24 EUR/928,54 kuna počev od dana 28.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 73,94 EUR/557,07 kuna počev od dana 04.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 70,15 EUR/528,54 kuna počev od dana 09.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 50,17 EUR/378,04 kuna počev od dana 22.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 56,88 EUR/428,54 kuna počev od dana 12.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 777,69 EUR/5.859,54 kuna počev od dana 10.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 70,15 EUR/528,54 kuna počev od dana 25.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 71,48 EUR/538,54 kuna počev od dana 14.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54 kuna počev od dana 21.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 43,60 EUR/328,54 kuna počev od dana 05.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 76,64 EUR/577,45 kuna počev od dana 19.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 70,15 EUR/528,54 kuna počev od dana 14.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 150,49 EUR/1.133,88 kuna počev od dana 01.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 78,37 EUR/590,45 kuna počev od dana 30.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54 kuna počev od dana 04.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 83,42 EUR/628,54 kuna počev od dana 04.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 54,49 EUR/410,54 kuna počev od dana 16.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 87,91 EUR/662,34 kuna počev od dana 27.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 83,42 EUR/628,54 kuna počev od dana 29.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 14,54 EUR/109,55 kuna počev od dana 23.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 449,71 EUR/3.388,35 kuna počev od dana 16.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54 kuna počev od dana 14.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 56,88 EUR/428,54 kuna počev od dana 21.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 80,77 EUR/608,54 kuna počev od dana 18.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 83,42 EUR/628,54 kuna počev od dana 15.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 78,78 EUR/593,54 kuna počev od dana 18.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 83,69 EUR/630,54 kuna počev od dana 29.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 146,93 EUR/1.107,07 kuna počev od dana 26.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54 kuna počev od dana 25.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 50,37 EUR/379,54 kuna počev od dana 22.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 85,81 EUR/646,54 kuna počev od dana 25.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 172,21 EUR/1.297,49 kuna počev od dana 07.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54 kuna počev od dana 19.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54 kuna počev od dana 06.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54kuna počev od dana 17.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 70,15 EUR/528,54 kuna počev od dana 28.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 76,79 EUR/578,54 kuna počev od dana 30.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 83,42 EUR/628,54 kuna počev od dana 22.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 73,61 EUR/554,63 kuna počev od dana 30.06.2014. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54kuna počev od dana 30.07.2014. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54kuna počev od dana 03.09.2014. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54kuna počev od dana 15.09.2014. godine do isplate,
- na iznos od 173,15 EUR/1.304,61 kuna počev od dana 10.12.2014. godine do isplate,
- na iznos od 56,88 EUR/428,54 kuna počev od dana 30.01.2015. godine do isplate,
- na iznos od 160,21 EUR/1.207,07 kuna počev od dana 12.03.2015. godine do isplate,
- na iznos od 96,69 EUR/728,54kuna počev od dana 04.05.2015. godine do isplate,
- na iznos od 70,15 EUR/528,54 kuna počev od dana 09.06.2015. godine do isplate,
- na iznos od 83,42 EUR/628,54 kuna počev od dana 17.07.2015. godine do isplate,
- na iznos od 60,66 EUR/457,07 kuna počev od dana 31.08.2015. godine do isplate,
- na iznos od 93,38 EUR/703,54 kuna počev od dana 09.10.2015. godine do isplate,
