IV Kž-157/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-157/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 223. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenice podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 2002. godine broj Kio-1500/98 (Kv-657/02), u sjednici održanoj dana 24. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okr. R.B..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja na temelju čl. 190. st. 3. ZKP određeno je provođenje istrage protiv okrivljenice zbog postojanja osnovane sumnje o učinu kaznenog djela pronevjere iz čl. 223. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljenica, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev oštećenika kao tužitelja M. d.o.o. Z.

Žalba okrivljenice nije osnovana.

U svojoj žalbi okrivljenica samo naglašava da je i državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu protiv nje, te obustavio kazneni postupak za kazneno djelo pronevjere, a i istražni sudac izjavio je neslaganje s istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja, slijedom čega žalba smatra da nema većeg stupnja u osnovanoj sumnji da bi okrivljenica počinila odnosno kazneno djelo iz čl. 223. st. 1. KZRH.

Suprotno tvrdnjama i stajalištu žalitelja, sud prvog stupnja je ispravno zaključio da takova osnovana sumnja postoji već i zbog činjenice da je okrivljenica za sebe pribavila protupravnu imovinsku korist na način da je prisvojila pokretne stvari, i to plastično posuđe koje je temeljem akvizicijskog ugovora prodavala za oštećenika kao tužitelja, a stvari ili novac od prodanih stvari nije uplatila na žiro-račun oštećenika.

Prije svega potpuno je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da pri ispitivanju postojanja uvjeta za pokretanje istrage iz čl. 148. st. 1. ZKP treba imati u vidu poslovnu dokumentaciju u vidu priloženih zaključnica s četiri oznake brojeva računa, kao i one potvrde o imenovanju okrivljenice kao akvizitera za oštećeno poduzeće, što za sada uz priznanje okrivljenice da je na opisani način poslovala predstavlja dostatnu osnovanu sumnju da se protiv nje pokrene istraga.

U tom sklopu, okolnost da je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu protiv okrivljenice, a istražni sudac također izjavio svoje neslaganje s istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja, predstavlja ustvari preuranjenu odluku, jer će se kaznenopravna odgovornost okrivljenice moći ocijeniti tek nakon što se provede istraga, a posebno sasluša predstavnik oštećenog poduzeća M. d.o.o. Z., radi ocjene cjelokupnog ponašanja okrivljenice, a samim time i intenziteta protupravnosti u njenom ponašanju, s obzirom na sadašnje postojanje svih subjektivnih i objektivnih elemenata učina kaznenog djela pronevjere.

Stoga, kako žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u pitanje ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je njenu žalbu odbiti kao neosnovanu, i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.