Supreme Court dismisses appeal in labor dispute where employer claims employee breached duty by revealing trade secrets.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that reinstated the employee and ordered compensation. The lower courts found the employer's disciplinary actions illegal because the employee had not actually disclosed trade secrets, only that there was a suspicion. The Supreme Court held that the employer's claim to overturn the factual findings regarding the disclosure of secrets constituted an impermissible attack on established facts, which is not allowed in a review proceeding.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku; In a review proceeding, a party cannot challenge the factual findings of lower courts by alleging they are incorrect or incomplete, as such challenges are not permitted under the law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 672/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E.J. iz O., koju zastupa P.B. iz O., protiv tuženog D.P. "S. " O. iz O., koga zastupa M.D., odvjetnik iz V., radi poništenja odluke o suspenziji, o prestanku radnog odnosa i dr., rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 3. XII. 1992., br. Gž- 672/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. IX. 1992., br. P- 421/91, u sjednici održanoj dana 14. travnja 1993. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija se kao neosnovana odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Osijeku, kao suda prvog stupnja, poništene su kao nezakonite odluke o privremenom udaljenju tužiteljice J.E. od 22. ožujka 1991. godine, kao i odluka Disciplinske komisije tuženika od 5. travnja 1991. godine potvrđena odlukom Radničkog savjeta tuženika od 29. travnja 1991. godine kojima je tužiteljici izrečena disciplinska mjera - prestanak radnog odnosa. Tuženiku je naloženo da tužiteljicu vrati na rad i prizna joj sva prava iz radnog odnosa u neprekinutom trajanju od 25. ožujka 1991. godine do povratka na rad, te joj nadoknadi izgubljeni osobni dohodak sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj plati trošak postupka u iznosu od 220 HRD.
Okružni sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog za preinaku presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije, odnosno ukidanje presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužiteljica nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužitelj izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Zahtjev tužiteljice za poništenje kao nezakonite odluke o suspenziji, zatim i odluke o prestanku rada, kao i zahtjev za vraćanje na rad, te naknadu izgubljenog osobnog dohotka, sudovi su prihvatili nakon što su utvrdili da su obje odluke nezakonite, i to što odluka o suspenziji
ne
bi
bila
potvrđena
u
roku od 8 dana, a odluka o prestanku rada što ne bi bilo utvrđeno da je tužiteljica doista odala poslovnu tajnu i što ne bi bila tuženiku pričinjena nikakova šteta.
Tuženik pobijajući revizijom odluke sudova ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali neosnovano. Nikakovih proturječnosti ovaj sud ne nalazi. Iz obrazloženja pak jedne i druge presude jasno slijedi da nema dokaza da bi tužiteljica odala poslovnu tajnu, već da samo postoji sumnja koja bi eventualno na takav zaključak mogla upućivati. Međutim, u svakom slučaju da nema teže povrede radne dužnosti koja bi imala za posljedicu izricanje mjere prestanka rada, jer da nema štete, budući da je ponuda tuženika prihvaćena i tuženik dobio posao.
Da li je tužiteljica odala poslovnu tajnu ili ne, činjenično je pitanje, a sudovi nisu utvrdili da bi ona to učinila. Pobijanje takvog utvrđenja sudova predstavlja u stvari pobijanje činjeničnog stanja kao pogrešno i nepotpuno utvrđenog, a to u reviziji nije dopušteno (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP, "NN" br. 53/91).
Kraj ovakvog stanja stvari prihvaćanje tužbenog zahtjeva rezultat je pravilne primjene materijalnog prava, tako da nije ostvaren ni ovaj revizijski razlog.
Kako k tome nema ni one procesne povrede na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnsoti (čl. 386. ZPP), trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.
U Zagrebu, 14. travnja 1993.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat v.r.