Legislator Case Law & Legislation
P-109/2025-3 AI generated

Court orders bank to pay overpaid loan fees plus statutory interest due to unfair contract terms.

Case Number P-109/2025-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The court issued a default judgment against Raiffeisenbank Austria for failing to respond to the plaintiff's claim within the statutory period. The plaintiff alleged the bank was an unconscious purchaser of unfair contract terms regarding a loan fee that had been overcharged. Consequently, the court ordered the bank to refund the overpaid amount of 958.08 EUR along with calculated statutory interest rates.

Legislator headnote

AI generated

čl. 331b. st. 1. točke 1. do 4. Zakona o parničnom postupku; čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; When a defendant fails to file a defense within the prescribed time, the court may rule on the merits based on the plaintiff's evidence if the claim is not frivolous.

Keywords

AI generated
default judgment unfair contract terms statutory interest loan fee refund banking dispute

Cited Legislation

AI generated
čl. 331b. st. 1. točke 1. do 4. Zakona o parničnom postupku
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Tbr. 7/7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], FS

Poslovni broj: P-109/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužiteljici RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Golubiću,odvjetniku iz OD Golubić & Šikić j.t.d.,odvjetnici u Čakovcu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 17.srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužiteljici RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku od 15 dana isplati iznos od 958,08 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

- 825,36 eura od 24. travnja 2008. do isplate

- 132,72 eura od 18. studenog 2014. do isplate

po stopi

- za razdoblje od 24. travnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 6,15% godišnje,

a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 227,32 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 6,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su tužitelj kao potrošač i tuženik 22. travnja 2008. sklopili ugovor o kreditu broj 218-50-4836000 u iznosu kunske protuvrijednosti od 37.212,80 CHF, s redovnom kamatom po stopi od 6,75 % godišnje promjenjiva sukladno jednostranoj Odluci o kamatnim stopama tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseci. Riječ je o potrošačkom ugovoru namjena kojeg je bila kupnja vozila, osobnog automobila. Tuženik je tijekom trajanja ugovora jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, a anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti prema svom srednjem tečaju CHF prema kuni.

1.1. Prema odredbi članka 3. tog ugovora naplaćuje se naknada od 3,70% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom korištenja kredita. Riječ je o izrazito visokoj naknadi koja ničim nije opravdana niti je tuženik tužitelju prezentirao koji se točno troškovi time podmiruju.

1.2. Prema članku 9. istog ugovora, korisnik kredita, tužitelj, može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost tuženika i uz uvjete koje odredi kreditor. Citirane odredbe su ništetne i nepoštene. O tim ugovornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo. Banka je tekst ugovora sastavila unaprijed i tužitelj na isti nije mogao utjecati pa ni na tekst članka 3. i 9. Riječ je o unaprijed formuliranim standardnim ugovornim odredbama koje su dio njegovog unaprijed formuliranog standardnog ugovora a na sadržaj unaprijed sastavljenih odredbi zato što su sastavljene unaprijed tužitelj nije utjecao. Tužitelj je pregovarao isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora, a ne o spornim ugovornim odredbama. On nije mogao promijeniti samo ugovorne odredbe koje su predmet ovog spora, nego,ukoliko ne prihvaća te odredbe, samo odustati od sklapanja predloženog ugovora. Na temelju tih odredbi tuženik je tužitelju obračunao i naplatio:

– naknadu za korištenje kredita prilikom isplate kredita u iznosu od 1.376,87 CHF na način da je za navedeni iznos umanjio isplatu kredita, što je na dan korištenja kredita 24. travnja 2008. iznosilo 6.218,67 kn, što pak prema fiksom tečaju konverzije 7,5345 kn za 1 euro iznosi 825,36 eura

– naknadu za prijevremenu otplatu kredita 18. studenog 2014., troškove u iznosu od 1.000,00 kn, što pak prema fiksom tečaju konverzije 7,5345 kn za 1 euro iznosi 132,72 eura. Tuženik tužitelju nije isplatio iznos kredita od 37.212,80 CHF, nego 35.758,74 CHF, a na iznos od 37.212,80 CHF je obračunavao kamate.

