Pn-10/2025-6 · Općinski sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-10/2025-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 8439795663, zastupan po punomoćnici VV, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici ČV, zaposlenici tuženika, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja KV, i punomoćnice tuženika ČV, te uz javnu objavu presude, 11. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB: 84397956623 iznos 10.917,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŠV smrtno stradao u prometnoj nesreći 18. listopada 2002. pa je po toj osnovi tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu ĆV, udovici umrlog osiguranika, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku. Nadalje, tužitelj navodi da je prometnu nesreću prouzročio PV koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj je potraživao naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 10.917,44 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe. Tužitelj navodi da je za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. na ime obiteljske mirovine korisnici DV isplatio ukupno iznos od 13.646,80 EUR-a, koji iznos je umanjio za 20% utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, te tako umanjen iznosi 10.917,44 EUR-a. Na ročištu održanom 13. lipnja 2025. tužitelj je naveo da smatra da se na konkretni slučaj treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da ne osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, kao ni činjenicu da je osiguranik tužitelja ŠV u navedenom štetnom događaju smrtno stradao. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, navodi da je sporno pravno pitanje pripada li tužitelju naknada cjelokupno isplaćenih iznosa obiteljske mirovine ili samo razmjernih dijela. Tuženik je navodio da bi tužitelj imao pravo na naknadu razmjernog dijela obiteljske mirovine, a ne punog iznosa a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, tuženik navodi da je ŠV rođen ..1952., te da nije bilo štetnog događaja da bi tužitelj još od 2017. bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu. Isplata starosne mirovine je obveza tužitelja proizašla iz odredbi o mirovinskom osiguranju, i istu tužitelj ima neovisno o nastanku štetnog događaja, u svim slučajevima kada su ispunjeni zakonski uvjeti. Tuženik nadalje ističe da bi obveza tuženika za isplatu štete tužitelju postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom razdoblju. Tuženik je predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a na ročištu 13. lipnja 2025. naveo je da je teret dokaza na tužitelju. Tužitelj je predlagao da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje HZMO-a od 4.12.2002. (list spisa 3-6), presudu Općinskog suda u Đakovu br. K-101/03-24 od 22.10.2004. (list spisa 7-14), presudu Županijskog suda u Osijeku br. Kž-53/08-6 od 15.2.2008. (list spisa 15-17), rješenje i presudu Trgovačkog suda u Osijeku br. P-348/18-7 od 29.10.2018. (list spisa 18-24), Obračun isplata od 7.1.2025. (list spisa 25).

4. Tijekom postupka tuženik je predlagao financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja razlike između obiteljske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na ročištu održanom 13. lipnja 2025. naveo je da je na tužitelju teret dokaza. Budući da je na istom ročištu tužitelj naveo da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju i da se treba primijeniti ZMO, te da tužitelj nije predlagao provođenje vještačenja, a da je teret dokaza na tužitelju sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud je tuženikov dokazni prijedlog odbio. Isto tako, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za pribavom spisa tužitelja broj 0130693 jer je isti predložen za potrebe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev protiv tuženika za naknadom štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine u iznosu 10.917,44 EUR-a korisnici mirovine ĆV za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024.

7. Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, kao ni činjenica da je osiguranik tužitelja ŠV u navedenom štetnom događaju smrtno stradao.

8. Tijekom postupka sporno je primjenjuje li se na konkretni slučaj Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., u nastavku: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u nastavku:ZOOP), visina tužbenog zahtjeva, te je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos iako bi, da nije bilo štetnog događaja, korisnik osiguranja ŠV stekao uvjete za starosnu mirovinu.

9. Prema ocjeni ovoga suda na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Naime, u konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP-a (tako i u odlukama VSRH poslovni broj Rev-113/2022, Rev-90/2023, Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021).

10. Nadalje, potrebno je reći da iako je ZMO lex posterior u odnosu na ZOOP, navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada HZMO može potraživati naknadu štete, ali prema svim osobama prema kojim može potraživati naknadu stvarne štete. Nadalje, ZOOP propisano je pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete. Dakle, iako je ZMO kasniji zakon, ZOOP je posebni zakon, koji uređuje užu problematiku, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat lex priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Takav stav je iznesen i u odluci VSRH broj Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023.

11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je (st. 1.) da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Iz citirane zakonske odredbe proizlazilo bi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je to propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 18. listopada 2002. za koji je odgovoran osiguranik tuženika (kao o odluci VSRH Rev 469/2022 od 16. svibnja 2023.)

13. Tijekom postupka, tužitelj je da bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva, sudu dostavio Obračun isplata na teret HZMO-a u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. (list spisa 24) iz kojeg proizlazi iznos od 13.646,80 EUR-a isplaćene obiteljske mirovine. Navedeni obračun čini ukupan iznos isplaćene mirovine.

14. Dakle, iz navedenog Obračuna ne proizlazi da je tužitelj izračunao razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

15. Slijedom navedenoga, tužitelj, na kojemu je teret dokaza sudu je dostavio Obračun isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. Navedeni Obračun nije izračunat na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a. Isto tako, tužitelj nije predlagao niti dokaze kojima bi dokazao da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom razdoblju (nakon 2017., odnosno kada bi ŠV stekao uvjete za starosnu mirovinu pa nije smrtno stradao u navedenom štetnom događaju), i to samo za razliku ta dva iznosa. Nadalje, potrebno je reći da tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaz financijskim vještačenjem. Slijedom svega navedenoga, tužitelj, na kome je teret dokaza sukladno čl. 219.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Tuženiku