I Kr-244/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Ileane Vinje, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. K. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne osuđenom, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2010. godine, br. Kv-803/09 (Kv-551/07), u sjednici održanoj dana 27. travnja 2010. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-244/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U postupku neprave obnove, presudom Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2007. godine, broj Kv-551/07, koja presuda je postala pravomoćna 29. rujna 2007. godine, osuđen je S. K. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i deset mjeseci.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 244/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Ileane Vinje, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. K. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne osuđenom, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2010. godine, br. Kv-803/09 (Kv-551/07), u sjednici održanoj dana 27. travnja 2010. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog S. K. za izvanredno ublaženje kazne.
Obrazloženje
U postupku neprave obnove, presudom Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2007. godine, broj Kv-551/07, koja presuda je postala pravomoćna 29. rujna 2007. godine, osuđen je S. K. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i deset mjeseci.
Osuđeni S. K. nalazi se na izdržavanju kazne, koja kazna prema podacima Kaznionice u Lepoglavi, gdje se nalazi na izdržavanu kazne ističe 23. rujna 2010. godine.
Osuđeni S. K. je osobno 7. svibnja 2009. godine podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. Zahtjev je dopunio 12. veljače i 15. ožujka 2010. godine. U zahtjevu navodi da postoje okolnosti koje sudu nisu bile poznate u vrijeme kada je donošena odluka o kazni, a koje bi da su sudu bile poznate, u vezi sa ranije utvrđenim olakotnim okolnostima očigledno dovele do blaže osude. Tako ističe da je njegovim odlaskom na izdržavanje kazne njegova obitelj (majka i dvije sestre sa kojima je živio) došla u izuzetno težak materijalni položaj, te da žive isključivo od socijalne pomoći. Također navodi da je njegova sestra A. G. 100% invalid (slijepa), zbog čega joj je potrebna tuđa pomoć i njega, dok je starija sestra I. A. zauzeta studijem na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Navodi da je njegova pomoć neophodna za život dostojan čovjeka, što ne može osigurati dok se nalazi u zatvoru.
I Kr 244/10-3
Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublaženje kazne prihvati, dok Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predlaže da se zahtjev odbije.
Zahtjev nije osnovan.
Točno je da osuđenik u svome zahtjevu navodi okolnosti o kojima sudovi nisu odlučivali kada su donosili odluke o kaznama koje su objedinjene kao i u donošenju odluke o jedinstvenoj kazni u postupku neprave obnove kaznenog postupka. Međutim, ima li se u vidu kriminalna količina za koju je osuđen K. S. te već vrednovane olakotne okolnosti, a osobito da iz dopisa Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da on osim ove objedinjene kazne ima za izdržavati i kazne iz dvaju presuda Općinskog suda u Zagrebu (Ko-2415/05 i Ko-751/02), prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu ostvarene pretpostavke za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.
Naime, teži materijalni položaj obitelji sa kojom je osuđenik živio redovita je prateća pojava pri odlasku osuđenika na izdržavanje kazne i ista okolnost sama za sebe ne može opravdati izvanredno ublažavanje kazne. Što se tiče zdravstvenog stanja sestre osuđenika i potrebe da se o njoj netko stalno brine, kako je to vidljivo i iz samog zahtjeva, a i iz izviješća Centra za socijalni rad, postoje drugi članovi obitelji koji o 100% invalidu mogu i zakonski moraju preuzeti brigu i skrb.
Stoga, kako prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, istaknute okolnosti u zahtjevu ne udovoljavaju uvjetima kako to traži čl. 414. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02 i broj 115/06), jer nisu od takvog značaja da bi u svezi sa već utvrđenim olakotnim okolnostima u presudama u kojima je pravomoćno osuđen očito dovele do blaže osude, što je zakonska pretpostavka za mogućnost primjene ovog izvanrednog pravnog lijeka, to je valjalo na temelju čl. 416. st. 6. Zakona o kaznenom postupku odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. travnja 2010. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanda Janković, v. r.
Miroslav Šovanj, v.r.