II Rev-1/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-1/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. V., protiv tuženika K.-T. V., radi 8.722,38 DEM, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 3. lipnja 1997. godine broj Pž-410/96-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Varaždinu od 9. listopada 1995. godine broj P-748/94, na sjednici održanoj dana 18. travnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 3. lipnja 1997. godine broj Pž-410/96-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Varaždinu od 9. listopada 1995. godine broj P-748/94, kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 8.722,38 DEM u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan isplate sa zateznom kamatom koja se plaća na štednju u DEM po viđenju i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.512,00 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tuženik zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Pogrješnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što je njemu naloženo nadoknaditi štetu nastalu tijekom prijevoza koji je on izvršio, jer on nije odgovoran za nastalu štetu, budući da je teret bio izvorno pakiran od strane proizvođača i došlo je do nagnuća tereta i oštećenja unutar pakovanja. Zbog toga on nije odgovoran za nastalu štetu. Smatra da je sud postupio suprotno odredbi čl. 671. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, te ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su stranke sklopile ugovor o prijevozu, kojim se tuženik obvezao za tužitelja od pošiljatelja V. V. M. tužitelju u V. prevesti vagu. Prilikom prijevoza tog tereta došlo je do nagnuća tereta i oštećenja vage. Za troškove popravka i utvrđenja kvara tužitelj je pretrpio štetu u svoti od 8.722,38 DEM.

U pravu je revident, kada navodi da nije bilo mjesta primjeni čl. 165. Zakona o ugovorima o prijevozu u cestovnom prometu. Naime, ovaj zakon nije preuzet, kao zakon Republike Hrvatske, već se na ovaj pravni odnos primjenjuje Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, dalje ZOO) i to čl. 671. st. 1.. U smislu spomenute odredbe prijevoznik odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji bi se dogodili od časa preuzimanja te pošiljke do njezine predaje, osim ako su gubitak ili oštećenje uvjetovani radnjom oštećene osobe, odnosno primatelja, pošiljatelja, osobinama tereta ili vanjskim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Njegova se odgovornost temelji na načelu objektivne odgovornosti. Prema tome, on bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu nastalu na teretu, koji je uzeo na prijevoz, samo ako bi dokazao da je šteta posljedica prije spomenutih okolnosti, tj. štetne radnje oštećenog, odnosno primatelja, pošiljatelja, osobinama tereta ili vanjskim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

Tuženik se doduše poziva na propust pošiljatelja kod pakovanja, navodeći da je zbog propusta kod pakovanja došlo do nagnuća i oštećenja tereta. Međutim, osim općenite primjedbe u tom smislu tuženik nije dao nikakvo obrazloženje o sadržaju toga propuštanja prilikom pakovanja i uzročnoj vezi između navodnog propuštanja pošiljatelja kod pakovanja i nastalog oštećenja. Pogotovo tuženik nije pružio dokaze na te okolnosti.

Zbog toga pobijana presuda svojim sadržajem predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revident u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. travnja 2002. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.