Legislator Case Law & Legislation
Rev-2390/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially dismisses and partially allows a loan recovery appeal regarding interest calculation errors.

Case Number Rev-2390/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially dismissed the appeal against a lower court's judgment ordering the return of a loan. While the court upheld the portion of the claim for the principal amount of 1,000 DEM, it found a procedural error regarding the 200 DEM interest claim. The court ruled that the lower courts failed to properly distinguish between the principal and interest based on the evidence, necessitating a remand for reconsideration.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: An appeal is partially admissible when lower courts fail to distinguish between principal and interest amounts based on documentary evidence, requiring remand for a new decision on the disputed portion.

Keywords

AI generated
loan recovery interest calculation procedural error remand for retrial civil procedure evidence contradiction principal vs interest

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2390/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz G. B., kojeg zastupa J. D., odvjetnik iz G., protiv tuženih: 1. A. L. i 2. J. L., oboje iz G. B., koje zastupa I. B.-A., odvjetnica iz G., radi vraćanja zajma, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 18. ožujka 1999. broj Gž-373/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Garešnici od 17. rujna 1998. broj P-48/98, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene A.L. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-373/99 od 18. ožujka 1999. odbija se u dijelu u kojem je žalba odbijena i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998. potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za kunsku protuvrijednost iznosa od 1.000,00 DEM spp.

r i j e š i o j e :

I.Revizija tužene A.L. djelomično se prihvaća, te se, u odnosu na ovu tuženu, ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-373/99 od 18. ožujka 1999. i presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za kunsku protuvrijednost iznosa od 200,00 DEM spp i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Revizija tuženog J.L. prihvaća se u cijelosti, te se, u odnosu na ovog tuženika, ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-373/99 od 18. ožujka 1999. i presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 373/99 od 18. ožujka 1999. odbijena je žalba tuženih i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-48/98 od 19. rujna 1998., kojom je usvojen tužbeni zahtjev za vraćanje zajma u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.200,00 DEM spp. Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizija nije osnovana u dijelu u kojem je osporenom presudom tužbeni zahtjev prema tuženoj A.L. usvojen za iznos kunske protuvrijednosti 1.000,00 DEM spp, odnosno u kojem je žalba odbijena i prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena.

U odnosu na ovaj dio osporene presude, sudovi su utvrdili da je tužitelj tuženoj A.L. dao zajam od 1.000,00 DEM i da ona taj zajam nije vratila u ugovorenom roku (23.06.1996.), pa su kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenili materijalno pravo – čl. 557. st. 1., čl. 558. st. 1., čl. 562. st. 1. i čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) - kada su tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojili, odnosno žalbu te tužene protiv tog dijela presude odbili.

Stoga je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, u tom dijelu reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

Međutim, u odnosu na dio osporene, kao i prvostupanjske, presude, kojom je tužbeni zahtjev prema tuženoj A.L. usvojen za kunsku protuvrijednost iznosa od 200,00 DEM i u kojem je tužbeni zahtjev prema tuženom J.L. usvojen u cijelosti, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju se opisno ukazuje u reviziji.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za vraćanje 200,00 DEM, sporno je predstavlja li taj iznos dio zajma ili kamatu na zajam po stopi od 20% mjesečno.

U razlozima presude o toj se činjenici navodi da su sudovi utvrdili da tužitelj i inače pozajmljuje novac, i to uz kamatu po stopi od 20% mjesečno, međutim da se, unatoč tome, u konkretnom slučaju ne može utvrditi da sporni iznos od 200,00 DEM predstavlja kamatu, jer da to tužena A.L. nije napisala u ugovoru.

Ovi navodi proturiječe prednjim utvrđenjima o tome da tužitelj pozajmljuje novac uz kamatu po stopi od 20% mjesečno, kao i sadržaju isprave koju se naziva ugovorom o zajmu. Ta isprava (list 4 spisa) predstavlja potvrdu tužene A.L. od 23.05.1996., da "posuđuje od M.V. 1.200,00 DEM i da se obvezuje vratiti 23.06.1996.". Iz potvrde slijedi da se zajam ima vratiti u roku od mjesec dana, pa kad se uzme u obzir da 200,00 DEM predstavlja upravo 20% od 1.000,00 DEM i da je rok vraćanja zajma mjesec dana, onda se, suglasno utvrđenjima u postupku, da tužitelj pozajmljuje novac uz kamatu od 20% mjesečno, iz te potvrde ne može zaključiti da spornih 200,00 DEM ne predstavlja kamatu i u konkretnom slučaju.

Iz iste potvrde, nadalje, slijedi da je zajam uzela samo tužena A.L., tako da navodi presude, da iz te potvrde proizlazi da je zajam uzeo i tuženi J.L., proturječe sadržaju te isprave.

Sama okolnost što je J.L. potpisan na toj potvrdi, a kod eksplicitnog teksta da novac "posuđuje" samo A.L., ne daje osnova za zaključak da je i on zajmoprimatelj, odnosno navodi o tom zaključku su u proturječju sa sadržajem potvrde.

Navedene proturječnosti predstavljaju nedostatak zbog kojeg se presude u tom dijelu ne mogu ispitati, tako da je iste valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 394. st. 1. ZPP).

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu i ponovno odlučiti o zahtjevu u granicama ukidanja, te za odluku dati valjane razloge.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 18. prosinca 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.