Rev-22/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 22/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene D.-H.

V. iz K., koju zastupa punomoćnik dr. D. B., odvjetnik iz R., protiv tuženika - protutužitelja R. b. d.d. R., radi činidbe, rješavajući reviziju tužiteljice - protutuženice protiv dopunske presude Okružnog suda u Rijeci od 12. svibnja 1993. br. Gž-280/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. rujna 1991. br. P-2541/91, u sjednici održanoj 7. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice - protutuženice D. -H.V. se prihvaća i preinačuje dopunska presuda Okružnog suda u Rijeci od 12. svibnja 1993. br. Gž-280/92 te se sudi:

Tuženik - protutužitelj R.b. d.d. dužan je i ubuduće nakon 30. listopada 1990. izvršavati svoje obveze iz ugovora o oročavanju deviznih sredstava sklopljenog među strankama dana 1. studenog 1982. godine, sve dok za to budu postojali zakonski preduvjeti.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I. Tuženik je dužan i u buduće svih narednih godina izvršavati svoje obveze iz ugovora o oročavanju deviznih sredstava sklopljenog među strankama dana 1. 11. 1982. godine, sve dok za to budu postojali zakonski preduvjeti.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici - protutuženoj parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.120,00 dinara, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik - protutužitelj s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

Raskida se ugovor o oročavanju deviznog štednog uloga br. 4-001-60507-9K na 37 mjeseci sklopljen 1. 11. 1982. godine između R. b. d.d. R. i D. -H.V. sa danom 30.10. 1990. godine.

Nalaže se tužiteljici - protutuženoj da naknadi tuženiku - protutužitelju parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama po odredb i iz čl. 277. ZOO-a, računajući od dana donošenja presude."

Dopunskom presudom suda drugog stupnja odlučeno je:

"Djelomičnim uvaženjem žalbe tužene - protutužiteljice PREINAČUJE se presuda suda prvog stupnja, tako da se tužiteljica - protutužena o d b i j a sa tužbenim zahtjevom da je

tužena

- protutužiteljica dužna i u buduće nakon 30. 10. 1990. godine izvršavati svoje obaveze iz ugovora o oročavanju deviznih sredstava sklopljenog među strankama dana 1. 11. 1982. godine, sve dok za to budu postojali zakonski preduvjeti."

Protiv te drugostupanjske presude izjavila je tužiteljica - protutuženica reviziju iz koje slijedi da tu presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže njeno preinačenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

Stranke su 1. studenog 1982. sklopile ugovor o oročavanju deviznog štednog uloga kojim se tuženik - protutužitelj uz ostalo obvezao odobriti tužiteljici - protutuženoj kamate u devizama po stopi od 12,50% godišnje. U ovoj parnici tužiteljica - protutuženica traži da se tuženiku - protutužitelju naloži da i ubuduće, sve dok za to budu postojale pretpostavke izvršava svoje obveze iz ugovora. Nasuprot tome, tuženik - protutužitelj zahtijeva da se spomenuti ugovor o oročavanju deviznog štednog uloga poništi zbog promijenjenih okolnosti.

Sud prvog stupnja udovoljio je tužbenom zahtjevu a odbio je protutužbeni zahtjev. Nasuprot tome žalbeni je sud presudom od 22. travnja 1993. br. Gž-28/92 preinačio prvostupanjsku presudu i dužnost tuženika - protutužitelja da ispunjava svoje obveze iz spomenutog ugovora vremenski ograničio na razdoblje do 30. listopada 1990. s kojim datumom je udovoljivši protutužbenom zahtjevu raskinuo taj ugovor.

Pobijanom dopunskom presudom žalbeni je sud preinačio prvostupanjsku presudu tako da je odbio tužiteljicu - protutuženicu sa zahtjevom da je tuženik - protutužitelj dužan svoje obveze iz ugovora o oročavanju deviznih sredstava od 1. studenog 1982. izvršavati i ubuduće nakon 30. listopada 1990. Navedena dopunska presuda donesena je stoga što je drugostupanjski sud bio propustio sadržaj te presude unijeti u svoju presudu od 22. travnja 1993. I svoju dopunsku presudu žalbeni sud temelji, dakle, na odredbi čl. 133. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 - citirano: ZOO) tj. da je očito da sporni ugovor zbog promijenjenih okolnosti više ne odgovara očekivanjima tuženika - protutužitelja te da bi stoga bilo nepravično održati ga na snazi. Te promijenjene okolnosti žalbeni sud nalazi u tome što se je nakon sklapanja spornog ugovora promijenila visina kamatne stope koju banke plaćaju svojim ulagačima (ona iznosi 7,9% a ne 12,5% godišnje kako su stranke ugovorile), tako da bi plaćanje ugovorene kamate dovelo tuženika - protutužitelja u nepovoljan poslovni položaj.

Opravdano revidentica ukazuje na to da je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Iako se taj sud poziva na čl. 133. ZOO, on je očito vodio računa samo o odredbi njegovog st. 1. ali ne i st. 2. koji propisuje da se raskid ugovora ne može zahtijevati ako je stranka koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Tuženik - protutužitelj je banka, dakle, organizacija u čiju djelatnost spada upravo i sklapanje ugovora o novčanom depozitu, pa je on u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio dužan uzeti u obzir i mogućnost promjene politike kamatnih stopa te eventualno ugovoriti i promjenjivost kamatne stope, čime bi isključio štetne posljedice tog ugovora. Kako on to, međutim, nije učinio, nije ovlašten niti zahtijevati da se ugovor raskine zbog promijenjenih okolnosti pozivajući se pri tome na smanjenje svojih kamatnih stopa.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP kao u izreci.

U Zagrebu, 7. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.