1.3. Prema odredbi čl.

81. st.

1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužitelju tuženik nije prezentirao o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u sporne naknade radi, riječ je o tipskom ugovoru, i o tim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo što je sveukupno prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa su takve ugovorne odredbe ništetne u smislu odredbi čl.

81. st.

1. i čl.

87. st.

1. ZZP. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl.

85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Tužitelj je o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita informiran tek pri sklapanju ugovora i nije informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

Tuženik nije vodio brigu o zakonitim interesima tužitelja. Neprihvaćanjem spornh odredbi od strane tužitelja, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit). Tužitelj nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez tih odredbi, odnosno bez plaćanja naknada. I ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuju na propust tuženika u postupanju u dobroj vjeri. Tako je u svezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., protiv koje je u tom dijelu odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr. a među njima i tuženik), radi zaštite kolektivnih interesa potrošač, te je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.4. Nadalje, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., među ostalim, u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. ZZP o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, pa su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale su saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni propustile su potrošače informirati o tome. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora odnosno, da se radi o kreditu za kupnju vozila, pri čemu je potrošač bio ograničen uvjetima tuženika, ostale ugovorne odredbe, a posebice one o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne, može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko spornih odredbi o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, ni o odredbi vezanoj za prijevremenu otplatu kredita, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj ovom tužbom traži da mu tuženik vrati

– iznos od 825,36 eura naplaćen na ime naknade za korištenje kredita 24. travnja 2008. uvećano za zatezne kamate koje teku od 24. travnja 2008.

– iznos od 132,72 eura naplaćen kod prijevremene otplate kredita 18. studenog 2014., uvećano za zatezne kamate koje teku od 18. studenog 2014.

1.5. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja. U konkretnom slučaju, pošavši od toga da je tuženik u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe, upravo je tuženik odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi nametnutih tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade. Tuženik je nesavjesni stjecatelj s obzirom da se radi o ništetnim – nepoštenim ugovornim odredbama, koje je u ugovor unijela banka i na temelju takvih odredbi naplatila od tužitelja iznos koji joj nije pripadao. Tužitelj ispravama tuženika dokazuje sve uplate navedenih iznosa. Slijedom navedenog traži da mu tuženik isplati ukupan iznos od 958,08 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 825,36 eura od dana 24.travnja 2008.godine do isplate, te na iznos od 132,72 eura od dana 18.studenog 2014., pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. Tuženiku je dana 28.travnja 2025. dostavljen poziv za podnošenje odgovora na tužbu, uz priloženu tužbu i priloge, uz napomenu da je dužan u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu, te upozorenje da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, a bude udovoljeno uvjetima iz čl.331b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19-dalje ZPP), donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ( presuda zbog ogluhe).

3. Tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu, kontrolni ispis unosa korištenja izdan od strane banke iz kojeg je razvidno da tzv. ulazna naknada iznosi 376,87 CHF, da je kredit sklopljen na iznos od 37.212,80 CHF, a da je tužiteljici kao korisniku kredita isplaćen iznos od 35.758,44 CHF, ponudu za kupnju motornog vozila, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 4.10.2019., podatak da je kredit prijevremeno otplaćen, otplatni plan.

4. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanom odredbom čl. 331.b. st.1. točke 1. -4. Zakona o parničnom postupku jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a isti nije u danom roku podnio odgovor na tužbu , dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a niti sa činjenicama koje su opće poznate , a isto ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a niti je riječ o zahtjevu o kojem strane ne mogu raspravljati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude.

5. Odluka o troškovima temelji se na odredi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura ( Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 37,50 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 19,91 eura, i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 19,91 eura, a što ukupno iznosi 227,32 eura.

6. Stoga je riješeno kao u izreci.

Čakovec, 17.srpnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik