I Kž-394/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 394/01-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. G., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika J. G. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 28. ožujka 2001. godine, br. K-34/99, u sjednici održanoj 19. srpnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika J. G., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku J. G. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ za koje kazneno djelo je prvostupanjskom presudom proglašen krivim uz primjenu čl. 57. KZ, te po čl. 67. st. 3. KZ primjenjuje

UVJETNA OSUDA

te se po čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ izriče kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja kazna se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Puli proglašen je krivim optuženik J. G. zbog kaznenog djela iz čl.188. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik J. G. putem branitelja P. J., odvjetnika iz P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 394/01-5

Ujedno je zatražio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici vijeća čemu je udovoljeno, no sjednica je održana u njegovoj odsutnosti, budući da nije pristupio, unatoč uredno primljenom pozivu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju koje je ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladen Pantlik predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, s tvrdnjom da je sud prvog stupnja propustio ispitati svjedoke koji imaju saznanja o odnosu optuženika i oštećenice prije kritičnog događaja, čime bi bila potkrijepljena osnova obrane optuženika. Naprotiv, optuženik niti u obrani danoj pred istražnim sucem, a niti na glavnoj raspravi, ne navodi da je između njega i oštećenice dolazilo do bilo ikakvih intimnosti koje bi prethodile događaju, pa tu tvrdnju iznosi tek u žalbi, zbog čega se uopće ne može raditi o dokazima na okolnost obrane optuženika. Nadalje, optuženik niti u jednom dijelu svoje obrane ne ističe bilo kakvu seksualnu provokaciju oštećenice, pa tako njegova tvrdnja u žalbi, da ga je oštećenica tempore criminis «dočekala polu naga», nema uporište niti u njegovoj obrani niti u provedenim dokazima, neovisno o okolnosti da se ne radi o odlučnoj činjenici s obzirom na sam učin djela.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrdio da je optuženik primijenio silu kako bi oštećenicu prisilio na spolni snošaj, te da u svojoj namjeri nije uspio, jer je oštećenica pružila ozbiljan i ustrajni otpor. Iskaz oštećenice potkrijepljen je materijalnim dokazima, budući da su liječničkim pregledom optuženika utvrđene ozljede u vidu ogrebotina na vratu i u području čela, a kod optuženika je pronađena košulja čija je tkanina bila oštećena i otrgano jedno dugme, a potrebno je naglasiti da sam optuženik ne osporava da mu je ozljede i oštećenja na košulji nanijela oštećenica kritične zgode. Prema tome, navedeni dokazi potvrđuju vjerodostojnost iskaza oštećenice, pa tako i njen opis slijeda događaja, ponašanja optuženika u primjeni sile i njenog pružanja otpora, zbog kojeg je optuženik nakon što je započeo radnju izvršenja kaznenog djela, bio prinuđen odustati od njegovog ostvarenja.

Stoga također, nije osnovana tvrdnja žalitelja da se u ovom slučaju radilo o dragovoljnom odustanku, jer nema dvojbe da je optuženik upravo zbog ponašanja oštećenice, dakle zbog pruženog ozbiljnog otpora, morao odustati od dovršenja kaznenog djela, jer su to upravo bile okolnosti zbog kojih on nije mogao dovršiti započetu radnju, a nikako ne i njegova volja u situaciji kada započeto djelo može okončati, čime bi se ostvarile osnove za oslobođenje od kazne iz čl. 34. KZ, kako se to neosnovano ističe u žalbi.

Prema tome, osnovano je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrdio da je optuženik svojim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela silovanja u pokušaju, što je temeljito obrazložio u svojoj presudi, pa sud drugog stupnja prihvaća u ovom dijelu obrazloženje prvostupanjske presude i na njega upućuje žalitelja.

I Kž 394/01-5

Međutim, iako žalba u korist optuženika nije podnesena i iz osnove odluke o kaznenoj sankciji, u skladu s odredbom čl. 382. ZKP uzima se kao da sadrži i ovaj žalbeni osnov, pa je po ovoj žalbi razmatrana prvostupanjska presuda i u tom dijelu. Pritom je utvrđeno, da prilikom uzimanja u obzir olakotnih i otegotnih okolnosti, sud prvog stupnja nije imao u vidu još neke olakotne okolnosti vezane za sam učin djela, zbog kojih se izrečena kazna ukazuje prestrogom.

Naime, valja imati u vidu da je djelo ostalo u pokušaju, da su izostale značajnije štetne posljedice, te da je protekao dulji vremenski period od izvršenja djela, što su sve olakotne okolnosti, pa uz okolnost da je optuženik osoba s obiteljskim obvezama, jer se dužan svojim radom skrbiti za malodobnu djecu, sud drugog stupnja stajališta je, da su se stekli uvjeti za ublaženje kazne iz čl. 57. KZ, te da u ovom slučaju, uvjetna osuda s izrečenom kaznom od šest mjeseci i nešto duljim rokom kušnje, kao mjera upozorenja može ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kaznenih sankcija.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a povreda kaznenog zakona na štetu optuženika u vidu izricanja kazne ispod zakonskog minimuma za ovo kazneno djelo bez ublaženja kazne je sanirana ovom odlukom, to je po čl. 384. st. 1. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. srpnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.