- na iznos od 43,60 EUR/328,54 kuna počev od dana 24.11.2015. godine do isplate,
- na iznos od 136,33 EUR/1.027,22 kuna počev od dana 18.12.2015. godine do isplate,
- na iznos od 105,61 EUR/795,80 kuna počev od dana 17.02.2016. godine do isplate,
- na iznos od 44,93 EUR/338,54 kuna počev od dana 24.03.2016. godine do isplate,
- na iznos od 37,90 EUR/285,54 kuna počev od dana 14.04.2016. godine do isplate,
- na iznos od 43,60 EUR/328,54 kuna počev od dana 17.05.2016. godine do isplate,
- na iznos od 43,60 EUR/328,54 kuna počev od dana 23.06.2016. godine do isplate,
- na iznos od 36,79 EUR/277,17 kuna počev od dana 15.07.2016. godine do isplate,
- na iznos od 30,60 EUR/230,54 kuna počev od dana 11.08.2016. godine do isplate,
- na iznos od 43,60 EUR/328,54 kuna počev od dana 14.09.2016. godine do isplate,
- na iznos od 30,33 EUR/228,54 kuna počev od dana 14.10.2016. godine do isplate,
- na iznos od 24,76 EUR/186,54 kuna počev od dana 11.11.2016. godine do isplate,
- na iznos od 87,21 EUR/657,07 kuna počev od dana 13.01.2017. godine do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), roku 15 dana., i
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tužiteljici.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je 27. rujna 2006. kao korisnik kredita s tuženicom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj: 3207513783, kojim Ugovorom da je tuženica odobrila tužiteljici kredit u iznosu u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 100.000,00 EUR, po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan isplate kredita s rokom otplate kredita 180 mjeseci. Kredit da je odobren za kupnju stana. Ugovor da je solemniziran kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule 28. rujna 2006. pod posl. br. OU-838/06. Tužiteljici da je odobren iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, odnosno 742.745,20 kn. Ugovor o kreditu da je sklopljen na unaprijed od tuženika formuliranom standardnom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, a tužiteljica nije imala niti je mogla imati nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi. Odredbom čl.
1. Ugovora ugovorena da je valutna klauzula, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 EUR. Ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen tim Ugovorom. Odredbom čl.
2. st.
1. Ugovora da je ugovorena kamata na kredit: Kamatna stopa je promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima, a na temelju odluke banke, i u trenutku ugovaranja iznosi 5,80%. U vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica i tuženica da nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni uvjeti, egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Tužiteljica da nije znala niti mogla odrediti koliko će iznositi kamata koju tuženica određuje svojom jednostranom odlukom.
Dakle, visina i promjena kamate da je bila isključivo u domeni tuženice, ovisna od njezine poslovne politike i poslovnih interesa. Prilikom ugovaranja valutne klauzule u eurima, tuženica da je propustila tužiteljicu informirati o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala i tečaj EUR-a u odnosu na kunu da je imao znatan porast, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Kredit da je u cijelosti otplaćen 27. rujna 2021.
Pred Općinskim sudom u Puli – Pola da je u tijeku postupak radi ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koji se postupak vodi pod brojem P-1527/2019 i u kojem je sudski vještak knjigovodstvene i financijske struke utvrdio razliku obveza zbog promjenjive kamatne stope na štetu tužiteljice u iznosu od 5.138,23 EUR. Tužiteljica da je provela izvansudsko vještačenje prema kojemu je razlike obveze zbog valutne klauzule, po osnovi promjene tečaja EUR u odnosu na kune, od početno ugovorene i poznate porasla za iznos od 7.246,10 EUR/54.595,76 kuna.
Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13 da se navodi se da čl.
4. st. 2 Direktive 93/13, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što u konkretnom slučaju znači da je vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u eurima, tuženica propustila tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Razlika obveza za tužiteljicu uslijed promjene tečaja EUR u odnosu na kune da iznosi 7.246,10 EUR/54.595,76 kuna što da je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana ne štetu tužiteljice kao potrošača pa da je sporna odredba čl. 1.Ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja i time ništetna.
Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi da ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužiteljice u konkretnom slučaju da se radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba primijeniti početni tečaj, sukladno kojemu je utvrđena obveza visine anuiteta vraćanja i sukladno kojemu je tužiteljica donijela odluku o potpisivanju takvog Ugovora odnosno preuzimanju takve obveze. Predlaže donošenje presude sadržaja citiranog u točki I izreke presude.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, ukupno i pojedinačno određenu visinu, izračun, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu. Prije svega ističe kako se u predmetnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu s EUR valutnom klauzulom, a tužiteljica da potražuje da se utvrdi ništetnom valuta (odnosno valutna klauzula) (i) koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i otplate kredita bila „štićena“ od strane Hrvatske narodne banke te (ii) koja danas predstavlja važeće platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj koja je kao takva i definirana Zakonom o uvođenju EURA kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Nadalje, ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 14. lipnja 2018. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u čl.
1. i čl.
23. P. Ugovora. Valutni rizik da nikada nije nastupio. Valutna klauzula da je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Tečaj EUR prema HRK je tečaj koji je dugi niz godina izuzetno stabilan.
Hrvatska narodna banka (HNB) je donedavno (do ulaska Republike Hrvatske u EURO zonu) „štitila“ tečaj HRK prema EUR te je uloga i cilj HNB-a bila da održi stabilnost tečaja HRK prema EUR i time omogući stabilnost cijena što je HNB uspješno činio dugi niz godina (od uvođenja EURO valute u Europskoj uniji 2003. godine do ulaska Republike Hrvatske u EURO zonu 2023. godine). Naime, HNB je odabrala stabilnost tečaja kune prema euru kao nominalno sidro monetarne politike. Održavanjem stabilnosti tečaja kune prema euru HNB posredno utječe na svoj temeljni cilj, a to je stabilnost cijena.
S obzirom na visoku euroizaciju hrvatskoga bankovnog sustava, stabilnost tečaja jest alat kojim HNB održava i financijsku stabilnost, što sve skupa osigurava makroekonomsku stabilnost zemlje i očuvanje realne vrijednosti novčanih sredstava svih sektora gospodarstva. S tim u vezi, da je notorna činjenica da nije bilo nikakve znatnije promjene tečaja odnosno slabljenja valute HRK prema valuti EUR. U kolektivnom sporu kolokvijalno nazvan „Franak“ Visoki trgovački sud da je u presudi Pž-6632/17 odlučujući o ništetnosti CHF valutne klauzule između ostalog utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile potrošače informirati o četiri činjenice:
- općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu,
- da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a),
- da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan,
- o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope,
- te da CHF predstavlja "valutu utočišta". Obzirom da je tužiteljica sklopile ugovor u valuti EUR, tuženica ističe:
- da je tužiteljica bila upoznata s općim valutnim rizikom i to da je potvrdila u članku 23. P Ugovora o kreditu,
- da je notorna i javno dostupna činjenica da je uloga i cilj HNB-a (za vrijeme trajanja ugovornog odnosa) da održi stabilnost tečaja HRK prema EUR i time omogući stabilnost cijena pa da je tužiteljica bila zaštićena od intervalutarnih promjena,
- da je EURO zona proklamirani cilj Europske unije kao monetarne unije sa stabilnom i jakom valutom zaštićenom od intervalutanih promjena pa da je i u tom smislu tužiteljica zaštićena,
- da je tuženica upoznala tužiteljicu o povećanom riziku ugovaranja valutne klauzule iako se taj rizik nije uopće obistinio u konkretnom slučaju obzirom da je tečaj HRK/EUR za cijelo vrijeme bio izrazito stabilan bez iznenadnih fluktuacija,
- da EURO valuta zasigurno nije „valuta utočišta“ u koji bježi kapital u slučaju gospodarske krize, a koji epitet ima CHF valuta prema stavu Visokog trgovačkog suda pa niti u tom smislu nema neravnoteže između tužiteljice i banke;
- te da je Republika Hrvatska postala članica eurozone te kao platežno sredstvo koristi upravo valutu EURO koju ovdje tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom. Samim time svi razlozi zbog koje je Viski trgovački sud utvrdio ništetnom valutnu klauzulu u CHF da ne postoje kod valutne klauzule u EUR jer je upravo Visoki trgovački sud utvrdio kako je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a). Sukladno čl. 13. (1) Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj "Narodne novine" br. 88/22 EURO je službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Stoga, tuženica predlaže bez daljnjeg raspravljanja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje da se utvrdi ništetnom valuta (odnosno valutna klauzula) koja predstavlja važeće platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj koja je kao takva i definirana Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužiteljici da joj naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.
