Rev-513/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 513/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Ljubice Munić i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. iz D. S., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede – Distributivno područje Elektra Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 22. veljače 2006. godine, br. Gž 410/06, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 8. lipnja 2004. godine, br. P 156/99, u sjednici održanoj dana 8. studenog 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu od 22. veljače 2006. godine, br. Gž 410/06 i presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 8. lipnja 2004. godine, br. P 156/99 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 66.000,00 kn kao i u odluci o parničnom trošku te sudi:

Tuženik Hrvatska elektroprivreda Distributivno područje Elektra Z. dužan je isplatiti tužiteljici R. H. iz D. S. pored pravomoćno dosuđenog iznosa naknade štete od 110.000,00 kn još daljnji iznos od 66.000,00 kn (sveukupno 176.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. lipnja 2004. godine do isplate, te joj naknaditi troškove cijelog postupka u ukupnom iznosu od 23.573,56 kn sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 117.183,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 20.607,90 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je da tuženik na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 110.000,00 kn sa zakonskom zateznim kamatom i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 11.932,90 kn, dok se za više traženo tužiteljica odbija.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te da se tužiteljici isplate troškovi prvostupanjskog postupka, žalbe i revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija je djelomično osnovana.

Glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena je 18. svibnja 2004. godine, tj. nakon što je 1. prosinca 2003. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), pa revizijski sud primjenom odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je naknade štete zbog smrti bliske osobe – majke tužiteljice, koja je smrtno stradala 5. kolovoza 1979. godine od strujnog udara, kad je uslijed nevremena 4. kolovoza 1979. godine bila slomljena žica niskonaponskog voda i jednim krajem pala je u vrt tužiteljice.

Tužiteljica navodi u reviziji da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kad je utvrđena podijeljena odgovornost za štetni događaj u omjeru 50% prema 50% i da takovo pravno stanovište nije potkrijepljeno u pobijanim presudama razlozima o odlučnim činjenicama, pa da je time učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Smatra da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, pa je odgovoran za štetu njen imalac, odnosno osoba koja se bavi opasnom djelatnošću, a to je tuženik.

Pokojna majka tužiteljice, iako je znala da je žica pala u vrt, kao prosječno obrazovana osoba sa sela, nije mogla biti svjesna kako može doći u opasnost približavanjem električnom vodu. Stoga revident smatra da je njena odgovornost za štetni događaj manja i može iznositi najviše 20% u odnosu na odgovornost tuženika, koji je bio upoznat da su uslijed nevremena nastali kvarovi na električnim vodovima i nije osigurao pravovremeno da se ti kvarovi otklone, odnosno da se isključe niskonaponski vodovi.

Zbog toga tužiteljica predlaže u reviziji da se na utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava pobijana presuda preinači i dosudi pravična naknada nematerijalne štete, kao i materijalna šteta za troškove pogreba.

Pri odlučivanju o podijeljenoj odgovornosti u smislu odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) ovaj sud nalazi da je otrgnuta žica niskonaponskog voda koja je pala u vrt opasna stvar, pa je odgovornost tuženika za nastali štetni događaj znatno veća od odgovornosti na strani oštećene i iznosi 80%.

Stoga su niži sudovi na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo kad su odlučili da je odgovornost jedne i druge strane podjednaka.

Temeljem odredbe čl. 200. ZOO drugostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe sa iznosom od 220.000,00 kn, pa razmjerno odgovornosti tuženika u utvrđenom omjeru od 80%, tuženik je dužan od tog iznosa isplatiti tužiteljici 176.000,00 kn, pa kako je već pravomoćno dosuđeno 110.000,00 kn valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i dosuditi još razliku od 66.000,00 kn. Materijalna šteta za troškove pogreba naknađuje se u svoti u kojoj su ti troškovi nastali, a ne u revaloriziranom iznosu kako je utuženo, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za isplatu tih troškova u revaloriziranom iznosu od 4.366,90 kn.

Iz navedenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i pobijanu presudu preinačiti, a djelomično odbiti reviziju kao neosnovanu temeljem odredbi čl. 395. st.

1. i čl. 393. ZPP.

Odluka o cjelokupnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pa su tužiteljici priznati troškovi prvostupanjskog postupka, zatim troškovi žalbe i revizije, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP razmjerno djelomičnom uspjehu u sporu, a što ukupno iznosi 23.573,56 kn.

U Zagrebu, 8. studenog 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.