Rev-x-717/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 717/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja T. Ž. iz Z., K., zastupanog po punomoćniku A. B. odvjetniku u Z., …, protiv tuženice C. O. d.d. iz Z., …., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžn-2432/11-2 od 25. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-5566/03-128 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 18. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gžn-2432/11- 2 od 25. ožujka 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 39.040,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženoj parnični trošak od 8.610,00 kn (st. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom odbijena je kao neosnovana i žalba tužene, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kome nije tuženoj priznat trošak postupka preko 8.610,00 kn. (st. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odrednom 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1) Da li sud može donositi zaključke o stvarnom stupnju alkoholiziranosti određene osobe, samo na temelju zapisnika o alkotestiranju ili utvrđenja policije i zapisnika o očevidu, a bez pribave svih potrebnih podataka i provedbe toksikološkog vještačenja po vještaku toksikologu, te budući da sud, kao ni policija, ne posjeduje dovoljno stručno znanje za utvrđenje tih činjenica i tome temeljiti odluku o odgovornosti određene osobe i osnovanosti tužbenog zahtjeva, posebice u slučaju kada je koncentracija alkohola u krvi ispod 0,5 promila, a u mokraći iznad 0,9 promila (poodmakla faza razgradnje alkohola u organizmu)?

2) Da li sud može prihvaćati iskaz svjedoka u pogledu rada semafora bez provjere istog putem prometnog vještaka, a obzirom na vremenske promjene intervala u režimu rada semafora, te obzirom da činjenicu da sud ne posjeduje dovoljno stručno znanje za utvrđenje tih činjenica i provjeru takvih navoda svjedoka, te na tom svom zaključku temeljiti odluku o odgovornosti određene osobe i osnovanosti tužbenog zahtjeva?

3) Da li sud može i smije, iako ne posjeduje dovoljno stručno znanje i iskustvo, donositi zaključke o načinu ponašanja i vožnje suputnika na motociklu, a u odnosu na praćenje prometa ispred i oko sebe?

4) Da li sud može i smije prihvatiti zaključak policije da je određena osoba ušla u raskrižje dok je za njen smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, iako policija ne posjeduje dovoljno stručno znanje za takvo utvrđenje i unatoč tome, što je prometni vještak (kao stručna osoba) utvrdio da se tehničkim putem ne može utvrditi tko je prošao "kroz crveno svjetlo na semaforu"?,

5) Da li sud može i smije poklanjati vjeru iskazu određenog svjedoka kada je njegov iskaz u međusobnoj suprotnosti, te kada svjedok navodi da "misli da se nešto dogodilo", a ne da je isto vidio?

Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njih odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pravna pitanja koje je u reviziji naznačio tužitelj nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo iz razloga što odgovori na ta pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja. K tome, ta se pitanja sadržajno odnose na pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju činjenica odlučnih za ishod spornog odnosa među strankama. Stoga niti iz tog razloga pitanja koja je u reviziji naznačio tužitelj nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni

Konačno, predmetna revizija tužitelja nije dopuštena niti iz razloga što tužitelj uz naznačena pitanja nije određeno naveo propise i druge važeće izvore prava koji se odnose na naznačena pitanja (čl. 382. st. 3. ZPP).

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b. st. 2. i st. 3. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 18. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.