I Kž-Us-13/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 13/10-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. M. L., opt. E. V., opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K., opt. M. E., opt. B. M. i opt. S. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2009. broj K-Us-47/06, u sjednici održanoj 12. listopada 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

I. Povodom žalbi opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M. a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M. i predmet u odnosu na te optuženike vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Uslijed te odluke, žalbe opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M., postale su bespredmetne.

II. Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na opt. E. V., te se opt. E. V. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a temeljem čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru od 25. travnja 2006. do 21. lipnja 2006.

III. Žalbe opt. M. L., opt. E. V., opt. M. E. i opt. B. M. odbijaju se u cijelosti kao neosnovane, te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

I Kž-Us 13/10-5

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašeni su krivima opt. M. L., opt. E. I., opt. E. V., opt. V. O., opt. F. S. i opt. G. K. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. KZ, a opt. M. E., opt. B. M. i opt. S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ. Temeljem čl. 177. st. 3. u svezi čl. 61. KZ, opt. M. L., opt. E. I., opt. V. O. i opt. F. S. su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci svaki, a temeljem čl. 177. st. 3. u svezi čl. 61. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. b) KZ opt. E. V. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a temeljem čl. 177. st. 3. u svezi čl. 61. KZ, opt. G. K. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Opt. M. E., opt. B. M. i opt. S. M. je temeljem čl. 177. st. 1. KZ izrečena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca svakom a temeljem čl. 67. KZ prema njima je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku tri godine ne počine novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunato je opt. M. L. vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora od 25. travnja 2006. do 25. listopada 2008., opt. E. I. od 26. travnja 2006. do 26. listopada 2008., opt. E. V. od 25. travnja 2006. do 21. lipnja 2006. i opt. G. K. od 16. kolovoza 2008. do 20. ožujka 2009.

Temeljem čl. 82. KZ imovinska korist pribavljena kaznenim djelom je oduzeta od opt. M. L. u iznosu 3.080,00 EUR-a, od opt. E. I. u iznosu 8.080,00 EUR-a, od opt. E. V. u iznosu 1.000,00 EUR-a, od opt. V. O. u iznosu 3.080,00 EUR-a, od opt. F. S. u iznosu 3.080,00 EUR-a, od opt. G. K. u iznosu 2.200,00 EUR-a, od opt. M. E. u iznosu 100,00 EUR-a, od opt. B. M. u iznosu 100,00 EUR-a i od opt. S. M. u iznosu 100,00 EUR-a.

Temeljem čl. 122. st. 1. i 4., u svezi čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP-a, opt. M. L., opt. E. I., opt. E. V., opt. G. K., opt. M. E. i opt. B. M. su djelomično oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka s obvezom naknade paušalne svote u iznosu 1.500,00 kn svaki,

anja troškova kaznenog

dok su opt. V. O., opt. F. S. i opt. S. M. oslobođeni dužnosti plać

postupka u cijelosti.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. M. L., opt. E. V., opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K., opt. M. E., opt. B. M. i opt. S. M.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta žali se zbog odluke o kazni u odnosu na opt. E. V., s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti na način da se ovaj optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Opt. M. L., putem branitelja B. Š., odvjetnika iz Z. se žali zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći nižu zatvorsku kaznu.

Opt. E. V., putem braniteljice J. N., odvjetnice iz Z. se žali zbog odluke o kazni, sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prema ovom optuženiku primijeniti uvjetnu osudu.

I Kž-Us 13/10-5

Opt. V. O., putem branitelja N. C., odvjetnika iz Z., žali se zbog povrede kaznenog zakona sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i donijeti presudu kojom se optužba, u odnosu na opt. V. O., odbija.

Opt. F. S., putem branitelja Z. G., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, sa prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način da se primijeni uvjetna osuda.

Opt. G. K., putem branitelja I. J., odvjetnika iz Z., žali se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti „… u korist optuženika …“.

Opt. M. E., putem braniteljice B. J. V., odvjetnice iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. B. M., putem branitelja E. V., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. M. S., putem Zajedničkog odvjetničkog ureda D. R., Ž. Ž., T. V. i T. R. iz Z., žali se zbog povrede kaznenog zakona sa prijedlogom uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta prihvatiti a žalbe optuženika odbiti kao neosnovane, u čemu je na sjednici vijeća ustrajala i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni opt. F. S. i branitelj optuženika Z. G., odvjetnik iz Z., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a) ali sjednici nisu nazočili.

Žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog odluke o kazni u odnosu na opt. E. V. je osnovana, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti povodom žalbi opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M., sud je u odnosu na ove optuženike po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su žalbe opt. M. L., opt. E. V., opt. M. E. i opt. B. M. neosnovane u cijelosti.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a povodom žalbi opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M., utvrđeno je u odnosu na ove optuženike postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a na koju

I Kž-Us 13/10-5

povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, kako to iz spisa predmeta proizlazi (list 1458 - 1592 2311-2346) protiv slovenskih državljana opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M. je pred nadležnim sudovima Republike Slovenije pokrenut i dovršen kazneni postupak zbog kaznenog djela i događaja zbog kojeg se vodi i ovaj kazneni postupak, na što su ukazivali i branitelji opt. V. O., opt. F. S. i opt. S. M. na glavnoj raspravi (list 2143 spisa).

U razlozima presude o ovoj odlučnoj činjenici nema niti jedne riječi.

Ukoliko je kazneni postupak pokrenut ili dovršen u stranoj državi, kazneni postupak u Republici Hrvatskoj se može pokrenuti samo po odobrenju Državnog odvjetnika Republike Hrvatske (čl. 15. st. 1. KZ). Ako se pravomoćna presuda države ugovornice Konvencije o provedbi Sporazuma iz Schengena, temeljem koje je kazna izdržana ili je izdržavanje u tijeku, odnosi na kazneno djelo počinjeno dijelom i na području te države, kazneni postupak u Republici Hrvatskoj ne može biti pokrenut niti uz odobrenje Državnog odvjetnika Republike Hrvatske (čl. 15. st. 2. KZ).

Opt. V. O. i opt. S. M. u žalbi tvrde da je zbog činjenice što su u Republici Sloveniji pravomoćno proglašeni krivima i što su kaznu izdržali za istovrsno kazneno djelo i isti događaj povrijeđen kazneni zakon na njihovu štetu, opt. F. S. u žalbi uopće ne spominje ovu činjenicu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok se opt. G. K. žali samo zbog odluke o kazni, premda i on spominje da je u Republici Sloveniji već bio osuđen zbog tog istog kaznenog djela.

Premda se u žalbenim navodima nitko izravno ne poziva na nepostojanje razloga o ovim činjenicama, nedvojbeno se radi o odlučnim činjenicama o kojim je trebalo izložiti razloge u presudi. Međutim, prvostupanjski sud je usprkos dokazima koji se nalaze u spisu predmeta u odnosu na opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M. i usprkos navodima branitelja na glavnoj raspravi, jednostavno ignorirao odlučne činjenice i o njima uopće nije iznio razloge, čime je ostvario navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Neovisno što žalitelji nisu žalbe podnijeli zbog nepostojanja razloga o ovim činjenicama, radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti i koja ide njima u korist, pa je povodom njihovih žalbi a po službenoj dužnosti trebalo ukinuti pobijenu presudu u odnosu na opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M. U ostalom dijelu, pobijana presuda, povodom njihovih žalbenih tvrdnji, se ne može ni ispitati jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

Suprotno žalbenim navodima opt. M. E. i opt. B. M., u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da su optuženici počinili kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Suprotno žalbenim tvrdnjama opt. M. E. i opt. B. M. činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

I Kž-Us 13/10-5

U dokaznom postupku je utvrđeno da je opt. B. M. preuzeo nepoznatu mušku osobu radi nezakonitog prebacivanja preko državne granice i kada se osobnim vozilom kretao u pravcu L. zaustavili su ga djelatnici PP K. Utvrđeno je postojanje telefonske komunikacije između opt. E. I. i opt. B. M., a iz sadržaja razgovora proizlazi da je dogovoren njihov susret u P. gdje odlaze do mjesta gdje je dogovoreno da će opt. E. V. ostaviti nepoznatu osobu radi nezakonitog prevoženja preko državne granice. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o neuvjerljivoj i neživotnoj obrani opt. M. E. da je svog rođaka ostavio u R. bez prethodnog osiguranja da će ovaj otputovati u Švicarsku. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi jedini logičan zaključak da opt. B. M. nije uzeo nepoznatog autostopere na cesti već je po prethodnom dogovoru preuzeo A. E. (rođaka opt. M. E.) upravo radi nezakonitog prevoženja preko državne granice. Isto tako, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja kako je opt. M. E. na području U. doveo stranog državljana kojeg je preuzeo opt. E. I. a potom ga osobnim automobilom odvezao u TN K. gdje ga je preuzeo opt. E. V. koji ga je čamcem prevezao u P., gdje ga je opt. B. M. preuzeo radi daljnjeg prijevoza.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da su optuženici počinili odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano obrazloženje na koje se upućuju žalitelji.

