Us-7732/2011-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-7732/2011-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Biserke Kalauz članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja T. K., O. kojeg zastupaju odvjetnici iz zajedničkog odvjetničkog ureda B. G. i H. B., O., protiv rješenja tuženog Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., klasa: 140-03/10-01, urbroj: 341-99-05/3-10-008834, od 31. svibnja 2011., radi obiteljske mirovine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2014.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, klasa: 140- 03/10-01, urbroj: 341-99-05/3-10-008834, od 31. svibnja 2011.

Obrazloženje

Tuženo tijelo je osporenim rješenjem odbilo žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u K., broj: 82463 od 11. ožujka 2010. kojim je pod točkom I izreke tužitelju, korisniku obiteljske mirovine prestalo pravo na isplatu obiteljske mirovine s danom 23. veljače 2005., pod točkom II izreke korisnicima obiteljske mirovine K. R. i M. K. određena je počevši od 24. veljače 2005. obiteljska mirovina u svoti od 8.053,67 kuna mjesečno, a pod točkom III izreke tužitelju je ponovno uspostavljena isplata obiteljske mirovine od 25. kolovoza 2005.

Tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. U bitnome navodi da se u razdoblju u kojem mu je obustavljena isplata obiteljske mirovine nalazio na odsluženju redovitog vojnog roka. Navodi da je upravno tijelo postupilo protivno pravnog shvaćanja Upravnog suda Republike Hrvatske sadržanog u presudi broj: Us- 11829/05 od 23. srpnja 2008. kada mu je za vrijeme redovitog služenja vojnog roka obustavilo isplatu mirovine. Smatra da upravno tijelo pogrešno interpretira odredbu članka 29. stavka 3. ZOPHBDR-a kad navodi da se navedena odredba odnosi na nezaposlenu djecu koja nakon završenog školovanja nemaju osigurana sredstva za život. Ovo stoga jer navedena odredba ne navodi nikakav cenzus iz kojeg bi se moglo zaključiti ima li netko ili ne osigurana sredstva za život, već propisuje da pravo pripada bez iznimke svoj djeci stradalih hrvatskih branitelja nakon završetka školovanja, dok se ne zaposle a najduže 12 mjeseci. Predlaže Sudu da uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužba je osnovana.

Postupak u ovoj upravnoj stvari proveden je nakon presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-11829/2005 od 23. srpnja 2008. kojom je tužba izjavljena na rješenje tuženoga tijela, klasa: 140-03/05-01/OB, urbroj: 341-99-05/3-05/12729 od 8. studenoga 2005. uvažena, a navedeno rješenje poništeno (zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu postojanja odlučne činjenice, tužiteljeve nezaposlenosti). Naime rješenjem tuženoga tijela od 8. studenoga 2005. bila je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje tijela prvoga stupnja od 30. lipnja 2005. kojim je bio odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu primjenom odredbe članka 29. stavka 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09. i 137/09. dalje u tekstu ZOPHBDR) kojom je propisano da djeca, posvojenici i pastorčad smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu i nakon završetka ili prekida redovitog školovanja ako su nezaposlena, a najduže 12 mjeseci nakon završetka ili prekida redovnog školovanja; jer su upravna tijela na temelju obavijesti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje utvrdila da tužitelj nije prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba pa da se stoga ne može smatrati nezaposlenom osobom.

