Rev-393/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 393/11-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz D. rata, …, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika D. B. iz P., …, zastupanog po punomoćniku E. K., odvjetniku iz P., radi isplate (podjele) bračne imovine, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2497/08 od 6. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-969/07 od 23. travnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2497/08 od 6. rujna 2010. i presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-969/07od 23. travnja 2008., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog Općinskog suda u Puli poslovnog broja P-969/07-21 od 23. travnja 2008., odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 353.178,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. ožujka 2001. pa do isplate, na ime isplate vrijednosti 1/2 suvlasništva na stanu u P., …, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i loggie, sve u ukupnoj površini od 53,86 m2, stana koji ima šifru 54023786072, a zgrada 0000000043138 i izgrađena je na kč. br. 985 KO P., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 19.825,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2497/08 od 6. rujna 2010., odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju uvažiti i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev te da obveze tuženika na naknadu troškova parničnog postupka kao i troškove ovog revizijskog postupka, podredno da ukine u cijelosti presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužiteljica se samo uvodno i općenito pozvala na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ali taj razlog nije ničim navedenim u reviziji obrazložila. Kako ovaj sud ispituje pobijanu drugostupanjsku presudu samo u okviru razloga koji su u reviziji određeno navedeni, to revizijski razlog bitnih povreda nije osnovan.

Osnovan je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 353.178,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. ožujka 2001. pa do isplate. Taj iznos predstavlja vrijednost 1/2 suvlasništva na stanu u P., …koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i loggie, sve u ukupnoj površini od 53,86 m2, stana koji ima šifru 54023786072, a zgrada 0000000043138 i izgrađena je na kč. br. 985 KO P..

Po svojoj prirodi ovakav tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev utvrđenje da određena imovina predstavlja bračnu stečevinu, te zahtjev za utvrđenje udjela u toj imovini kao i zahtjev za podjelom bračne stečevine isplatom.

Odlučujući o ovom zahtjevu nižestupanjski sudovi su o prethodnom pitanju postojanja bračne stečevine zaključili kako je tuženikovo pravo vlasništva nad predmetnim stanom stečeno nakon prestanka bračne zajednice (koja da je prestala 14. veljače 2000.) te da zbog toga predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu sukladno čl. 252 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 57/11 i 1/11, dalje: ObZ). To proizlazi i iz Odluke Ministarstva obrane od 6. prosinca 2001., u kojoj tužiteljica nije navedena kao član obiteljskog domaćinstva te Ugovora o kupoprodaji stana od 14. ožujka 2002., sklopljenog nakon prestanka bračne zajednice. Pri tome su zauzeli stajalište kako činjenica da je tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice od 1992. do 2000. živjela s tuženikom u predmetnom stanu nije odlučna.

Za sada nije prihvatljiv ovaj zaključak prvostupanjskih sudova.

Naime, Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91., 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94.,44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97. i 68/98; u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova) propisani su između ostalog uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka 6. stavka 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. toga članka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

Prema shvaćanju ovoga suda (a tako i u odluci Ustavnog suda poslovni broj U-III- 3136/2003 od 25. siječnja 2006.) polazište u ocjeni pitanja predstavlja li određena imovina bračnu tečevinu predstavljaju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 45/89. i 59/90., dalje: ZBPO), odnosno odredbe ObZ. Odredbom članka 252. ObZ je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi čl. 243. ObZ bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 277. ZBPO bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

Iz obiju navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su bitna obilježja bračne stečevine da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice (koji će se zakonski režim primijeniti na određenu imovinu ovisi o vremenu stjecanja te imovine - čl. 363. st. 2. ObZ).

Bračnu stečevinu ne čini samo ona imovina koju su supružnici stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, nego i ona koja proistječe iz te imovine, pa i u slučaju kad to novo stjecanje bude u korist jednog od supružnika nakon prestanka bračne zajednice. Nadalje, prema shvaćanju ovoga suda stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.).

Međutim, u konkretnom slučaju su, zbog pogrešnog pravnog pristupa ovom prethodnom pitanju u vezi s bračnom stečevinom, sudovi su propustili utvrditi kada i na koji način je stečeno stanarsko pravo na temelju kojeg je s tuženikom sklopljen Ugovor u kupoprodaji stana od 5. ožujka 2002. Pri tome je potrebno voditi računa (na što tužiteljica u reviziji opravdano upozorava) da iz uvoda navedenog Ugovora proizlazi kako je tuženik kao nositelj stanarskog prava još za vrijeme trajanja bračne zajednice (10. listopada 1995.) podnio Zahtjev za kupnju predmetnog stana pod brojem klasa: 371-07/95-04/30635. Taj je Zahtjev odobren Odlukom Ministarstva obrane klasa: 371-05/98-04/01 2240 od 6. prosinca 2001. i na temelju tog zahtjeva je zaključen Ugovor o kupnji stana od 5. ožujka 2002.

Tek nakon što, sukladno uputama iz ove odluke, utvrdi odlučne činjenice za ocjenu prethodnog pitanja – predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu, odnosno je li kupljen temeljem prava koje su stranke zajedno ostvarile za trajanja bračne zajednice, sudovi će moći pristupiti utvrđivanju udjela pojedinog supružnika u ovoj imovini. S obzirom na pravnu prirodu postavljenog tužbenog zahtjeva (razvrgnuće suvlasništva isplatom), tek nakon što se utvrdi visina tužiteljičinog udjela, moći će se odlučiti o eventualno djelomičnoj (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Ovo stoga što, prema odredbi čl. 290. ZBPO sud može odrediti, na zahtjev jednog od bračnih drugova, da se tom bračnom drugu izvrši isplata u novcu, ako kod diobe zajedničke imovine utvrdi da jednom bračnom dugu pripada znatno manji dio. Odgovarajuće rješenje proizlazi i iz odredbi čl. 254. ObZ u vezi s odredbom čl. 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01).

Dakle, u konkretnom slučaju je preuranjen zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužiteljičinog zahtjeva, jer su zbog pogrešnog pravnog pristupa ostale neutvrđene relevantne činjenice o kojima ta ocjena ovisi.

Slijedom navedenog je valjalo ukinuti nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud će, vodeći računa o iznesenim pravnim shvaćanjima u pogledu stanarskog prava, kao imovinskog prava koje uz ostale pretpostavke obiteljskog prava može biti dijelom bračne stečevine i temeljem kojeg se može obračunavati doprinos pojedinog supružnika u toj tečevini, nakon što utvrdi relevantne činjenice, ponovno ocijeniti osnovanost prethodnih pitanja, a nakon toga i samog tužbenog zahtjeva.

Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. ZPP-a).

U Zagrebu, 5. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.