3. Na pripremnom ročištu koje je održano 24. ožujka 2025. tužiteljica je prigovorila mjesnoj nenadležnosti ovog suda, jer da je za suđenje u ovom postupku nadležan Općinski sud u Puli – Pola, sve sukladno odredbi čl. 21. Ugovora o kreditu. Ukazala je i na odredbu čl. 1021. ZOO-a te istaknula kako valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveze stranaka bilo kojih ugovora, pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora. Razlika obveze za tužiteljicu uslijed promjene tečaja eura u odnosu na kune iznosi 7.246,10 eura/54.595,76 kuna, a to da je povećanje od 7,2% u odnosu na nominalni iznos kredita isplaćen tužiteljici što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tuženica da ju nije upoznala s povećanim rizikom ugovaranja valutne klauzule, a eurovaluta u vrijeme sklapanja ugovora niti u vrijeme otplate da nije bila službena valuta RH.
4. Vezano za istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tužiteljici valja ukazati na to da je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola broj 31 Su-83/2024-3 od 09. veljače 2024. na temelju odredbe čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima (NN 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60 /2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024), predsjednik toga suda odredio da će Općinski sud u Puli – Pola ustupiti Općinskom sudu u Pazinu 230 građanskih predmeta iz upisnika P, Pn, Povrv, popisanih u tablici od 09. veljače 2024. koja je sastavni dio tog rješenja, pa je na taj način ovaj predmet ustupljen od strane Općinskog suda u Puli – Pola ovom sudu. To znači da je tužba bila podnesena, sukladno sporazumu stranaka Općinskom sudu u Puli – Pola, međutim predmet je ustupljen ovom sudu sukladno posebnom, ranije navedenom propisu, slijedom čega prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tužiteljici nije osnovan i odlučeno je kao u izreci rješenja.
5. U dokaznom postupku pročitano je: otplatni plan (str. 7-12), Ugovor o namjenskom kreditu od 27. rujna 2006. (str. 19-27), godišnji mjesečni prosjeci srednjih deviznih tečajeva HNB (str. 40-44), te je saslušana tužiteljica sukladno odredbi čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), dok su svi preostali dokazni prijedlozi odbijeni, jer je stajalište suda da su iz ovako provedenih dokaza utvrđene sve odlučne činjenice u ovom postupku.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Među strankama nije sporno da su 27. rujna 2006. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopile Ugovor o kreditu broj: 3207513783, kojim ugovorom je tuženica odobrila tužiteljici kredit u iznosu u kunama koji odgovara protuvrijednosti 100.000,00 EUR, po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan isplate kredita s rokom otplate kredita 180 mjeseci. Isto tako nje sporno da je kredit odobren za kupnju stana, te da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule 28. rujna 2006. pod posl. br. OU-838/06. Nesporno je i to da je tužiteljici odobren iznos 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, odnosno 742.745,20 kn. Također nije sporan sadržaj predmetnog ugovora, odnosno da su stranke ugovorile valutnu klauzulu kojom se tužiteljica obvezala vratiti kredit u iznosima koji su vezani za valutu euro. Nesporno je i da je kredit otplaćen u cijelosti 27. rujna 2021.
