I Kž-881/1999-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednika vijeća, te Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 35. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 05. srpnja 1999. godine broj K-7/96, u sjednici održanoj dana 04. travnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-881/1999-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP-a, optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-881/1999-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednika vijeća, te Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 35. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 05. srpnja 1999. godine broj K-7/96, u sjednici održanoj dana 04. travnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
p r e s u d i o je:
Odbijaju se žalba državnog odvjetnika i opt. M.T. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom oglašen je opt. M.T. krivim, zbog kaznenog djela ubojstva na mah u pokušaju iz čl. 35. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, te mu je temeljem čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda i temeljem čl. 35. KZRH, uz primjenu čl. 38. st. 1. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine.
Temeljem čl. 100. st. 2. ZKP-a, oštećenik A.Č. upućen je sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.
Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP-a, optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a.
Protiv te presude podnijeli su žalbi državni odvjetnik i optuženik.
Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne primjerena kazna zatvora.
Optuženik je podnio žalbu putem svog branitelja A.Š., odvjetnika iz V.G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predložio da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Optuženik je osobno podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu.
Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
Bez opravdanja ističe optuženik u žalbi kako u pobijanoj presudi nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te da postoji znatna proturječnost između razloga presude i sadržaja provedenih dokaza.
Suprotno toj žalbenoj tvrdnji, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi naveo razloge o svim odlučnim činjenicama, a isto tako ne postoji nikakva proturječnost između onoga što je navedeno u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
Navodima žalbe optuženika kojima se obrazlaže ova žalbena osnova pobija se, u stvari, utvrđeno činjenično stanje i primjena kaznenog zakona, a o čemu će nastavno biti riječi.
Bez osnova također pobija optuženik prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedene glavne rasprave pravilno zaključio da je optuženik svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela ubojstva na mah u pokušaju, te za takve svoje zaključke i utvrđenja dao u svemu valjane i prihvatljive razloge.
Naime, imajući u vidu da je oštećenik A.Č., s kojim je optuženik imao imovinske sporove, kritične zgode u svom dvorištu, kod zajedničkog šahta za vodu, gurnuo optuženika, te je ovaj pao na leđa i zatiljnim dijelom glave udario u betonski dio ograde, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraženosti i prepasti zbog oštećenikovog napada, a koje stanje je potkrijepljeno nalazom vještaka psihijatra dr. I.P.-Č., reagirao na mah i svojim radnjama ostvario kazneno djelo iz čl. 35. KZRH u svezi čl. 17.s t. 1. OKZRH.
Neosnovano je stajalište žalbe optuženika da je opisano kazneno djelo trebalo pravno označiti kao djelo počinjeno u stanju nužne obrane.
Prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka pravilno utvrdio da je protupravni napad oštećenika, nakon što je gurnuo optuženika i ovaj pao, te udario stražnjim dijelom glave u betonski dio ograde, prestao i da nakon toga on nije nastavio s protupravnim napadom. Međutim, optuženik je, zbog iznenadne pojave oštećenika i njegove provokacije došao u stanje snažne afektivne tenzije, uslijed koje se u trenu odlučio na zadavanje uboda oštećeniku nožem u predjelu lijevog prsišta, zadavši mu tešku i po život opasnu tjelesnu povredu, a život mu je spašen pravodobnom liječničkom intervencijom.
Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da su utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda da je optuženik u času počinjenja djela postupao u stanju jake razdraženosti i prepasti kako pretpostavlja odredba čl. 35. KZRH, te neskrivljeno izazvan napadom od strane oštećenika A.Č., u takvom stanju (znatno smanjene ubrojivosti), iznenada, na mah, odlučio lišiti života oštećenika, koji u tom trenutku nije poduzimao prema optuženiku nikakve radnje kojima bi ga ugrožavao, a mlađi je gotovo 14 godina i fizički spremniji od optuženika, u svemu ispravni.
Neosnovana je stoga žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakon i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o izrečenoj kaznenoj sankciji.
Ovaj Vrhovni sud nalazi, a ispitujući pobijanu odluku i u smislu čl. 382. ZKP-a, da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji imao u vidu svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kaznene sankcije, a osobito da se radi o osobi starije životne dobi (74 godine), lošeg zdravstvenog stanja, neosuđivanom, kazneno djelo je situacijske naravi, počinjeno u stanju bitno smanjene uračunljivosti, odnosno znatno smanjene ubrojivosti, i da je s pravom došao do zaključka da će se i izricanjem uvjetne osude s utvrđenom kaznom zatvora od deset mjeseci i rokom kušnje od dvije godine postići svrha kažnjavanja, te da optuženik više neće činiti kaznena djela.
Zbog svih iznesenih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem čl. 387. ZKP/97.
U Zagrebu, 04. travnja 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.