Sud je našao da je takvo tumačenje citirane zakonske odredbe restriktivno jer odredba kao uvjet za ostvarivanje prava ne propisuje dužnost prijavljivanja nadležnoj službi za zapošljavanje, zbog čega u postupku nakon presude treba podesnim dokaznim sredstvima utvrditi je li tužitelj nakon završetka školovanja bio nezaposlen. Sud je također u naprijed navedenoj presudi naveo da okolnost da osoba nije prijavljena Zavodu za zapošljavanje za vrijeme odsluženja redovitog vojnog roka samo po sebi ne znači da nije nezaposlena osoba. U postupku nakon presude upravno tijelo je provelo nadopunu postupka nakon čega je rješenjem područne službe u K. od 10. ožujka 2010. tužitelju priznato počevši od 1. siječnja 2005. pravo na obiteljsku mirovinu sukladno članku 29. stavku 3. ZOPHBDR-a. Nakon toga je (u ovoj upravnoj stvari) rješenjem tijela prvoga stupnja od 11. ožujka 2010. utvrđeno da tužitelju prestaje pravo na isplatu obiteljske mirovine s danom 23. veljače 2005. (točka I izreke) te da se tužitelju ponovno uspostavlja isplata obiteljske mirovine s danom 25. kolovoza 2005. (točka III izreke).

Osporenim rješenjem negativno je odlučeno o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj na rješenje prvoga stupnja od 11. ožujka 2010. uz obrazloženje da se tužitelj u razdoblju od prestanka prava na isplatu mirovine (23. veljače 2005.) do ponovne uspostave isplate mirovine (25. kolovoza 2005.) nalazio na odsluženju redovitog vojnog roka za vrijeme kojeg je sukladno propisima o obrani ostvarivao prava na naknadu troškova prijevoza, smještaj i prehranu zbog čega za isto to razdoblje ne može ostvariti i pravo na obiteljsku mirovinu prema članku 29. stavku 3. ZOPHBDR-a.

U postupku ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelju.

Člankom 29. stavkom 3. ZOPHBDR-a je propisano najduže trajanje prava na obiteljsku mirovinu nakon završetka redovitog školovanja za dijete, korisnika prava koje nije zaposleno, a člankom 118. stavkom 1. tog specijalnog propisa je propisano da se prava po tom Zakonu mogu koristiti dok postoje propisani uvjeti za korištenje tim pravima. Odredba članka 29. stavka 3. ZOPHBDR-a za mogućnost korištenja prava na obiteljsku mirovinu i nakon završetka ili prekida redovitog školovanja propisuje uvjet da je dijete, posvojenik i pastorak smrtno stradalog hrvatskog branitelja nezaposlen i to (nezaposlenost) je odlučna činjenica koju je u postupku potrebno utvrditi za mogućnost ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu.

Navedena odredba specijalnog zakona ne sadrži uvjet prema kojem podnositelj zahtjeva treba biti prijavljen radi zaposlenja nadležnoj službi za zapošljavanje ( koji uvjet sadrži opći propis), niti propisuje da osobe koje su na redovitom služenju obveznog vojnog roka nisu nezaposlene osobe.

Ni iz odredbe članka 69. Zakona o obrani (Narodne novine, broj: 33/02.) na koju se poziva tuženo tijelo ne proizlazi da osoba koja je na redovitom služenju vojnog roka nije nezaposlena osoba. Isto tako, propisi koji reguliraju materiju mirovinskog osiguranja ne isključuju mogućnost primanja mirovine u situaciji kada je ovlaštenik prava na odsluženju vojnog roka ili smješten u nekoj drugoj ustanovi u kojoj su mu namireni troškovi smještaja i hrane.

Stoga je u postupku nakon ove presude, a radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja od kojeg ovisi pravilna primjena materijalnog prava potrebno utvrditi je li tužitelj u spornom razdoblju, razdoblju u kojem je služio redoviti vojni rok, u kojem mu je obustavljeno pravo na isplatu obiteljske mirovine bio nezaposlen, nakon čega će novim rješenjem odlučiti o tužiteljevoj žalbi.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 53/91, 9/92 i 77/92., dalje ZUS) koji se primjenjuje na temelju prijelazne odredbe iz članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10. i 143/12.) tužbu uvažiti, a osporeno rješenje poništiti i predmet vratiti tuženome tijelu koje će pridržavajući se pravnog shvaćanja Suda i primjedaba glede postupka novim rješenjem sukladno članku 62. ZUS-a odlučiti o žalbi.

U Zagrebu 10. travnja 2014.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Blaženka Drdić, v.r.

Mira Kovačić, v.r.