Croatian Supreme Court partially dismisses and partially allows a loan recovery appeal regarding interest calculation errors.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially dismissed the appeal against a lower court's judgment ordering the return of a loan. While the court upheld the portion of the claim for the principal amount of 1,000 DEM, it found a procedural error regarding the 200 DEM interest claim. The court ruled that the lower courts failed to properly distinguish between the principal and interest based on the evidence, necessitating a remand for reconsideration.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: An appeal is partially admissible when lower courts fail to distinguish between principal and interest amounts based on documentary evidence, requiring remand for a new decision on the disputed portion.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2390/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz G. B., kojeg zastupa J. D., odvjetnik iz G., protiv tuženih: 1. A. L. i 2. J. L., oboje iz G. B., koje zastupa I. B.-A., odvjetnica iz G., radi vraćanja zajma, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 18. ožujka 1999. broj Gž-373/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Garešnici od 17. rujna 1998. broj P-48/98, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2002. godine
p r e s u d i o j e :
Revizija tužene A.L. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-373/99 od 18. ožujka 1999. odbija se u dijelu u kojem je žalba odbijena i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998. potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za kunsku protuvrijednost iznosa od 1.000,00 DEM spp.
r i j e š i o j e :
I.Revizija tužene A.L. djelomično se prihvaća, te se, u odnosu na ovu tuženu, ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-373/99 od 18. ožujka 1999. i presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za kunsku protuvrijednost iznosa od 200,00 DEM spp i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Revizija tuženog J.L. prihvaća se u cijelosti, te se, u odnosu na ovog tuženika, ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-373/99 od 18. ožujka 1999. i presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 373/99 od 18. ožujka 1999. odbijena je žalba tuženih i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998., kojom je usvojen tužbeni zahtjev za vraćanje zajma u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.200,00 DEM spp. Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je djelomično osnovana.
Revizija nije osnovana u dijelu u kojem je osporenom presudom tužbeni zahtjev prema tuženoj A.L. usvojen za iznos kunske protuvrijednosti 1.000,00 DEM spp, odnosno u kojem je žalba odbijena i prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena.
U odnosu na ovaj dio osporene presude, sudovi su utvrdili da je tužitelj tuženoj A.L. dao zajam od 1.000,00 DEM i da ona taj zajam nije vratila u ugovorenom roku (23.06.1996.), pa su kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenili materijalno pravo – čl. 557. st. 1., čl. 558. st. 1., čl. 562. st. 1. i čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) - kada su tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojili, odnosno žalbu te tužene protiv tog dijela presude odbili.
Stoga je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, u tom dijelu reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.
Međutim, u odnosu na dio osporene, kao i prvostupanjske, presude, kojom je tužbeni zahtjev prema tuženoj A.L. usvojen za kunsku protuvrijednost iznosa od 200,00 DEM i u kojem je tužbeni zahtjev prema tuženom J.L. usvojen u cijelosti, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju se opisno ukazuje u reviziji.
U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za vraćanje 200,00 DEM, sporno je predstavlja li taj iznos dio zajma ili kamatu na zajam po stopi od 20% mjesečno.
U razlozima presude o toj se činjenici navodi da su sudovi utvrdili da tužitelj i inače pozajmljuje novac, i to uz kamatu po stopi od 20% mjesečno, međutim da se, unatoč tome, u konkretnom slučaju ne može utvrditi da sporni iznos od 200,00 DEM predstavlja kamatu, jer da to tužena A.L. nije napisala u ugovoru.
Ovi navodi proturiječe prednjim utvrđenjima o tome da tužitelj pozajmljuje novac uz kamatu po stopi od 20% mjesečno, kao i sadržaju isprave koju se naziva ugovorom o zajmu. Ta isprava (list 4 spisa) predstavlja potvrdu tužene A.L. od 23.05.1996., da "posuđuje od M.V. 1.200,00 DEM i da se obvezuje vratiti 23.06.1996.". Iz potvrde slijedi da se zajam ima vratiti u roku od mjesec dana, pa kad se uzme u obzir da 200,00 DEM predstavlja upravo 20% od 1.000,00 DEM i da je rok vraćanja zajma mjesec dana, onda se, suglasno utvrđenjima u postupku, da tužitelj pozajmljuje novac uz kamatu od 20% mjesečno, iz te potvrde ne može zaključiti da spornih 200,00 DEM ne predstavlja kamatu i u konkretnom slučaju.
Iz iste potvrde, nadalje, slijedi da je zajam uzela samo tužena A.L., tako da navodi presude, da iz te potvrde proizlazi da je zajam uzeo i tuženi J.L., proturječe sadržaju te isprave.
Sama okolnost što je J.L. potpisan na toj potvrdi, a kod eksplicitnog teksta da novac "posuđuje" samo A.L., ne daje osnova za zaključak da je i on zajmoprimatelj, odnosno navodi o tom zaključku su u proturječju sa sadržajem potvrde.
Navedene proturječnosti predstavljaju nedostatak zbog kojeg se presude u tom dijelu ne mogu ispitati, tako da je iste valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 394. st. 1. ZPP).
U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu i ponovno odlučiti o zahtjevu u granicama ukidanja, te za odluku dati valjane razloge.
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 4. ZPP.
U Zagrebu, 18. prosinca 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.