Kžzp-52/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 52/11-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinje kao predsjednice vijeća te Zlate Lipnjak-Bosanac i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, odlučujući o žalbi predlagatelja D. Č. i D. Č. iz S., zastupanih po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č., iz G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2011. broj Kzp-7/11, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja D. Č. i D. Č. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2011. broj Kzp-7/11.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja D. Č. i D. Č. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim Kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem Ko-114/10, protiv optužene T. R. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona, a koji je podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 - pročišćeni tekst i 27/11 – dalje u tekstu: ZS).

Protiv navedenog rješenja predlagatelji su podnijeli žalbu putem punomoćnika, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č. iz G., u kojoj navode da je Županijski sud u Zagrebu pogrešno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava pa predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano zaključio da je neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Naime, iz pravilno utvrđenog stanja o tijeku promatranog kaznenog postupka nameće se zaključak da su sudovi u potpunosti postupali u skladu s načelom ekonomičnosti i koncentracije glavne rasprave te da nije bilo duljih razdoblja zastoja u njihovom radu.

Naime, optužni prijedlog od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesen je dana 30. siječnja 2009. Općinskom sudu u Sisku, koji je 7. travnja 2009. podnio prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za prenošenje mjesne nadležnosti, o kojem prijedlogu je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio 8. srpnja 2009. na način da je prihvatio prijedlog Općinskog suda u Sisku za prenošenje mjesne nadležnosti i kao mjesno nadležni sud odredio Općinski kazneni sud u Zagrebu. Dopisom od 5. listopada 2009. Općinski sud u Sisku dostavio je spis Općinskom kaznenom sudu koji je glavnu raspravu zakazao za dan 7. prosinca 2009. i na kojoj je državni odvjetnik odustao od daljnjeg kaznenog progona protiv optužene pa je sud donio presudu kojom se optužba odbija, koja je strankama otpremljena 14. prosinca 2009. Predlagatelji su preuzeli progon dana 15. siječnja 2010. čime su stekli svojstvo oštećenika kao tužitelja. Glavna rasprava bila je zakazana za dan 19. travnja 2010. na kojoj je od strane oštećenika kao tužitelja došlo do izmjene zakonskog opisa i pravne kvalifikacije kaznenog djela koje se optuženoj stavlja na teret, nakon čega se Općinski kazneni sud u Zagrebu rješenjem proglasio stvarno nenadležnim. Povodom žalbe oštećenika kao tužitelja, Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem od 11. siječnja 2011. preinačio je pobijano rješenje, na način da je za suđenje u tom kaznenom predmetu kao stvarno i mjesno nadležan ponovno odredio Općinski kazneni sud u Zagrebu. Nova glavna rasprava zakazana je za dan 29. ožujka 2011. na koju su pristupili oštećenici kao tužitelji i optužena, te je nakon provedene rasprave sud donio presudu kojom se protiv optužene optužba odbija zbog nastupa apsolutne zastare. Presuda je postala pravomoćna 7. lipnja 2011.

Pravno relevantno razdoblje započelo je dana 15. siječnja 2010., kada su predlagatelji stekli svojstvo oštećenika kao tužitelja preuzimajući kazneni progon, a ne danom postavljanja imovinsko pravnog zahtjeva na raspravi 29. ožujka 2011. kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud, tako da duljina pravno relevantnog razdoblja iznosi jednu godinu, pet mjeseci i dvadeset dana, a ne tri mjeseca i dva dana kako je to naveo sud prvog stupnja, no ta činjenica u konkretnom slučaju ne utječe na osnovanost pobijanog rješenja. Iz radnji koje su poduzimane u tom razdoblju vidljivo je da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud kontinuirano poduzimali radnje u postupku, da su rasprave od strane prvostupanjskog suda redovito određivane, nakon čega je donijeta prvostupanjska presuda kojim je, temeljem članka 353. točka 6. Zakona o kaznenom postupku protiv optuženice odbijena optužba koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu.

Ovdje treba napomenuti da su oštećenici kao tužitelji kaznenu prijavu podnijeli tek 2008. godine, a iz podataka u spisu i činjeničnog opisa optužnog prijedloga proizlazi da bi kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona bilo počinjeno 1. odnosno 2. lipnja 1999.g, za koje kazneno djelo apsolutna zastara nastupa protekom 10 godina od počinjenja djela, dakle u vrlo kratkom razdoblju prije nastupa apsolutne zastare kaznenog progona za navedeno djelo.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je, a imajući u vidu duljinu pravno relevantnog razdoblja, kao i činjenicu da se ne radi o osobito složenom predmetu, te ponašanje podnositelja, da u predmetnom kaznenom postupku predlagateljevo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno. Sudovi su u tijeku cjelokupnog pravno relevantnog razdoblja poduzimali zakonom propisane radnje u primjerenim rokovima, poštujući time pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Budući da žalbom predlagatelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja te kako sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s člankom 381. ZPP-a nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), žalbu predlagatelja trebalo odbiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2011.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.