Rev-671/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.L. iz J., . ., kojeg zastupa Đ.M. -Baš, odvjetnica iz J., protiv tuženika Č.V. iz J., .. ., kojeg zastupa T.Š., odvjetnik iz J., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu (sada Županijskog suda u Zagrebu) br. Gž-5540/91 od 25. lipnja 1991., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P- 229/88 od 27. veljače 1991., u sjednici održanoj dana 10. ožujka 1999.,
Legislator headnote
AI generatedRev-671/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem odredbe čl. 623. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94, dalje: ZOO) naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obveznom tarifom ili kojim drugim obveznim aktom.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 671/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.L. iz J., . ., kojeg zastupa Đ.M. -Baš, odvjetnica iz J., protiv tuženika Č.V. iz J., .. ., kojeg zastupa T.Š., odvjetnik iz J., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu (sada Županijskog suda u Zagrebu) br. Gž-5540/91 od 25. lipnja 1991., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P- 229/88 od 27. veljače 1991., u sjednici održanoj dana 10. ožujka 1999.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Zagrebu br. Gž-5540/91 od 25. lipnja 1991. i presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P-229/88 od 27. veljače 1991. u dijelu kojim je odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja u iznosu od 98,43 kn i odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da plati tužitelju iznos od 99,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 19. II. 1991. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 41,33 kn (stavak I. izreke), te je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom svog zahtjeva u iznosu od 0,48 kn kao i sa zahtjevom za kamate od dana utuženja do 19. II. 1991. (stavak II. izreke).
Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika i djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužitelj odbijen sa dijelom zahtjeva u iznosu od 98,43 kn kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka s tim da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak I. izreke). U ostalom dijelu odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, a u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 0,76 kn (stavak II. izreke).
Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja i odluke o troškovima postupka (stavak I. izreke) pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude ukine.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade temeljem ugovora o djelu.
Tužitelj tvrdi, da su stranke ugovorile isplatu naknade naknadno i to prema cijenama u vrijeme plaćanja.
Temeljem odredbe čl. 623. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94, dalje: ZOO) naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obveznom tarifom ili kojim drugim obveznim aktom.
Kad među strankama nije sporno da naknada nije određena ugovorom koji je zaključen između stranaka, onda je u postupku prvenstveno bilo potrebno utvrditi, da li su stranke ugovorile da se naknada plaća prema cijenama u vrijeme plaćanja naknade ili u vrijeme kada je posao izvršen, jer dok se ta okolnost ne utvrdi nije moguće odlučivati o visini zahtjeva tužitelja.
Treba reći da iznosi izraženi u dinarima u presudama nižih sudova preračunati su i u ovoj odluci izraženi u kunama i lipama, a temeljem odredbe toč. V. Odluke o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe (NN br. 37/94).
Iz iznesenih razloga slijedi da su osnovani revizijski razlozi koje je tužitelj istakao u svojoj reviziji, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91 i 91/92) valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. ožujka 1999.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.