7.1. Ovo nije sporno jer isto tvrdi tužiteljica, a tuženica ne osporava, te tako proizlazi i iz pročitanih isprava.
8. Sporno je slijedeće:
- je li ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed od tuženice formuliranom standardnom obrascu, pa da li se temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, a tužiteljica nije imala niti je mogla imati nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi iz čl. 1.1., 1.2, 2.1. i 7.1., a pri tome je tuženica propustila tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer razlika obveza za tužiteljicu uslijed promjene tečaja EUR u odnosu na kune iznosi 7.246,10 EUR/54.595,76 kuna, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana ne štetu tužiteljice kao potrošača, pa nastavno na to je li sporna odredba čl. 1. ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja i time ništetna,
- sporno je također je li tužiteljica donijela odluku o potpisivanju takvog ugovora odnosno preuzimanju takve obveze na temelju početnog tečaja, kako tvrdi.
9. U svom iskazu tužiteljica tvrdi da joj je s obzirom na njezinu struku poznato što znači valutna klauzula, ali porast rate kredita s početnih 6.000,00 na 6.900,00 kn da narušava ravnotežu u obveznim odnosima stranaka. Ona da je bila svjesna da se rata kredita može mijenjati s obzirom na valutnu klauzulu, ali ne ovoliko koliko se u konačnici mijenjala, a osim toga da joj je taj ugovor ponuđen kao tipski. Nije joj poznato je li tada bilo kredita u kunama. Iskaz tužiteljice nije drugim u postupku provedenim dokazima doveden u pitanje, pa ga sud cijeni vrijednosno pozitivno.
10. Odredbom čl. 22. st. 1. ZOO propisano je da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. 11. Obzirom na navedenu odredbu zakona, te na odredbu čl. 23. P) predmetnog ugovora o namjenskom kreditu od 27. rujna 2006. kojom su stranke ugovorile da je korisnik kredita upoznat s činjenicom da je kredit koji je predmetom toga ugovora, te sve obveze na povrat kredita iz tog ugovora da su vezani uz valutnu klauzulu, te da time korisnik kredita potvrđuje pristanak na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja predmetnog ugovornog odnosa, stajalište je suda da tužiteljica nije u tim okolnostima odluku o preuzimanju obveza po tom kreditu donijela isključivo na temelju početnog tečaja valute euro u odnosu na HRK, jer joj je moglo i moralo biti poznato da će se tečaj mijenjati, a kako to i tvrdi tuženica valutna klauzula, kako su je stranke ugovorile – je i zakonom dopuštena, te je stoga valjano ugovorena. Nastavno na to odredbe ugovora o kreditu na koje upire tužiteljica ne mogu postati ništetnima samo zbog kretanja tečaja kune prema valuti euro tijekom trajanja ugovornog odnosa, ako se imaju u vidu i nedvojbene činjenice da je Hrvatska narodna banka do ulaska Republike Hrvatske štitila tečaj hrvatske kune prema valuti euro, te je da je doista tečaj u odnosu na valutu euro, prema hrvatskoj kuni bio stabilan, a na konkretan se slučaj ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji se pred sudovima u Republici Hrvatskoj vodio vezano za valutu švicarskog franka iz razloga na koje upire tuženica, da bi na temelju takvih utvrđenja sud mogao utvrditi (što uostalom tužiteljica u tužbi i ne tvrdi) - da bi ugovorne odredbe iz konkretnog ugovora o namjenskom kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule sadržane u čl. 1.1., 1.2., 2.1. i 7.1. bile nepoštene i time ništetne. Obzirom na to ne postoji ni obveza tuženice da vrati tužiteljici sve što je na temelju takvih odredbi primila.
12. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti neosnovan, te je odlučeno kao u točki I izreke presude.
13. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je da je tužiteljica, koja je u cijelosti izgubila parnicu, obvezna naknaditi joj parnični trošak.
13.1. Tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu 250,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife) i zastupanje na ročištu 09. lipnja 2025. u iznosu 250,00 eura (tbr. 9/1 i 46 Tarife), odnosno sveukupno 500,00 eura.
U Poreču, 21. srpnja 2025.
Sudac:
Sanja Oroz
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se putem ovog suda dostavlja Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave.
DNA:
1. Tužiteljica p.p.
2. Tuženica p.p.