Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1016/2004-3 AI generated

I Kž-1016/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-1016/2004-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2004. br. K-157/03, u sjednici održanoj dana 3. studenog 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-1016/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom opt. J. I. Š. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 174. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa je za isto, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđen, na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 6. listopada 2003. do 1. rujna 2003. godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1016/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2004. br. K-157/03, u sjednici održanoj dana 3. studenog 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe optuženika i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. J. I. Š. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 174. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa je za isto, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđen, na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 6. listopada 2003. do 1. rujna 2003. godine.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženik i državni odvjetnik. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže, da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela tako da se proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ i slijedom toga preinači u odluci o kazni ili podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 1016/04-3

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže, da se pobijana presuda preinači tako da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Na žalbe nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovna.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja obranu iznijetu na glavnoj raspravi da je droga marihuana u količini od 949,30 gr koju je dana 6. lipnja 2003. godine imao u svom automobilu kada je i zatečen po djelatnicima policije, bila isključivo namijenjena za njegovu osobnu konzumaciju, a da je u tolikoj količini kupio jednostavno stoga što mu je prodavatelj, preko njegove narudžbe, toliku količinu i donio. Međutim, sud prvog stupnja je vrlo savjesno analizirao takovu obranu optuženika koja predstavlja njegovu izmijenjenu obranu u odnosu na onu iznijetu tijekom istrage, te je s pravom zaključio da ista nije osnovana.

Takav svoj zaključak sud prvog stupnja je valjano i logički obrazložio, polazeći upravo od relativno velike količine marihuane s kojom je optuženik zatečen i izračuna one približno potrebne količine marihuane za njegovu osobnu upotrebu, s obzirom da samo povremeno konzumira tu vrstu droge.

Upravo radi toga i jer su saslušani svjedoci potvrdili takovu obranu optuženika, sud prvog stupnja je dopunio činjenični opis kaznenog djela u odnosu na optužbu te u korist optuženika zaključio da je navedenu količinu droge optuženik nabavio ne samo radi daljnje prodaje već i za vlastitu konzumaciju.

Stoga nema osnove za sugerirani zaključak da bi se u konkretnom slučaju radilo o osnovnom kaznenom djelu iz st. 1. čl. 173. KZ odnosno, da je navedenu drogu optuženik isključivo nabavio i posjedovao za vlastite potrebe, pa žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

U pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne navodi koju to odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio niti predlaže izvođenje nekih drugih dokaza, pa njegova žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

Nije osnovana ni žalba stranaka zbog odluke o kazni.

Nasuprot zahtjevu iz žalbe optuženika, sud prvog stupnja je sve olakotne okolnosti koje on ponavlja i u žalbi, dostatno ocijenio tim više, što ih je u svom zbiru uzeo kao osobito izražene olakotne okolnosti, slijedom čega je i primijenio odredbe o ublažavanju kazne tako, da je optuženiku izrekao kaznu zavora ispod zakonskog minimuma propisane kazne za presuđeno kazneno djelo. Izricanje još blaže kazne, kako to predlaže optuženik, ne bi bilo opravdano ni u odnosu na specijalnu, ni u odnosu na generalnu prevenciju.

I Kž 1016/04-3

Isto tako, nisu prihvatljivi ni žalbeni navodi državnog odvjetnika prema kojima je optuženiku trebalo izreći kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju. Značajna je naime, olakotna okolnost da optuženik do sada nije osuđivan i da je djelo počinio kao mlađa punoljetna osoba, u dobi od svega 22 godine, pa stoga činjenica što je optuženik i ranije znao kupovati veće količine droge za osobnu upotrebu (a ne za prodaju) može ukazivati samo na mladenačku nezrelost i nedovoljnu promišljenost optuženika o opasnostima vezanim za konzumiranje droge, te promatrano u navedenom svijetlu, može predstavljati samo olakotnu okolnost, a ne otegotnu jer se iz iste ne može zaključivati o "očitoj sklonosti optuženika za počinjenjem ovog kaznenog djela", kako to smatra državni odvjetnik. Stoga njegova žalba zbog odluke o kazni također nije mogla biti prihvaćena.

Slijedom svega naprijed izloženog, a kako žalbe stranaka nisu osnovane i kako ovaj sud ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP nije našao povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 3. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Marijan Svedrović, v. r.