Revt-184/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu. Navodi revizije koji se prema navodima revidenta odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Međutim, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja pa navodi revizije koji se odnose na taj razlog nisu uzeti u razmatranje.
Legislator headnote
AI generatedRevt-184/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.
Full text
Broj: Revt 184/09-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga, i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Z., V. F. G. 6, kojeg zastupa punomoćnik Š. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. sportska kladionica d.o.o. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O. društvu S., L. i K. iz Z., radi povrede autorskog prava i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5794/07 od 24. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4175/05 od 22. ožujka 2007., u sjednici održanoj 17. studenoga 2010.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik povrijedio isključivo autorsko pravo tužitelja tako što je u svojim prodajnim prostorima na području Republike Hrvatske kao i putem web stranica organizirao i nudio na prodaju sportska klađenja prema projektu tužitelja i to K. na utakmice (mečeve) s najviše postignutih golova, koševa, gemova, poena pod nazivom: K. „5 od 25“, „4 od 20“, „3 od 15“ tj. „P.“ te oglašavanjem u javnim medijima reklamirao navedeno autorsko djelo bez navođenja autora, zabranom tuženiku svake daljnje povrede autorskog prava za zahtjevom da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju 4.000.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, nalaganjem tuženiku da objavi o svom trošku u dnevnom listu S. novosti ovu presudu, te sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 345.600,00 kn (t. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijaju prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na reviziju tužitelja nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st.
1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.
Navodi revizije koji se prema navodima revidenta odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Međutim, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja pa navodi revizije koji se odnose na taj razlog nisu uzeti u razmatranje.
Točan je navod revidenta da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (čl. 186. st. 3. ZPP-a), međutim, treba reći da je sud vezan za činjenični supstrat. Činjenična osnova tužbe je od presudnog značenja za individualizaciju tužbenog zahtjeva. Stoga, su sudovi vezani za činjenični supstrat. U konkretnom slučaju tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je projekt tužitelja autorsko djelo i iz tog činjeničnog supstrata zahtjeva utvrđenje da je tuženik povrijedio autorsko pravo tužitelja, da mu se zabrani svaka daljnja povreda autorskog prava, da tužitelju isplati naknadu za korištenje autorskog djela i naknadu za korist koju tuženik ostvaruje korištenjem autorskog djela tužitelja u smislu čl. 179. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/03, dalje: ZAPSP).
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj autor projekta „K. na utakmice (mečeve) s najviše postignutih golova, koševa, gemova, poena i sl. pod nazivom: K. „5 od 25“, „4 od 20“, „3 od 15“ tj. „P.“, koji je izdao L. S. d.o.o. Z., da je sadržaj projekta uvod, prijedlog tečaja za klađenje „5 od 25“, način klađenja, izračun broja kombinacija i očekivanog dobitnog iznosa prema vrstama dobitaka na temelju kojeg se određuje tečaj i očekivani isplatni iznos prema broju odigranih kombinacija, tečaju i uloga, prijedlog tečaja za klađenje „3 od 15“, prijedlog tečaja za klađenje „ 4 od 20“, uvjeti otkupa, pravo na korištenje projekta, prijedlog tečaja na klađenje „5od 25“, tablica punih i skraćenih sistema „5od 25“.
U revizijskom stadiju postupka sporno je je li projekt tužitelja autorsko djelo. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da projekt tužitelja nije autorsko djelo. Tužiteljevo djelo govori o postupcima, metodama, i izračunima, ono predstavlja određeni rad na primjeni već poznatih postupaka, metoda i izračuna (sam tužitelj, kako to proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, je u svom radu naveo da se radi o novoj vrsti klađenja gledajući iz matematičkog aspekta, ovaj projekt potpuno je isti kao i bilo koja loto igra kod nas ili u svijetu, a razlika je samo u tome što se prema ovom projektu pogađaju utakmice, na kojima će biti postignuto najviše golova, dok se kod loto igre pogađaju brojevi koji će biti izvučeni), međutim, ono ne predstavlja autorsko djelo u smislu čl. 5. i čl. 8. st. 1. ZAPSP.
Prema odredbi čl. 5. ZAPSP autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako tim Zakonom nije drugačije određeno.
Odredbom čl. 8. st. 1. ZAPSP propisano je da su predmetom autorskog prava izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.
Opisana loto igra ili sportska klađenja prema projektu tužitelja ne mogu se tretirati kao jezično autorsko djelo s područja književnosti i znanosti, kako to smatra tužitelj da bi trebalo tretirati, samo radi opisa projekta.
Prema odredbi čl. 7. st. 3. ZAPSP baze podataka, po tom Zakonu, jesu zbirke uređene po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima, pa su baze podataka koje su autorsko djelo samo one zbirke čija je građa pojedinačno dostupna prvenstveno elektroničkim putem, ali i bilo kojim drugim sredstvom. Takve baze podataka su objekt autorskog prava.
Odredbom čl. 147. st. 1. ZAPSP propisano je da je baza podataka zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kojem obliku, koji su uređeni po određenom sustavu ili metodi i pojedinačno dostupni elektroničnim ili drugim sredstvima, pri čemu bilo postizanje, bilo verifikacija, bilo predstavljanje njezina sadržaja zahtijeva kvalitativno i/ili kvantitativno i znatno ulaganje koje se primjerice sastoji u sredstvima, utrošenom vremenu ili uloženom trudu. Dakle, baza podataka je zbirka posebno odabranih podataka koji se odgovarajuće raspoređuju. Autori baza podataka nemaju pravo na zahtjev za opoziv prava iskorištavanja (čl. 17. st. 6. ZAPSP), a glede odgovornosti za povredu u biti je zagarantirana zaštita kao i za ostala autorska djela, uz određene izuzetke.
Pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da projekt tužitelja koji je nazvan sportskim klađenjem nije zbirka koja uz ostale uvjete predstavlja bazu podataka pa niti po toj osnovi projekt tužitelja ne predstavlja autorsko djelo.
Stoga su sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja, time da se napominje da svi zahtjevi tužitelja proizlaze iz iste činjenične osnove da je projekt tužitelja autorsko djelo. Prema tome, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).
Na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti tužiteljevu reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. studenoga 2010.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.