Gž-3196/2002 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVisoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Zdravke Rebrina Kirinčić kao predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Katice Lučić kao članica vijeća, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O. iz O., zbog prekršaja iz članka 52. stavak 1. i 2. točka 1. Zakona o normizaciji, članka 16. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijela i članka 630. stavak 1. i 2. točka 3. Zakona o trgovačkim društvima, rješavajući o žalbama okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O., podnijetima protiv rješenja Prekršajnog suda u Osijeku od 18. ožujka 2002. godine, broj:XII-G-395/02-6, na sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2004. godine
Legislator headnote
AI generatedGž-3196/2002 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske: Uslijed odluke iz točke I. žalbe okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O. su u odnosu na prekršaje iz točke b) i c) izreke pobijanog rješenja bespredmetne.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj:Gž-3196/02.
ZAGREB
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Zdravke Rebrina Kirinčić kao predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Katice Lučić kao članica vijeća, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O. iz O., zbog prekršaja iz članka 52. stavak 1. i 2. točka 1. Zakona o normizaciji, članka 16. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijela i članka 630. stavak 1. i 2. točka 3. Zakona o trgovačkim društvima, rješavajući o žalbama okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O., podnijetima protiv rješenja Prekršajnog suda u Osijeku od 18. ožujka 2002. godine, broj:XII-G-395/02-6, na sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2004. godine
r i j e š i o j e:
I. U povodu žalbi okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjsko rješenje u odnosu na prekršaje činjeničnog i pravno opisane pod točkama b) i c) izreke, tako da se protiv okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O., temeljem članka 118. stavak 1. Zakona o prekršajima, zbog prekršaja iz članka 16. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena i članka 630. stavak 1. i 2. točka 3. Zakona o trgovačkim društvima, prekršajni postupak obustavlja.
II. Uslijed odluke iz točke I. preinačuje se pobijano rješenje u odluci o ukupno izrečenoj čkom a) izreke,
novčanoj kazni, tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan pod to okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 kn (šesto kuna), a okrivljenoj odgovornoj osobi S. O. u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna).
Okrivljenici su dužni izrečene novčane kazne platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovog drugostupanjskog rješenja, a ako to ne učine ista će se od okrivljene pravne osobe naplatiti prisilno, a okrivljenoj odgovornoj osobi S. O. novčana kazna zamijeniti mjerom zatvora u trajanju od 2 (dva) dana.
III. Uslijed odluke iz točke I. žalbe okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O. su u odnosu na prekršaje iz točke b) i c) izreke pobijanog rješenja bespredmetne.
IV. U preostalom dijelu odbijaju se žalbe okrivljenika pravne osobe B. d.o.o. O. i odgovorne osobe S. O. kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, pobijano rješenje potvrđuje.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.881,00 kn (tisućuosamstoosamdesetjedna kuna) pravna osoba, te 1.090,50 kn (tisućudevedeset kuna i pedeset lipa) odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 52. stavak 1. i 2. točka 1. Zakona o normizaciji, članka16. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena i članka 630. stavak 1. i 2. točka 3. Zakona o trgovačkim društvima, opisanih u izreci.
Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosu od 600,00 kuna, 900,00 kuna i 381,00 kuna, a što je bila protuvrijednost tadašnjih 100 DEM, a odgovornoj osobi u iznosu od 300,00 kuna, 600,00 kuna i 190,50 kuna, a što je bila protuvrijednost tadašnjih 50 DEM.
Istim rješenjem okrivljenici su obvezani naknaditi i trošak postupka u iznosu od po 200,00 kuna svaki.
Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja okrivljenici su pravodobno izjavili žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni, navodeći kako ne pobijaju postojanje prekršaja u formalnom smislu, međutim da su sve nepravilnosti odmah otklonjene te da nisu nastupile nikakve štetne posljedice, iz kojeg razloga smatraju utvrđene kazne previsoko odmjerenima.
Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u njihovim žalbama iste prihvate.
U povodu žalbi okrivljenika Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijano rješenje u smislu odredbi članka 379. Zakona o kaznenom postupku, u svezi s člankom 131. Zakona o prekršajima (dalje:ZOP/95), te je po službenoj dužnosti našao da se protiv okrivljenika u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom b) izreke pobijanog rješenja prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od dana kada bi prema okrivljenju taj prekršaj bio počinjen (16. listopada 2000. godine), proteklo više od dvije godine dana, pa je u smislu članka 42. stavak 2. ZOP/95 za to djelo nastupila apsolutna zastara.
Nadalje, u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom c) izreke pobijanog rješenja nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, a prije odlučivanja o žalbi, došlo je do izmjene propisa na način da je člankom 15. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim članak 32. stavak 3.
društvima (Narodne novine Republike Hrvatske broj:118/03), izmjenjen
Zakona o trgovačkim društvima, prema kojem trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovog poslovanja upisan u trgovačkom registru, nakon što registarskom sudu podnese odluku nadležnog tijela kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanim za obavljanje te ili tih djelatnosti, ako je to propisano posebnim zakonom koji se odnosi na tu ili te djelatnosti, čime je sužen krug trgovačkih društava na koje se odnosi ta obveza.
U konkretnom slučaju, okrivljenici su obavljali trgovačku djelatnost, a u okviru te djelatnosti i preradu kave, (članak 8. alineja 1. Zakona o trgovini), a za koju djelatnost tim posebnim Zakonom u vrijeme počinjenja inkriminiranog djela nije bila propisana obveza podnošenja odluke nadležnog tijela kojom se utvrđuje da udovoljavaju tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima registarskom sudu, pa se na njih ne odnosi sada propisana obveza iz članka 32. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, koja je sankcionirana u članku 630. stavak 1. i 2. točka 3. tog Zakona.
Stoga je trebalo, primjenom blažeg propisa, sukladno članku 2. stavak 2. ZOP/95, obustaviti prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 630. stavak 1. i 2. točka 3. Zakona o trgovačkim društvima, u povodu žalbi okrivljenika, po službenoj dužnosti.
Kako je u odnosu na prekršaje iz točke b) i c) izreke pobijanog rješenja prekršajni postupak obustavljen po službenoj dužnosti, a u povodu žalbi okrivljenika, to su njihove žalbe u odnosu na ova prekršajna djela postale bespredmetne.
Odlučujući u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom a) izreke pobijanog rješenja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski prekršajni sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primjenio materijalno pravo, pravno označivši ovo djelo okrivljenika kao prekršaj iz primjenjenog propisa, te da u provedenom postupku u odnosu na ovo djelo nisu počinjene povrede pravila postupka koje bi mogle utjecati na pravilnost donošenja rješenja o prekršaju.
Razmatrajući u smislu navoda žalbi odluku prvostupanjskog suda o visini novčane kazne utvrđene za ovo djelo, nađeno je da je prvostupanjski sud uvažavajući sve bitne okolnosti iz članka 28. i 29. ZOP/95 odmjerio svakom od okrivljenika primjerenu kaznu koja je pogodna za ostvarivanje, kako opće, tako i posebne svrhe izricanja prekršajnih sankcija.
Stoga je ovaj Sud preinačivši odluku o ukupno izrečenoj novčanoj kazni okrivljenicima izrekao kazne kao i prvostupanjski sud za prekršaj iz članka 52. stavak 1.i 2. točka 1. Zakona o normizaciji.
Zbog navedenog razloga valjalo je žalbe okrivljenika u ovom dijelu odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje.
Slijedom navedenog odlučeno je kao što stoji u izreci rješenja ovog suda drugog stupnja.
Ovo rješenje je pravomoćno.
U Zagrebu, 16. siječnja 2004. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Zdravka Rebrina Kirinčić v. r.
Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Osijeku u 5 otpravaka : za spis, okrivljenike i podnositelja zahtjeva.