Rev-x-299/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 299/2012-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.-Š. d.o.o., K., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika F. M., vlasnika obrta T. V., G., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., radi isplate iznosa od 515.324,65 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-349/11-2 od 4. studenoga 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj P-681/09-48 od 4. listopada 2010., u sjednici održanoj 12. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 515.324,65 kn (petsto petnaest tisuća tristo dvadeset četiri kune i šezdeset pet lipa) zajedno s kamatama tekućima od 25. 6. 2001. godine, pa do isplate i to do 31. 12. 2007. godine po stopi prema Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. 1. 2008. godine, pa do isplate, zajedno s kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te je dužan tužitelju platiti troškove parničnog postupka zajedno sa kamatama za svako polugodište po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanih za pet postotnih poena, tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Naprotiv, nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 46.440,00 kn, (četrdeset šest tisuća četiristo četrdeset kuna) kn, sve to u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. O d b i j a s e žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vrbovcu posl. br. P-681/09-48 od 4. listopada 2010. godine u dijelu pod točkom I. izreke kojim se odbija zahtjev za isplatu zatezne kamate na glavnicu od 515.324,65 kn, i to na iznos od 259.389,57 kn za vremensko razdoblje od 25. lipnja 2001. godine do 15. studenog 2001. godine te na iznos od 255.935,08 kn za vremensko razdoblje od 25. lipnja 2001. godine do 7. ožujka 2003. godine.

II. P r e i n a č u j e s e navedena presuda u dijelu pod točkom I. za glavnicu od 515.324,65 kn te za zateznu kamatu na navedenu glavnicu i to na iznos od 259.389,57 kn za vremensko razdoblje od 15. studenog 2001. godine do isplate te na iznos od 255.935,080 kn za vremensko razdoblje od 7. ožujka 2003. godine do isplate te u dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

1.) Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 515.324,65 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 259.389,57 kn od 15. studenog 2001. godine do isplate, te na iznos od 255.935,08 kn od 7. ožujka 2003. godine do isplate po stopi prema Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate za vremensko razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te je dužan tužitelju platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 34.600,00 kn sa kamatama po navedenoj stopi tekućim od dana 4. listopada 2010. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.) Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 46.440,00 kn kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu već popisanih troškova postupka. Tuženik je zatražio i trošak u povodu revizije.

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je zatražio trošak u povodu odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Navodi revizije kojima se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuju izvedeni dokazi, sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju, pa iste nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 515.324,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 88. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu (st. I. izreke), a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i presudio kao u st. II. izreke. Shvaćanje je drugostupanjskog suda da se u okolnostima konkretnog slučaja radi o naknadi štete koju je tužitelj kao nalogoprimac pretrpio u obavljanju naloga kojeg mu je kao nalogodavac dao tuženik. Stoga je pozivom na odredbu čl. 760. ZOO u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZOO i čl. 106. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 78/99) odlučio kao u izreci pobijane presude.

Tuženik u reviziji u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana (st. I. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 12. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.