Rev-1422/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1422/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnica V. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika O. H. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3867/09-3 od 14. veljače 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-707/06-59 od 31. kolovoza 2009., u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 513.552,00 kn (slovima: petsto trinaest tisuća petsto pedeset i dvije kune) te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 32.322,55 kn, sa zateznim kamatama koje na oba ova iznosa teku od dana 31. kolovoza 2009. godine do isplate po stopi od 14% godišnje, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu nematerijalne štete za iznos od 236.588,00 kn, kao i zahtjev za isplatu rente za tuđu pomoć i njegu počevši od 1. svibnja 2006. godine pa nadalje u mjesečnim iznosima od po 3.000,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika O. H. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-707/06 od 31. kolovoza 2009. godine, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 70.500,00 kn do iznosa od 353.552,00 kn tj. za iznos od 283.052,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I izreke).

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. M. i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (stavak II izreke).

III Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 353.552,00 kn do iznosa od 513.552,00 kn tj. za iznos od 160.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 32.322,55 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I izreke) i u tome se dijelu odlučuje:

Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 160.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 32.322,55 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Nalaže se tužitelju D. M. nadoknaditi tuženiku O. H. d.d. trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (31. kolovoza 2009. godine) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju D. M. da nadoknadi tuženiku O. H. d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.183,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 14. veljače 2012. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan i protiv odluke o troškovima postupka reviziju je zbog pogrešne primjene materijalnog prava podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku, a tek podredno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, a tužitelju dosuditi trošak parničnog postupka i trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tužitelj je u reviziji naveo da protiv drugostupanjske presude podnosi redovnu i podredno, izvanrednu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ovaj sud je o podnesenoj reviziji odlučivao primjenom odredbi koje se odnose na reviziju podnesenu na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu nematerijalne i materijalne štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 22. listopada 2005., u kojem je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su ocijenili da je osiguranik tuženika odgovoran za štetu prouzročenu tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) te čl. 192. st. 1. i st. 2. ZOO, u omjeru od 80%, a tužitelj u omjeru od 20% pa su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je tužitelju po osnovi štete (nematerijalne i materijalne), uzimajući u obzir njegov doprinos nastanku štetnog događaja i nastale štete ukupno dosudio iznos od 513.552,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2009. do isplate, a drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu (za iznos od 353.552,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom), a djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu pa je odbio dio tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 160.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Drugostupanjski sud je presudom potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (stavak II. izreke) te je tužitelju naložio tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.560,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2009. do isplate te mu naložio tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.183,75 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2012. do isplate.

Revident u reviziji navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je propustio vještacima dati zadatak da utvrde je li i u kom obimu tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u daljnjem životu te da je odluka u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za rentu po osnovi tuđe pomoći i njege nezakonita. Ovakvim navodima tužitelj tvrdi da mu je sud nezakonitim postupanjem onemogućio raspravljanje pred sudom, čime opisno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP točka 6. ZPP.

Neosnovano tuženik u reviziji ističe da mu je sud nezakonitim postupanjem onemogućio raspravljanje pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Budući da iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem od 13. veljače 2007. (list 53 spisa), kojim je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, imenovane vještake pozvao da se očituju na okolnost je li tužitelju bila potrebna tuđe pomoć i njega, u kom trajanju i u koliko sati dnevno (stavak III. točka 5. rješenja). Zbog navedenog ovaj sud je ocijenio da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud smatra da je drugostupanjski sud, odlučujući o visini dosuđene pravične novčane naknade tužitelju po osnovi nematerijalne štete pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 200. st. 1. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 353.552,00 kune kao neosnovan. Zato ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Budući da je ovaj sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Revident navodima iznesenim u reviziji pobija i drugostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u dijelu kojim revident pobija drugostupanjska odluka o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.