Jž-2224/2018-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2224/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. J. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90 - pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okr. T. J. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Bjelovaru od 3. svibnja 2018., broj: 5. Pp J-955/17, u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2018.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. T. J. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17) okr. T. J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru od 3. svibnja 2018., broj: 5. Pp J-955/17 proglašen je krivim okr. T. J. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 10 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 1 dan zatvora, pa mu preostaje 9 dana zatvora, te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 319,00 kuna.

Protiv te presude okr. T. J. osobno je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se preinači pobijana presuda na način da se oslobodi od optužbe, podredno, da se žalba prihvati i odbace optužbe protiv njega.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi iznosi tvrdnju da je kritičnog dana bio u ugostiteljskom objektu "H.", nije sudjelovao u nikakvoj tuči ili narušavanju javnog reda i mira kako ga se tereti. Cijelo vrijeme je bio za šankom i nije vidio nikakvu tuču, bio je trijezan i pričao sa vlasnikom lokala i osobljem, što mogu i oni potvrditi. U jednom trenutku netko ga je zalio pićem, pa je otišao do stražnje strane šanka da mu konobari pomogao skinuti mrlju s trenirke, što su i učinili. Podnositelj žalbe u cijelosti odbacuje navode svjedoka B. L., za kojeg navodi da ga je s nekim zamijenio ili iz nekih razloga ne govori istinu.

Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

Prema stanju spisa predmeta, u ovom prekršajnom predmetu okrivljeniku je 30. rujna 2017. uručena pisana obavijest iz članka 109. a Prekršajnog zakona, kojom je okrivljenik u točki 7. obaviješten o obvezi obavještavanja tijela postupka o svakoj promjeni adrese stanovanja i primanja pismena tijekom postupka do njegovog pravomoćnog dovršetka kao i dovršetka postupka izvršavanja odluke o prekršaju, kao i na posljedicu nepridržavanja ove obveze, odnosno mogućnosti daljnje dostave svih pismena okrivljeniku putem oglasne ploče suda.

Okr. T.J. pozvan je na glavnu raspravu za 25. siječnja 2018., na uredno primljeni poziv nije se odazvao, niti svoj izostanak opravdao. Ponovno je pozvan na glavnu raspravu za 3. svibnja 2018. (prema obrazloženju prvostupanjskog suda putem sudskog dostavljača), međutim poziv mu nije uručen, te je sud 20. travnja 2018. na temelju članka 145. stavka 5 Prekršajnog zakona istaknuo poziv na oglasnu ploču suda, a dana 3. svibnja 2018. održao glavnu raspravu pravilno smatrajući dostavu za okrivljenika uredno obavljenom.

Cijeneći da se uredno pozvani okrivljenik pozivu na raspravu za 25. siječnja 2018. nije odazvao, prvostupanjski je sud na temelju ovlaštenja iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona već na osnovu te okolnosti mogao održati glavnu raspravu bez nazočnosti okrivljenika. Osim toga, uručenjem obavijesti okrivljeniku iz članka 109. a Prekršajnog zakona i prije podnošenja optužnog prijedloga okrivljenik je imao saznanje da će se protiv njega voditi postupak, te je upozoren na posljedicu neodazivanju istom, slijedom čega je sud, pravilno u skladu sa odredbom članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona istaknuo poziv za glavnu raspravu na oglasnu ploču suda, te smatrajući dostavu za okrivljenika urednom, održao glavnu raspravu 3. svibnja 2018.

Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka B. L. Naime, svjedok, kao zaposlenik lokala "H." u svojstvu konobara je detaljno opisao svoja zapažanja o radnjama okrivljenika kojeg zna od ranije i nije mu sporan identitet istog, budući je okrivljenik zalazio u ugostiteljske objekte gdje je svjedok radio i u nekoliko navrata znao praviti nerede na ovakvim javnim mjestima. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaz svjedoka kao detaljan i logičan, osobito jer je iznimno detaljno i konkretno opisao spornu situaciju, te cjelovit opis situacije od strane svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu o postupanju okrivljenika, odnosno remećenju javnog reda i mira tjelesnim napadom na dvije osobe. Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, karakter i kvaliteta iskaza svjedoka koji je teretio okrivljenika, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, činjenično stanje u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeno.

U odnosu na prijedlog žalbe za ispitivanjem neimenovanih svjedoka, vlasnika ugostiteljskog objekta i osoblja, ističe se da se navedeni prijedlozi u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, istaknuti tek sada u žalbi, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena kazna zatvora, koja nije prestroga.

Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, odnosno odgovarajuća protuvrijednost EUR, ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći otegotne okolnosti na strani žalitelja, višestruku osuđivanost za istovrsne prekršaje (list 6 spisa) i težinu počinjenog prekršaja, tjelesnom napadu na dvije osobe, kaznu zatvora odmjerio u trajanju od 10 dana. Po ocjeni ovog suda, budući da do sada pravomoćno izrečene novčane kazne za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira očito nisu preventivno djelovale na okrivljenika, kazna zatvora kao teža vrste kazne i u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj u okviru propisanog raspona od najmanje 3 dana (čl. 35. st. 1. Prekršajnog zakona) do najdulje 30 dana, cijeneći sve okolnosti počinjenog prekršaja, ličnost okrivljenika i vrijednost zaštićenog dobra, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud smatra, da, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za izricanje blaže vrste propisane kazne ili kazne zatvora u kraćem trajanju, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Zagreb, 30. listopada 2018.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.