II Kž-32/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 32/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. H. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. – ispravak; nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 9. siječnja 2015. broj Kv-3/15, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog H. H. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u svezi stavka 1. i dr. KZ/97, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te je pod točkom II. izreke određeno da uplata jamstva u visini od 50.000,00 kuna može zamijeniti istražni zatvor.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K., putem branitelja B. H., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje

II Kž 32/15-4

ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se istražni zatvor protiv optuženika ukine te da mu se odredi jedna ili više mjera opreza iz članka 98.

ZKP/08 kao zamjena za istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje, prije svega, opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a potom i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te je pravilno zaključio da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora može ostvariti uplatom jamstva u iznosu od 50.000,00 kuna. Budući da je za takvu odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni prigovori optuženika kojima ističe da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 tvrdnjom da je isto nejasno i nerazumljivo te da postoji proturječnost u odlučnim činjenicama.

Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika zbog opasnosti od bijega, prvostupanjski sud s pravom nalazi u okolnosti da je optuženik nakon počinjenja terećenih mu kaznenih djela s obitelji napustio područje Republike Hrvatske, pri čemu nije odjavio mjesto svog prebivališta, zbog čega je u razdoblju duljem od pet godina bio nedostupan tijelima kaznenog progona. Naime, iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je optuženik još u fazi istrage sudu bio nedostupan budući da ga se nije moglo pronaći ni na jednoj sudu poznatoj adresi, zbog čega je protiv njega rješenjem od 11. travnja 2011. određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) te je raspisana tuzemna tjeralica, koja je, međutim, ostala bez rezultata. Potom je, po potvrđivanju optužnice, odlučeno da će mu se suditi u odsutnosti te je protiv njega raspisana međunarodna tjeralica, a potom izdan i europski uhidbeni nalog, temeljem kojeg je uhićen 21. studenog 2014. u SR Njemačkoj te 12. prosinca 2014. izručen Republici Hrvatskoj. Iznesene okolnosti, u korelaciji s činjenicom da optuženik nema imovine u Republici Hrvatskoj, dok mu obitelj živi i radi u SR Njemačkoj, što ukazuje na to da nije ničim vezan za područje Republike Hrvatske, a osobito imajući na umu težinu kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti koje mu se, između ostalog, inkriminira u ovom kaznenom postupku, ukazuju na postojanje realne opasnosti da će on, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći, kriti se te na taj način ponovno postati nedostupan tijelima kaznenog progona, a time i osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka, posebice motiviran visinom kazne zatvora zaprijećene za to djelo. S obzirom na to da se mnogobrojnim terenskim provjerama provedenim prije i nakon donošenja rješenja o provođenju istrage došlo do saznanja da optuženik boravi na raznim adresama na području Republike Hrvatske, pri čemu nije odjavio svoje prebivalište niti prijavio svoje boravište, dok se predmetni kazneni postupak vodi protiv jedanaest optuženika, a tijekom postupka su ispitani mnogobrojni svjedoci, takav zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim tvrdnjama optuženika da je za vođenje predmetnog kaznenog postupka saznao tek po uhićenju 22. studenog 2014.

II Kž 32/15-4

Stoga je prvostupanjski sud ispravno produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a ista svrha se, imajući na umu značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne može ostvariti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08, kako to neosnovano predlaže žalitelj.

Nadalje, a s obzirom na to da je prvostupanjski sud, prvenstveno uvažavajući odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08, kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, prihvaćajući prijedlog optuženika, ispravno ocijenio i valjano obrazložio da se otklanjanje opasnosti od bijega na strani optuženog S. K. može s uspjehom ostvariti uplatom jamstva u iznosu od 50.000,00 kuna, neosnovani su i žalbeni prigovori da je prvostupanjski sud propustio razmotriti mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim blažim mjerama.

Slijedom navedenog te budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. siječnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.