Rev-x-757/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 757/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja M. V. pok. A., M. V. pok. J., Z. V. pok. J., Z. B. rođ. V., Ž. L., I. L., M. L. i P. K. rođ. L., svi iz K., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. V. iz Z., koju zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1968/09 od 22. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-425/07 od 21. svibnja 2009., 8. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupanja suđeno je:

„1. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu V. M. ne spada dio nekretnine čest. zem. 5164 k.o. K. (po staroj izmjeri dio čest. zem. 89) u površini od 508 m[2] , po kulturi maslinjak, za 1/3 dijela, što je tužena dužna priznati, sve u roku od 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže revizijskom sudu da prihvati reviziju i pobijane presude preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz nalaganje tužiteljima da naknade tuženici troškove ovog postupka uvećano za troškove revizije ili da podredno pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje uz nalaganje tužiteljima da naknade tuženici troškove ove revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica, koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Odredbom čl. 373.b ZPP propisano je da drugostupanjski sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave. Kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostupanjskim sudom ponovo već izvedeni dokazi, zakazat će raspravu pred drugostupanjskim sudom.

U predmetnom slučaju bitne činjenice među strankama bile su sporne, a prvostupanjski sud ih je utvrdio na temelju ocjene neposredno izvedenih dokaza i isprava koje se nalaze u sudskom spisu, pa nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije u smislu čl. 382. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 373.a ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a, a niti čl. 373.b ZPP.

Stoga predmetna revizija pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP nije dopuštena, ali niti prema vrijednosnom kriteriju iz st. 1. toč. 1. čl. 382. ZPP budući je vrijednost predmeta spora u tužbi označena sa 150,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženica u naprijed navedenom pravcu navodi da je pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju:

- može li sud donositi presudu u predmetu u kojem je tužbeni zahtjev neodređen i bazira se na katastarskom operatu umjesto prema stanju u zemljišnim knjigama, kao i može li se dati prednost iskazima svjedoka umjesto javnim ispravama izdanim od strane istog suda, je li isti sudac koji vodi ovaj parnični predmet može voditi ispravni postupak u zemljišnim knjigama na istoj nekretnini o kojoj se vodi parnica i pritom u cijelosti isključiti iz tog postupka tuženicu, a da pritom u ispravnom postupku sudjeluju jedan od tužitelja i jedan od svjedoka (koji također kroz ispravni postupak uređuje svoje vlasništvo te se vrste obostrana svjedočenja), imaju li tužitelji pravni interes voditi ovakav postupak iako je jedan od tužitelja upisan kao nositelj prava vlasništva nekretnine koje pravo vlasništvo je upisano temeljem prije spomenutog ispravnog postupka.

Međutim, tuženica osim što se podnoseći reviziju poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP uopće ne navodi razloge zbog kojih smatra da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim, pa zbog nedovoljne određenosti takvih razloga revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni u pogledu različite prakse drugostupanjskih sudova, bilo bi potrebno u reviziji konkretno navesti sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke i priložiti primjerke tih odluka, odnosno navesti gdje su objavljene. Kada se tuženica poziva na mogućnost različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba, tada bi bilo potrebno navesti određeno o kojim odredbama bi bila riječ i kakva tumačenja bi mogla iz tih odredaba proizlaziti.

Obzirom na izloženo, u predmetnoj situaciji nije ispunjen minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog naprijed navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 8. srpnja 2010.

Sudac:

Mirjana Magud, v.r.