Revr-683/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 683/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S., protiv tuženika B.-b. d.o.o., S., zastupanog po punomoćnici S. B. , mag. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-600/10 od 11. veljače 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-641/09 od 28. rujna 2010., u sjednici održanoj 7. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 787.396,28 kn sa zateznom kamatom koja teče na svaki mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (toč. I), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu plaće za mjesec studeni 2004., u iznosu 319,62 kn, za prosinac 2004. u iznosu 90,71 kn, za siječanj 2005. u iznosu 161,39 kn sa zateznim kamatama, kao i za više zatraženi tijek zateznih kamata od 10. do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec (toč. II), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 45.119,50 kn (toč. III), dok je rješenjem donesenim u sklopu presude odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I izreke, kao i u odnosu na parnični trošak (toč. I) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske razloge i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuje revident jer su nižestupanjski sudovi naveli jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 01 od 26. svibnja 2003. za radno mjesto voditelja revizije,

-da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 5. studenoga 2004.,

- da je tužitelj prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu, a odluku o otkazu je pobijao,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P-530/07 od 30. svibnja 2008. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-6846/08 od 17. travnja 2009. utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu te je tuženiku naloženo tužitelja vratiti na rad,

- da je tužitelj vraćen na rad 3. lipnja 2009.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 93. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 137/04 - pročišćeni tekst, 68/05 – dalje: ZR) prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neisplaćene naknade plaće za razdoblje od listopada 2004. do 3. lipnja 2009.

U ovom revizijskom stadiju postupka i dalje je sporno pripada li tužitelju naknada plaće za razdoblje od listopada 2004. do vraćanja tužitelja na rad 3. lipnja 2009. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju tužitelju pripada naknada plaće, jer je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, a tuženiku je naloženo tužitelja vratiti na rad na radno mjesto voditelja revizije.

Tuženik u reviziji tvrdi da gubitak zarade nakon 24.10.2005. nije uzrokovan nezakonitom odlukom poslodavca već prestankom radnog odnosa sporazumom stranaka, zbog čega je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće jer je s tuženikom sklopio sporazum o raskidu ugovora o radu u listopadu 2005.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj sporazum o raskidu ugovora o radu sklopio u odnosu na prihvaćeni izmijenjeni ugovor o radu za radno mjesto referenta nabave.

Nedopuštenim je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P-530/07 od 30. svibnja 2008. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 6846/08 od 17. travnja 2009. utvrđen otkaz ugovora o radu za radno mjesto voditelja revizije, pa je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu plaće koja mu pripada za to radno mjesto voditelja revizije koja je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđena u iznosu 787.396,28 kn, jer zbog nezakonite odluke tuženika tužitelj nije primao plaću tog radnog mjesta.

Prema tome, nižestupanjski sudovi su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer taj trošak nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 7. svibnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.