I Kž-230/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 230/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. T., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. prosinca 2007. broj K-17/07, u sjednici održanoj dana 25. rujna 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. D. T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji tako da se opt. D. T., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 129/00; u nastavku: ZIDKZ), zbog kojeg je proglašen krivim tom presudom, prihvaća po prvostupanjskom sudu, temeljem iste zakonske odredbe i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b). KZ, izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se temeljem čl. 54. st. 1., 2. i 3. KZ zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 30 (trideset) radnih dana, koje je dužan izvršiti u roku od 6 (šest) mjeseci.

Ako optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro istekom određenog roka, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

II. Žalba optuženika u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim opt. D. T. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZIDKZ i temeljem iste odredbe uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 36 stabljika

I Kž 230/08-3

opojne droge marihuane pobliže označeno u izreci te presude, dok je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici V. B., odvjetnici iz Š., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, dok iz sadržaja žalbe proizlazi i zbog povrede kaznenog zakona, sve uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem „uvjetne“ sankcije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je kazneno odgovoran odnosno da je počinio radnje neovlaštene proizvodnje opojne droge marihuane na otoku …, no ne ističe koje je odlučne činjenice sud prvog stupnja propustio utvrditi odnosno dokaze provesti, dakle suštinski se žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ponavljajući tezu obrane žalitelj tvrdi da nije dokazano da je pronađenu marihuanu na Ž. zasadio, zalijevao i njegovao kako se inkriminira u činjeničnom supstratu izreke presude, prigovarajući utvrđenju ove činjenice na temelju provedene rekonstrukcije po proteku „pune dvije i pol godine“ u kojem vremenu su se bitno izmijenile prilike na odnosnom zemljištu, upirući na iskaze svjedoka policajaca koji nisu svjedočili o zalijevanju odnosne marihuane.

Suprotno stavu žalitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi u potpunosti pravilno utvrđene sve odlučne činjenice za zaključak da je optuženik neovlašteno proizvodio opojnu drogu marihuanu u svojem stanu u Š. i na otoku … dajući o svojim zaključcima iscrpne i logične te stoga za ovaj drugostupanjski sud u potpunosti uvjerljive razloge (list 4 i 5 pobijane presude).

Naime, provedena rekonstrukcija na otoku … dana 05. studenog 2007., dakle protekom nešto preko godinu i pol dana od otkrivanja djela, a ne kako žalitelj tvrdi protekom dvije i pol godine, samo je dodatno potvrdila činjenice koje su bile razvidne provedenim očevidom na mjestu događaja u trenutku zaticanja optuženika u neposrednoj blizini zasađenih sadnica marihuane po djelatnicima redarstvenih vlasti. Premda optuženik i u žalbi ustraje u tvrdnji da nije neovlašteno proizvodio odnosno njegovao biljke marihuane na otoku …, u razlozima pobijane presude iznijeti su opširni i uvjerljivi argumenti koje žalitelj nije uspio dovesti u pitanje. Obrana optuženika da je kritične zgode želio samo provjeriti nalazi li se kod marihuane njen vlasnik i da li ju zalijeva uzimajući neovlašteno optuženikovu vodu iz limenih bačvi neuvjerljiva je i neprihvatljiva i za ovaj drugostupanjski sud poglavito kada se poveže sa nespornom činjenicom da je optuženik u istom tom vremenu u svome stanu u Š. uzgajao

I Kž 230/08-3

pet stabljika marihuane. Osim toga pravilno je prvostupanjski sud međusobno povezao činjenice da su kante za vodu dijelom bile na terenu za koji je optuženik tvrdio da ga je obrađivao no jedna izvan tog terena, da su sporne stabljike marihuane bile u neposrednoj blizini zemljišta optuženika, da nikada ranije nije uočio koju drugu osobu koja bi te biljke marihuane zalijevala i njegovala, što sveukupno dovodi do osnovanog zaključka prvostupanjskog suda da je optuženikov odlazak do stabljika marihuane bio u funkciji nadziranja uzgoja spomenutih biljaka, jer je unatoč prilično neprohodnom i zapuštenom terenu točno znao doći do mjesta gdje su se iste nalazile. Konačno, za prihvatiti je i otklanjanje iskaza S. B. zbog prijateljskog odnosa sa optuženikom i prisutnog interesa pomoći mu u ishodu kaznenog postupka.

Stoga su utvrđenja prvostupanjskog suda odnosno zaključci izvedeni na temelju provedenog dokaznog postupka po svemu prihvatljivi i ovom sudu drugog stupnja, time da već priznanjem sadnje i uzgoja pet stabljika marihuane optuženik ne čini upitnim svoju kaznenu odgovornost za terećeno kazneno djelo, dok je potpuno promašen žalbeni prigovor o nedostatku dokaza da je marihuana istog porijekla budući takva vrsta vještačenja nije provedena.

Na temelju tako potpunog i pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalni propis označivši djelatnost optuženika kao jedno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZIDKZ, pa nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona na koju žalitelj upire posredno kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žaleći se zbog odluke o kazni, uz tvrdnju da je izrečena kazna zatvora od tri mjeseca prestroga, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno, potpuno i primjereno vrednovane sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja je ublažena gotovo do granica mjere kazne koju je moguće izreći za ovo kazneno djelo, primjerena je osobnosti optuženika, težini i pogibeljnosti djela. Obzirom na propis iz čl. 67. st. 3. KZ na inkriminirano kazneno djelo nije moguće primijeniti uvjetnu osudu, no cijeneći karakter žalbenog prijedloga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne, pa je ona zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 30 dana kroz vrijeme od šest mjeseci. Ukoliko optuženik ne bi izvršio u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro na slobodi istekom naznačenog roka biti će donesena odluka o izvršenju kazne zatvora razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

Kako se odluka o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta temelji na zakonu, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. rujna 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.