U pravu je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kada se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. E. V., dok opt. M. L. i opt. E. V. nisu u pravu kada tvrde da im je kazna prestrogo odmjerena. Opt. M. E. i opt. B. M. se nisu izrijekom žalili zbog odluke o kazni, međutim njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a) pa je sud pobijanu presudu povodom njihovih žalbi ispitao i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji.

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uvijek uzeti u obzir ču da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog okolnosti koje utje

djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, prvostupanjski sud je opt. M. L. olakotnim cijenio njegovo djelomično priznanje, stariju životnu dob i protek vremena od počinjenja djela dok je otegotnim cijenio njegovu osuđivanost za istovrsno kazneno djelo. Opt. E. V. je olakotnim cijenjeno njegovo priznanje i iskazano žaljenje, sudioništvo u Domovinskom ratu i odlikovanje. Okolnost da je ovaj optuženik bio osuđivan 2003. zbog kaznenog djela iz čl. 236. KZ sud nije cijenio otegotnim jer se ne radi o istovrsnom kaznenom djelu. Opt. M. E. je olakotnim cijenjeno njegovo djelomično priznanje, da je oženjen i otac malodobnog djeteta, a otegotnih okolnosti sud nije našao, dok je u odnosu na opt. B. M. olakotnim cijenjeno da je

I Kž-Us 13/10-5

oženjen, otac troje djece od kojih je jedno malodobno, te da nije osuđivan. Imajući u vidu sve navedeno, prvostupanjski sud je procijenio kako se u odnosu na opt. M. E. i opt. B. M. svrha može postići i bez izvršenja kazne zatvora, uslijed čega je prema njima primijenio uvjetnu osudu.

Nasuprot tvrdnjama opt. M. L. i opt. E. V. kazne im nisu prestrogo odmjerene. Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio i protek vremena od počinjenja djela i stariju životnu dob opt. M. L., u odnosu na koga su pravilno utvrđene i ispravno ocijenjene sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

U odnosu na opt. E. V. u pravu je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio činjenicu da je ovaj optuženik izravno sudjelovao u protuzakonitom prebacivanju većeg broja osoba preko državne granice. Način na koji je to činio, koristeći motorno vozilo i plovilo ili preuzimajući ulogu prethodnice, ukazuje na visok stupanj kriminalne volje. U pravu je žalitelj kada tvrdi da prethodna osuđivanost opt. E. V. treba imati odraz u odmjeravanju sankcije i da nije bilo razloga prema njemu primijeniti ublažavanje zakonom propisane kazne, kako je to učinio sud prvog stupnja.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) kaznom zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci opt. M. L. te strožom kaznom zatvora od one koju je izrekao prvostupanjski sud opt. E. V. i to kaznom zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, moći će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Kaznom zatvora u trajanju tri mjeseca opt. M. E. i opt. B. M. te primijenjenom uvjetnom osudom i određenim rokom provjeravanja u trajanju tri godine, u kojem se kazna čine novo kazneno djelo, ispunit će se opća svrha neće izvršiti ukoliko ovi optuženici ne po

kaznenopravnih sankcija.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, izuzev dijela presude koja je ukinuta, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti ukazane povrede u odnosu na opt. V. O., opt. F. S., opt. G. K. i opt. S. M. i izložiti razloge o odlučnim činjenicama vezanim uz presude koje se nalaze u spisu predmeta, a iz kojih proizlazi da je protiv njih kao slovenskih državljana kazneni postupak pokrenut i dovršen u Republici Sloveniji za isto kazneno djelo temeljeno na istom događaju. Pri tome, osobito, treba navoditi jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz čl. 359. st. 7. ZKP-a.

I Kž-Us 13/10-5

Temeljem iznesenog, valjalo je presuditi i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.