Gzp-905/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 905/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja: 1. A. K. iz Z., i 2. A. B. iz Z., zastupani po punomoćnicima F. K. i A. V., odvjetnicima u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 27. studenog 2007., dana 27. ožujka 2008.,

r i j e š i o j e :

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljima:

A. K. iz Z., u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna;

A. B. iz Z., u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč.I.izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 27. studenog 2007., temeljem odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05, 16/07- dalje:ZS) podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Zadru koji se vodi pod posl. brojem Gž- 1482/04.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zadru posl.br.P-576/03 kao i očitovanja predsjednika Županijskog suda u Zadru broj: 11 Su: 18/08 od 30. siječnja 2008. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl.29.st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.41/01-pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav):

- da su 4. prosinca 2001. tužitelji (predlagatelji u ovom postupku) podnijeli Općinskom sudu u Zadru tužbu protiv «INA» I. nafte d.d.Z., Poslovna jedinica Z. radi predaje u posjed nekretnine;

- da su 17. prosinca 2001. tužitelji dostavili sudu podnesak kojim su dopunili tužbu na način da su naveli još 3 tužitelja: 3. M. L. iz Z., 4. A. Z. iz A. i 5. E. K. iz A.;

- da je 3. listopada 2002. održano prvo ročište na koje nije pristupio tuženik te je po prijedlogu tužitelja donesena presuda zbog izostanka posl.broj P-2184/01 kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev;

- da je, povodom prijedloga tuženika za povrat u prijašnje stanje od 15. listopada 2002., sud na ročištu 21. siječnja 2003. dopustio povrat u prijašnje stanje te je stavio izvan snage presudu zbog izostanka;

- da je na ročištu 19. veljače 2003. naloženo tužiteljima da dostave povijest posjedovanja za sporne nekretnine te je određeno da će se od Državnog arhiva u Zadru zatražiti dostava rješenja o dodjeli spornog kompleksa tuženiku radi izgradnje, što je i učinjeno dopisom od 21. veljače 2003.;

- da do ročišta zakazanog za 7. travnja 2003. tužitelji nisu uspjeli dostaviti povijest posjedovanja sporne nekretnine zbog čega je ročište odgođeno za 15. svibnja 2003.;

- da su tužitelji udovoljili traženju suda 28. travnja 2003.;

- da je sud na ročištu 15. svibnja 2003. odlučio provesti očevid te je rješenjem posl.br. P-576/03-22 od 30. listopada 2003. određeno izvođenje očevida po vještaku geodetske struke;

- da je 28. studenog 2003. održan očevid te je vještaku naloženo sačiniti skicu lica mjesta. Traženju suda vještak je udovoljio dostavom nalaza i mišljenja 12. siječnja 2004. godine;

- da je na ročištu 23. veljače 2004. određeno da će se od vještaka zatražiti dopuna i preciziranje nalaza i mišljenja u pogledu parcele 5434/5;

- da je na ročištu 13. travnja 2004. zaključena glavna rasprava te je 16. travnja 2004. donesena djelomična presuda na temelju priznanja posl.broj P-576/03;

- da je istog dana rješenjem posl.br.P-576/03 glavna rasprava ponovno otvorena u pogledu dijela tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno djelomičnom presudom te je otkazano ročište zakazano radi objave presude za dan 23. travnja 2004.;

- da je nakon toga održano još ročište 14. lipnja 2004. te je na ročištu 18. lipnja 2004. objavljena presuda posl.br.P-576/03 kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja;

- da su tužitelji 13. rujna 2004. podnijeli žalbu protiv navedene presude te je Županijski sud u Zadru presudom posl.br. Gž-1482/04 od 5. prosinca 2007. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu;

- da su tužitelji drugostupanjsku presudu primili putem svog punomoćnika 9. siječnja 2008.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u ovom predmetu, odlučno kod ocjene da li predlagateljima pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je razdoblje od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Zadru 4. prosinca 2001. pa do 9. siječnja 2008., kada su predlagatelji, po svom punomoćniku, primili pravomoćnu presudu, što ukupno iznosi šest godina, jedan mjesec i pet dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).

Pri tome je imao u vidu razdoblje neaktivnosti suda u prvostupanjskom postupku kada je prvo ročište održao gotovo jednu godinu od zaprimanja podneska kojim su tužitelji proširili tužbu na još tri tužitelja ( podnesak tužitelja je zaprimljen kod suda 17. prosinca 2001. a prvo je ročište održano 3. listopada 2002.)

S obzirom na navedeno kao i na ukupan broj provedenih ročišta u pravno relevantnom razdoblju te na provedene dokaze (održano je devet ročišta, dok je u dokaznom postupku održan jedan očevid te je provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke), Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako ovaj postupak nije vođen učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti (odredba čl.10. i čl.311.st.2. Zakona o parničnom postupku- „Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 –skraćeno: ZPP), tim više što predlagatelji svojim ponašanjem nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

S druge strane, ovaj je sud ocijenio da se radi o složenom postupku (u kojem je bilo potrebno izvršiti uvid u opsežnu dokumentaciju Državnog zavoda za arhivu).

Stoga je visinu naknade (8.000,00 kuna svakom od predlagatelja) Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, zbog čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. ožujka 2008.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.