Rev-2030/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2030/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Šariću, u pravnoj stvari tužiteljice R. D. P. iz K., koju zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnica iz Z., protiv tuženika J. P. pokojnog K. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnica iz Z., radi određivanja privremene mjere, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1239/10 od 14. svibnja 2010. kojim je djelomično preinačeno i djelomično ukinuto rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1631/06 od 1. ožujka 2010., dana 26. ožujka 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem određena je, radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice, privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku (protivniku osiguranja) raspolaganje i poduzimanje radnji otuđenja i opterećenja ili sličnih radnji u odnosu na ½ nekretnina upisanih u zk. uložak 900 k.o. S..

Istim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženiku da tužiteljici omogući korištenje stana koji se nalazi u obiteljskoj kući izgrađenoj na čest. zem. 790 k.o. S..

Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba tuženika i ukinuto rješenje prvostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvaćen prijedlog za određivanje privremene mjere, a uvažena je žalba tužiteljice i preinačeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere te je naloženo tuženiku da omogući korištenje stana tužiteljici te da joj odmah po primitku rješenja preda ključeve stana.

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je određena privremena mjera reviziju je podnio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava dopuštenost i osnovanost revizije. Revizija nije dopuštena.

Kao što proizlazi iz već izloženog drugostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica osnovano predlaže privremenu mjeru koju je odredio drugostupanjski sud, zbog osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice, temeljem odredbe čl. 298. st. 1. OZ.

Kao što je navedeno, revizija je podnesena temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a prvo pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija glasi:

- kada u prijedlogu za određivanje privremene mjere (st. 1. str. 2. rev.) nije određeno naznačeno što u trenutku raspravljanja o njemu predstavlja nenovčanu tražbinu koja se osigurava pod pretpostavkama određenim čl. 298. OZ-a, listom mjera koje slijede, da li je sud u mogućnosti u svezi takvog prijedloga upustiti se u meritorno raspravljanje i o njemu odlučiti ili je prethodno dužan po čl. 109. ZPP-a u svezi čl. 19. OZ-a pozvati predlagatelja osiguranja da točno označi tražbinu čije osiguranje traži.

Međutim, o ovom pravnom pitanju ne ovisi rješenje u sporu (što je pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP), jer tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela nekretnina te da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se izvrši razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom diobom tako da svakoj stranci pripada ½ dijela s tim da su stranke nakon diobe obvezne jedna drugoj predati u posjed odgovarajući dio te nekretnine te izdati jedna drugoj ispravu podobnu za upis njenog suvlasničkog dijela na navedenim nekretninama.

Dakle, očito je da je privremena mjera predložena i određena radi osiguranja tražbina naznačenih u tužbenom zahtjevu a to su pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, pravo na posjed, te pravo tražiti od druge strane izdavanje tabularne isprave. Pri tome treba naglasiti da nije odlučno da u ovom trenutku budu izvjesna osnovanost navedenih zahtjeva.

Dakle, u odnosu na navedeno prvo pitanje zbog kojeg je podnesena revizija, revizija nije dopuštena.

Drugo pitanje zbog kojeg je podnesena revizija glasi:

- da li je parnični sud kada odlučuje o pretpostavkama za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine vezan tražbinom određenom tužbenim zahtjevom tužitelja ili može osigurati i kakvu drugu tražbinu predlagatelja koja s tim zahtjevom nije ni u kakvoj vezi.

Međutim, niti o ovom pitanju ne ovisi rješenje u sporu jer je izvjesno da je privremena mjera donesena radi osiguranja tražbina na koje se odnosi tužbeni zahtjev. Slijedeće pitanje zbog kojeg je podnesena revizija glasi:

- da li se izraz "omogući korištenje" iz pobijane privremene mjere koja glasi "nalaže se tuženiku da omogući korištenje stana koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice…" može interpretirati kao osiguranje tražbine odnoseće na jedno od vlasnikovih prava iz čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako predlagatelj nije korištenje kao pravo u prijedlogu označio za tražbinu.

Ovakvo, ne baš lako razumljivo pitanje, također pretpostavlja da nije jasno radi osiguranja koje tražbine je tužiteljica (predlagateljica osiguranja) predložila određenu privremenu mjeru, međutim, niti o tom pitanju ne ovisi rješenje u sporu jer, kao što je već navedeno, jasno je radi kojih tražbina je donesena privremena mjera.

Revident dalje postavlja pitanje da li se privremenom mjerom mogu osiguravati "buduće eventualno samovlasništvo nekretnine kao buduću i eventualno moguću tražbinu tužiteljice tj. predlagateljice kakvu ona još ne traži tj. nema?", te pita da li izraz tražbina ima značenje iz odredbe čl. 2. toč. 1. OZ ili je moguća i drukčija interpretacija tog zakonskog izraza.

Međutim, što se tiče pitanja koje se odnosi na dopustivost osiguranja buduće tražbine treba reći da se u konkretnom slučaju ne radi o osiguranju budućih tražbina, a izraz tražbina, koji je jasno definiran odredbom čl. 2. podstavak 1. OZ ima jasno značenje.

Naime, određenom privremenom mjerom nije niti osigurana nekretnina kako to pogrešno tvrdi revident već su osigurane tražbine naznačene u tužbenom zahtjevu.

Posljednje pitanje zbog kojeg je podnesena revizija odnosi se na paricijski rok koji je odredio drugostupanjski sud ("odmah"), međutim, u odnosu na ovo pitanje nije naznačeno zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana, dakle, niti radi ovog pitanja revizija nije dopuštena.

Zbog izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 4. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2013.

Sudac:

Željko Šarić, v.r.