Gž R-24/2011-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. br.: 59. Gžr-24/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Jasni Klarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz O., …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika H. – P. d.o.o. iz Z., …, kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-424/10-38 od 19. svibnja 2010., dana 15. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-424/10-38 od 19. svibnja 2010.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu iznosa od 4.400,00 kn zajedno s zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose navedene u izreci te presude, kao i za naknadom troškova parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.842,50 kn (st. II. izreke).

Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga, predlažući da se pobijana presuda ukine, a podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba nije osnovana.

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a naročito ne onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ne postoji proturječnost između razloga pobijane presude i stanja spisa. Kako žalitelj izrijekom ne navodi u čemu drugom bi se sastojala neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka, to se nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Valja istaknuti, da se ovdje radi o postupku u sporu male vrijednosti, budući se potraživanje tužitelja odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kn (čl. 458. st. 1. ZPP-a.

Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog, žalbeni navodi tužitelja kojima paušalno osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja nisu cijenjeni.

Suština spornog odnosa stranaka ogleda se u pitanju da li je na sporni odnos stranaka za sporno razdoblje trebalo primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu od dana 22. prosinca 1999. godine (u daljnjem tekstu: KU iz 1999. godine) i to kroz institut iz čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 22/01 i 114/03 – dalje: ZR), tj. kroz institut produžene primjene pravnih pravila sadržanih u tom Kolektivnom ugovoru. Pravilno je prvostupanjski sud odgovorio na ovo otvoreno pitanje među strankama te je o tome dao valjane razloge u obrazloženju pobijane presude.

Kada je KU iz 1999. bio sklopljen na određeno vrijeme, kada u tom roku nije bio na valjan način otkazan te kada nakon isteka roka na koji je taj Kolektivni ugovor bio sklopljen nije bio sklapan novi kolektivni ugovor - Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. – u daljnjem tekstu KU iz 2002., onda je bilo mjesta primjeni instituta produžene primjene pravnih pravila sadržanih u KU iz 1999. godine, ali samo za razdoblje do 1. lipnja 2002. (kada je stupio na snagu KU iz 2002. godine). Stoga, dakle, već nakon 1. lipnja 2002. ne postoji obveza za osiguranjem ostvarivanja prava tužitelja iz KU iz 1999.

Obzirom na žalbeni navod tužitelja da je on član Nezavisnog sindikata radnika H.-a, a koji sindikat je bio potpisnik KU iz 1999., odnosno koji sindikat nije potpisao KU iz 2002., za ukazati je na slijedeće. Pravna pravila sadržana u KU iz 1999. godine prestala su se primjenjivati kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu tužitelja s početkom primjene KU iz 2002. godine i bez obzira što Nezavisni sindikat radnika H.-a nije potpisnik KU iz 2002. godine. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je kolektivni ugovor stupio na snagu na zakonom propisan način, a time ni okolnost da je Nezavisni sindikat radnika H.-a bio član odbora sindikata za kolektivne pregovore koji su vođeni povodom KU iz 2002. godine (čl. 186. st. 1. ZR). Stoga, okolnost da taj sindikat u konačnici ne bi prihvatio KU iz 2002. godine nema za posljedicu obavezu poslodavca tužitelja da u pogledu njegovih prava primjenjuje pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora (KU iz 1999. godine). Svrha instituta produžene primjene pravnih pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora je u tome da se zaštite prava radnika odnosno da se popune pravne praznine u uređenju međusobnih odnosa radnika i poslodavca, ali samo do trenutka sklapanja novog kolektivnog ugovora. Stoga, kada je kod poslodavca zastupljeno više sindikata te kada su pregovori radi sklapanja novog KU, kao u predmetnom slučaju, provedeni na zakonom propisan način (sastavljen odbor sindikata za kolektivne pregovore), tim novosklopljenim kolektivnim ugovorom popunjene su pravne praznine o uređenju međusobnih prava i obaveza između tužitelja i njegovog poslodavca, pa dakle nakon toga nema mjesta produženoj primjeni pravnih pravila iz KU iz 1999. godine.

Dakle, donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije ostvario niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga, što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te okolnost da je tuženik u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Radi iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. ožujka 2011.

Sudac:

Jasna Klarić, v.r.