Rev-947/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 947/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. š. k. z. K., koga zastupa punomoćnica D. S., odvjetnica u K., protiv tuženika M. B. iz K., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-908/08-2 od 5. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima posl. br. P-411/07-11 od 28. prosinca 2007., u sjednici održanoj 24. studenoga 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-908/08-2 od 5. ožujka 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima posl. br. P-411/07-11 od 28. prosinca 2007. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 112.103,03 kn sa zateznim kamatama, kao i odluci o parničnim troškovima.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-908/08-2 od 5. ožujka 2009. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima posl. br. P-411/07-11 od 28. prosinca 2007. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 27.169,40 kn na ime troškova parničnog postupka posl. br. P- 422/00, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 112.103,03 kn sa zateznim kamatama, te za isplatu 27.169,40 kn na ime troškova parničnog postupka posl. br. P-422/00 sa zateznim kamatama, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 48.484,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik 27. veljače 1997. sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelj odobrio tuženiku kredit u iznosu od 80.000,00 kn na vrijeme od četiri mjeseca uz kamatu od 2% mjesečno,

- da se tim ugovorom tuženik obvezao do 14. lipnja 1997. vratiti tužitelju iznos glavnice s ugovorenom kamatom – ukupno 85.966,65 kn,

- da su ugovorom o cesiji br. 01/98 bez datuma tuženik i poduzeće „B. c.“ ustupili tužitelju svoje potraživanje u iznosu od 99.030,00 kn koji su imali prema T. L.,

- da je ugovorom o cesiji ugovoreno da s danom potpisa ugovora o cesiji se cedentovo dugovanje prema tužitelju smatra podmirenim,

- da u vrijeme potpisivanja ugovora o cesiji 1998. tuženik više nije imao registriran obrt,

- da je na dan zaključenja ugovora o cesiji ukupan dug tuženika prema tužitelju s pripadajućim kamatama iznosio 92.237,04 kn, a kako je cesija izvršena za iznos od 99.030,00 kn prestalo je tužiteljevo potraživanje iz ugovora o kreditu prema tuženiku.

Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za isplatu 112.103,03 kn sa zateznim kamatama od 3. travnja 2000. do isplate.

Prema odredbi čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

Tuženik u predmetnom slučaju nije tužitelju u cijelosti vratio primljeni kredit, no njegovo dugovanje prema tužitelju iz ugovora o kreditu prestalo je sklapanjem ugovora o cesiji.

Naime, prema odredbi čl. 436. st. 1. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na novoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga.

U smislu odredbe čl. 444. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoje potraživanje ili jedan njegov dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja. U predmetnom slučaju prestalo je potraživanje tužitelja prema tuženiku iz Ugovora o kreditu od 27. veljače 1997. na temelju Ugovora o cesiji, jer je čl. 3. toga Ugovora danom potpisa cesije cesus T. L. preuzeo obvezu, te se cedentovo (tuženikovo) dugovanje smatra podmirenim. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da u ovom slučaju nije ugovorena cesija u smislu odredbe čl. 444. st. 2. ZOO prema kojoj – kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obveza gasi odnosno smanjuje tek kada vjerovnik naplati ustupljeno potraživanje.

Suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a razlozi te presude o odlučnim činjenicama nisu proturječni i nejasni, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP).

Odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora utvrđene su na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP.

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz čl. 385. ZPP), stoga se ne može uzeti u razmatranje dokumentacija priložena reviziji.

S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392.a st. 1. ZPP), valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 112.103,03 kn sa zateznim kamatama kao i odluci o parničnim troškovima.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Odredbom čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP određeno je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu 27.169,40 kn na ime troškova parničnog postupka posl. br. P-422/00 ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija u dijelu u kojem se pobija drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 27.169,40 kn na ime troškova parničnog postupka posl. br. P-422/00 nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji nije naznačeno pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizija u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 27.169,40 kn na ime troškova parničnog postupka posl. br. P-422/00 nije dopuštena niti prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 24. studenoga 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.