Gž R-895/2005-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl.br. I Gžr-895/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ines Smoljan, kao predsjednika vijeća, Radomire Felicijan-Maoduš i Dubravke Burcar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.G. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z.N., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. d.d. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Z.b. d.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zagrebu od 22. studenog 2004. godine broj Pr-18271/04 te dopunske presude Općinskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2005. godine broj Pr-18271/04 u sjednici vijeća održanoj dana 14. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. studenog 2004. godine broj Pr.18271/04 i dopunska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2005. godine broj Pr-18271/04.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Z. d.d. Z., da isplati tužiteljici B.G. iz Z., slijedeće iznosa:

-1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15. travnja 2004. godine pa do isplate,

-1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15. svibnja 2004. godine pa do isplate,

-1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15. lipnja 2004. godine pa do isplate,

-1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15. srpnja 2004. godine pa do isplate,

-1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15. kolovoza 2004. godine pa do isplate,

-1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15. rujna 2004. godine pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana."

Dopunskom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Z. d.d. Z. da isplati tužiteljici B.G., slijedeći iznos;

-13.00,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, tekućom od 15.10.2004. godine pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana."

Protiv tih presuda žalbu je izjavila tužiteljica zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava", uz prijedlog usvajanja žalbe.

Žalbe nisu osnovane.

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženika, na isplatu razlike plaće, a sukladno odredbi čl. 81 Zakona o radu ("NN" br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR) i Pravilnika o plaćama i drugim primanjima zaposlenika. Naime, tužiteljica tvrdi da je tuženik bez ikakve pisane odluke uskratio isplatiti tužiteljici dio plaće u iznosu od po 1.300,00 kn mjesečno za vremensko razdoblje od 3. do 10. mjeseca 2004. godine, a koji je iznos bez ikakve pisane odluke isplatio "Z.b." d.d.

Nije sporno da je tuženik navedeni iznos od plaće ustezao tužiteljici na temelju administrativne zabrane koju je tužiteljica potpisala dana 30. srpnja 1996. godine, a kojom je pristala da joj se stavi administrativna zabrana na plaću kao jamcu G.S. za obveze koje proizlaze iz kredita odobrenog istom od Z.b. d.d.

Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan zaključujući da pravni temelj za ustegu plaće ne čini izjava tužiteljice već ugovor o kreditu temeljem kojeg je obveza tužiteljice nastala jer je tužiteljica temeljem navedenog ugovora o kreditu jamac korisniku kredita G.S. Sud također zaključuje da je pravni temelj spornog potraživanja tužiteljice stjecanje bez osnove kojeg stjecanja na strani tuženika nema pa je stoga tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

Utemeljeno se u žalbama navodi da pravni temelj potraživanja tužiteljice jest isplata plaće sukladno ugovoru o radu, a na temelju odredbe čl. 81 ZR-a.

Sporno je pravno pitanje je li poslodavac tužiteljici s osnovom ustezao plaću tužiteljice koje se pitanje postavlja s obzirom na prigovor tužiteljice da je Z.b. d.d. izjavu tužiteljice dostavila poslodavcu na provedbu nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona ("NN" br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03 – dalje: OZ), po kojem zakonu (čl. 178 OZ-a), zapljena po pristanku ovršenika može se temeljiti na javnobilježnički ovjerenoj ispravi.

Tužiteljica, dakle, smatra da njezina izjava od 3. 7. 1996. godine u konkretnom slučaju, jer je dostavljena poslodavcu nakon stupanja na snagu OZ-a, jer nema potrebnu zakonom propisanu formu, ne može predstavljati pravnu osnovu za pljenidbu plaće.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Naime, izjava tužiteljice od 3. srpnja 1996. godine sastavljena je sukladno odredbi tada važećeg čl. 125 Zakona o izvršnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92) kojom odredbom nije propisana posebna forma, a tom se izjavom tužiteljica suglasila da se vrše ustege od njezine plaće ako dužnik ne bude udovoljio svojoj obvezi iz ugovora o kreditu.

Točno je da je OZ (stupio je na snagu …) odredbom čl. 178 OZ-a propisao posebnu formu za ispravu na temelju koje se može vršiti zapljena po pristanku dužnika. Međutim, tim Zakonom nije utvrđena retroaktivnost njegove primjene, a niti je taj Zakon sankcionirao postojeće administrativne zabrane izdane po ranijim propisima. Stoga, po prosudbi ovog suda činjenicom donošenja novog zakona koji je propisao drukčiju formu za administrativnu zabranu na temelj koje se vrši zapljena po pristanku dužnika nije samo zbog toga otklonjena valjanost izjave od 3.7.1996. godine, jer bi, suprotno razmišljanje, značilo u biti suspenziju učinka rješenja o ovrsi. Naime, valjanost administrativne zabrane prosuđuje se prema propisima koji su važili u vrijeme nastanka iste, a ta zabrana ima pravni učinak rješenja o izvršenju, pa je stoga poslodavac tužiteljice postupio na temelju valjanog osnova kada je u skladu sa navedenom izjavom koja ima učinak rješenja o ovrsi ustezao dio plaće tužiteljici.

Iz razloga navedenih ovaj sud ocjenjuje prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen na zakonu utemeljenom, pa su stoga žalbe tužiteljice kao neosnovane odbijene, a presuda i dopunska presuda Općinskog suda potvrđene (čl. 368 st. 2 Zakona o parničnom postupku -"NN" br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03).

U Zagrebu, 14. prosinca 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Ines Smoljan,v.r.