Legislator Case Law & Legislation
Rev-2762/2016-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal for defamation damages due to missed statutory deadline and lack of proven material loss.

Case Number Rev-2762/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against lower court rulings that rejected a defamation claim. The appellant alleged that a newspaper article caused reputational harm and prevented contract completion, but the courts found the claim time-barred under the Media Act and no material loss occurred. The court held that the appeal was inadmissible because the appellant failed to file the lawsuit within the three-month statutory period and could not prove actual financial damage resulting from the publication.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o medijima; Zakon o parničnom postupku: A claim for non-material damage under the Media Act is inadmissible if filed outside the three-month limitation period from knowledge of the publication, and no material damage must be proven for a claim under general obligations law.

Keywords

AI generated
defamation damages statute of limitations media act liability non-material damage material loss requirement appeal inadmissibility contract performance

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 21. st. 1. Zakona o medijima
čl. 22. st. 1. Zakona o medijima
čl. 23. Zakona o medijima
siječnja 2012., sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe iz čl. 23. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04 - dalje: ZM) su odbacili tužbu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu 150.000,00 kn zbog neimovinske štete.
čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Jednako tako obzirom na utvrđenje da tužitelju nije nastala materijalna šteta objavom sporne informacije to nije bilo osnove za njenu dosudu primjenom odredbe iz čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08).
čl. 393. i 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2762/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., vlasnika obrta E.iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i partneri u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1181/2016 od 9. lipnja 2016., kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pmed-1/12 od 8. prosinca 2015., u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu 1.192.882,60 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (s osnove izgubljene zarade tužitelju) te je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba kao nedopuštena u dijelu u kojem je zatražena naknada štete po osnovi povrede prava osobnosti u iznosu od 150.000,00 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeni su presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presudu i rješenje suda prvog stupnja i presudu i rješenje suda drugog stupnja i predmet vrati na ponovni postupak, podredno, da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu i rješenje u skladu s revizijskim navodima.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Suprotno navodima iz revizije pobijana presuda i rješenje mogu se ispitati jer su razumljivi i ne proturječe sami sebi i razlozima presude, a također sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama bitnim za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, pa se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

Osim toga, sud prvog stupnja proveo je postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu i rješenje u skladu s čl. 8. ZPP, takvu ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud, a ista revizijom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječnosti obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

Nadalje, ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti opširne navode tužitelja koji se odnose na analizu utvrđenog činjeničnog stanja i polemiziranje sa ocjenom dokaza nižestupanjskih sudova, jer se radi o činjeničnim prigovorima, zbog kojih reviziju nije dopušteno podnijeti u smislu odredbe iz čl. 385. st. 1. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 150.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, kao i zahtjev za isplatu imovinske štete - izgubljene zarade u iznosu od 1.192.882,60 kn na temelju tvrdnje da je tuženik objavom članka pod nazivom „Prevario tvrtku za 370 tisuća kuna“ tužitelju povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled te tvrdnje da nakon objave spornog članka tužitelj nije realizirao ranije sklopljeni ugovor od 1. listopada 2010. sa T. G. iz Z..

Pošavši od utvrđenja da je tužitelj za postojanje spornog članka saznao isti dan kada je objavljen, dakle 21. rujna 2011., te da je rok od tri mjeseca za podnošenje tužbe istekao 21. prosinca 2011., a tužitelj je podnio tužbu 3. siječnja 2012., sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe iz čl. 23. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04 - dalje: ZM) su odbacili tužbu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu 150.000,00 kn zbog neimovinske štete.

Na temelju utvrđenja da je tužitelj s tvrtkom T. G. Z. d.o.o. sklopio ugovor 1. listopada 2010. predmet kojeg je izvođenje elektroinstalaterskih radova na stambeno poslovnom centru T. u Z., te da se tužitelj obvezao da će radove završiti do 24. rujna 2011., dakle, tri dana nakon objave članka, sudovi zaključuju da je neosnovana tvrdnja tužitelja da bi objava spornog članka utjecala na završetak radova po tom ugovoru zbog čega odbijaju tužitelja sa njegovim zahtjevom za naknadu izgubljene zarade.

Suprotno navodima iz revizije pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo.

Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugom štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ZM. Odredbom čl. 22. st. 1. ZM propisano je da se naknada nematerijalne štete u pravilu naknađuje objavom ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je stavkom 2. propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavu ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada isprika nije moguća. Nadalje prema odredbi čl. 23. ZM tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena pa su pravilno sudovi nižeg stupnja obzirom na utvrđene činjenice primjenom potonjeg članka odbacili tužbu kao nedopuštenu u dijelu u kojem je zatražena naknada štete po osnovi povrede prava osobnosti.

Jednako tako obzirom na utvrđenje da tužitelju nije nastala materijalna šteta objavom sporne informacije to nije bilo osnove za njenu dosudu primjenom odredbe iz čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08).

Stoga je na temelju odredbe iz čl. 393. i 400. st. 3. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 8. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.