Povrv-102/2023-16 · Općinski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Povrv102/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Marku Kuzmanoviću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice MS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Čaliću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 3. lipnja 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KS, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Shain Lou Pacheco-Vinković, odvjetnika iz Pule i punomoćnika tuženice, 17. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. travnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv- 7118/2022, UPP/OS-Ovrv-641/2022, donio javni bilježnik Mirna Pliško iz Pule i to u dijelu u kojemu je tuženici MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, plati iznos od 895,62 eur[1] (prije 6.748,05 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 41,51 eur od 22. siječnja 2022.,

- na iznos od 270,03 eur od 22. veljače 2022.,

- na iznos od 270,03 eur od 22. ožujka 2022.,

- na iznos od 270,03 eur od 22. travnja 2022. i

- na iznos od 44,02 eur od 1. lipnja 2022.,

do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. travnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv- 7118/2022, UPP/OS-Ovrv-641/2022, donio javni bilježnik Mirna Pliško iz Pule i to u dijelu u kojemu je tuženici MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, plati iznos od 257,29 eur (prije 1.938,55 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 228,53 eur od 22. siječnja 2022.,

- na iznos od 0,01 eur od 22. veljače 2022.,

- na iznos od 0,01 eur od 22. ožujka 2022.,

- na iznos od 0,01 eur od 22. travnja 2022. i

- na iznos od 28,75 eur od 1. lipnja 2022.,

do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženici MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, naknadi postupovni trošak u iznosu od 939,13 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 7. rujna 2022. ovrhovoditelj, sada tužitelj, je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine koju ima prema tuženici u iznosu od 8.686,60 kn (sada 1.152,91 eur) s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa po utuženim računima tužitelja, potražujući i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.124,98 kn (sada 149,31 eur), zbog čega je javni bilježnik Mirna Pliško iz pule dana 20. travnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv- 7118/2022, UPP/OS-Ovrv-641/2022, donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenica, sada tuženica, podnijela je pravodoban prigovor protiv rješenja o ovrsi, pobijajući isto u cijelosti, osporavajući pravnu osnovu i visinu utužene tražbine te ističući prigovore nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, promašene pasivne legitimacije tuženice i zastare utuženih tražbina. Tuženica navodi da nije zaprimila račune koji se navode u vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja te da je teret dokaza dostave predmetnih računa, osnove, visine i procesne legitimacije tužitelja i tuženika sukladno zakonu na tužitelju.

3. Podneskom od 18. rujna 2023., tužitelj se očitovao na prigovor tuženice na način da je obrazložio kako se utužena tražbina odnosi na nepodmirenu tražbinu za isporučenu i potrošenu električnu energiju za obračunsko mjesto [adresa] (broj obračunskog mjesta 1101173161, ugovorni račun 2201532591), po računima br. 2201532591-220103-7, br. 2201532591-220204-1, br. 2201532591- 220305-6 i br. 2201532591-220406-0, 2201532591-220420-6, 2201532591-220501- 6, koje je dostavio u privitku. Tužitelj navodi da pored navedenih računa koji se prema čl.

31. Ovršnog zakona smatraju vjerodostojnom ispravom, predmetno dugovanje vidljivo je i iz izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od dana 30. kolovoza 2022., koji također predstavlja vjerodostojnu ispravu prema istom članku. Nadalje, tužitelj ističe da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno dana 20. travnja 2023. godine, dok je prijedlog za ovrhu podnesen nadležnom javnom bilježniku dana 07. rujna 2022. godine te iz navedenog proizlazi da je ovršenica nakon pokretanja postupka, odnosno dana 31. listopada 2022. podmirila dio iznosa glavnice od 228,54 EUR/1.721,93 kn u predmetnom ovršnom postupku.

Također, ovrhovoditelj ukazuje da je nakon dostavljenih mjernih podataka od strane operatera sustava, storniran račun broj 2201532591-220420-6 u iznosu od 28,75 EUR/216,60 kn. Budući je dakle dio glavnice iz rješenje o ovrsi podmiren nakon pokretanja ovršnog postupka, a račun broj 2201532591-220420-6 storniran, za naplatu preostaje preostali iznos glavnice od 895,63 EUR / 6.748,12 kn, zatezne kamate na nepodmireni iznos glavnice, ovršni trošak priznat predmetnim rješenjem o ovrsi te eventualne predvidive troškove ovrhe, sukladno članku 14.

Ovršnog zakona. Tužitelj naglašava kako je samim plaćanjem dijela ukupnog dugovanja ovršenica priznala dug pa je nesporna i njezina obveza plaćanja troškova postupka. Činjenica da je ovršenica, tek nakon pokretanja ovršnog postupka, podmirila dio iznosa glavnice, ne oslobađa ju plaćanja troškova postupka nastalih upravo radi pokretanja postupka prisilne naplate dospjele obveze. Nadalje, tužitelj naglašava kako je sukladno odredbama članka 70. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15, 49/20, 104/20 dalje u tekstu:

Opći uvjeti), ovršenica kao krajnji kupac, ukoliko nije zaprimila račune, bila dužna o tome obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji bi izdali presliku računa bez naknade, a što je ista kao krajnji kupac nije učinila. Nadalje, a s obzirom na istaknuti prigovor zastare, ovrhovoditelj ističe kako je isti u potpunosti neosnovan. Naime, s obzirom na datume dospijeća utuženih računa navedenih u izvodu iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave, te datuma pokretanja ovršnog postupka, jasno proizlazi da je ovršni postupak pokrenut unutar jednogodišnjeg zastarnog roka propisanog člankom 232.

Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje u tekstu: ZOO). Sukladno čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Budući je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu dana 7. rujna 2022. godine, dok su datumi dospijeća utuženi računa 21. siječnja 2022., 21. veljače 2022., 21. ožujka 2022., 21. travnja 2022. i 31. svibnja 2022., ovrhovoditelj je pokrenuo ovršni postupak unutar jednogodišnjeg zastarnog roka sukladno navedenim odredbama zakona.

Iz navedenog proizlazi da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan te isključivo usmjeren odugovlačenju predmetnog postupka.

4. Povodom prigovora tuženice, sud je Rješenjem poslovni broj Povrv-102/2023-4 od 13. studenog 2023. stavio van snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. travnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-7118/2022, UPP/OS- Ovrv-641/2022, donio javni bilježnik Mirna Pliško iz [adresa], u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U propisanom roku od 15 dana od dostave gore navedenog ovosudnog Rješenja od 13. studenog 2023. (koje mu je uručeno 24. studenog 2023.), tužitelj je podneskom od 7. prosinca 2023. dodatno obrazložio tužbu i tužbeni zahtjev na način da je naveo kako je tužitelj pravna osoba koja sukladno čl.

4. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19) obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog trgovinu i opskrbu električnom energijom. Opskrba električnom energijom je elektroenergetska djelatnost koja se odnosi na kupnju električne energije i prodaju, uključujući preprodaju električne energije kupcima. Prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, sve sukladno čl.

46. Zakona o tržištu električne energije. Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tužena je krajnji kupac koji kupuje električnu energiju koja je namijenjena za korištenje u vlastitom kućanstvu, a ne uključuje proizvođača i kupca na veleprodajnom tržištu. Člankom 61. stavkom 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže, kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage.

Tako je Hrvatska regulatorna agencija na sjednici Upravnog vijeća održanoj 23. srpnja 2015. godine, te dana 17. travnja 2020. godine donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, te izmjene Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15,49/20, dalje u tekstu: Opći uvjeti), a koji se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto.

Tužitelj nadalje pojašnjava da se utužena tražbina odnosi na razdoblje od 01.05.2021.-30.04.2022, te se temelji na računima tužitelja br. 2201532591-211020-1 i 2201532591-220420-6, koje dostavlja u privitku, zajedno s opomenom br. 01 2201532591-2009901-2 od 1. rujna 2020. Tužitelj je obračun izvršio temeljem mjernih podataka na kraju obračunskog razdoblja, te je sukladno Općim uvjetima tuženoj izdao jedinstveni računi za električnu energiju i za mrežu koji obuhvaćaju obračun utrošene električne energije te naknade za korištenje mreže. Člankom 34.

Općih uvjeta propisano je da se naknada za korištenje prijenosne mreže određuje u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za prijenos električne energije, a naknada za korištenje distribucijske mreže određuje se u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju električne energije. Visinu pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju tužitelj je obračunao temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18), Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15), a primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 112/18), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 112/18) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije.

Slijedom navedenog, predmetni računi obračunati su sukladno cijenama prema tarifnim stavkama za električnu energiju, korištenje mreže te naknadu sukladno posebnim propisima. Tužitelj napominje kako je protiv predmetnog kupca odnosno tužene ovo peti ovršni postupak pokrenut zbog nepodmirenog dugovanja i svi postupci su naplaćeni putem FINA-e. Naposljetku, tvrdi tužitelj, nesporno je da je tužitelj ispunio svoju obvezu i u spornom razdoblju omogućio tuženoj aktivan priključak te obračunao cijenu i ispostavio račun, dok tužena nije platila cijenu prema ispostavljenim računima, a niti je iste osporila u propisanom postupku.

S obzirom na gore navedeno djelomično plaćanje dijela utužene tražbine od strane tuženice u iznosu od 1.721,93 kn (sada 228,54 eur) izvršeno nakon utuženja te s obzirom na gore navedeno izvršeno storniranje računa broj 012201532591-220420-6 u iznosu od 28,75 EUR, tužitelj je izjavio da djelomično povlači tužbu u tom dijelu te predlaže da sud djelomično održi na snazi platni nalog iz ovršnog rješenja javnog bilježnika Mirne Pliško posl. br. Ovrv-7118/2022 od 20. travnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo ovršenici (sada tuženici) naknaditi dio troška glavnice u iznosu od 895,63 EUR / 6.748,12 kuna, ovršni trošak zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa sve do isplate, te obvezati tuženicuu da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

6. Sud je sa obavijesti od 15. siječnja 2024. obavijestio tuženicu o djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj učinio podneskom od 7. prosinca 2023., te se tuženica na isto očitovala na način da ostaje u cijelosti kod prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osporavajući pri tom pravni karakter tužiteljeve dispozicije tužbom i tužbenim zahtjevom kao djelomično povlačenje tužbe, uz tumačenje kako bi se ista mogla smatrati smanjenjem tužbenog zahtjeva, a isto tako i odricanjem.

6.1. U svom podnesku (od 23, kolovoza 2024.) tuženica nadalje navodi i kako u privitku podneska od 7. prosinca 2023. tužitelj prilaže isprave koje se odnose na razdoblje prije i poslije prethodno navedenog i navodi kako se tražbina odnosi na obračunsko razdoblje 01.05.2021. -30.04.2022., dakle različita obračunska razdoblja u prijedlogu za ovrhu u odnosu na ovaj postupak. Osim toga, iz računa oznake br. 2201532591-220420-6 razvidno je da je istim obuhvaćeno i razdoblje za 01.01- 30.04.2022. god. a za isto to razdoblje tužitelj je također izdao račune (priložene u prijedlogu za ovrhu). Dakle, radi se o izdavanju više računa za istu uslugu. Iz podneska tužitelja nije jasno što je to u međuvremenu plaćeno i po kojem računu. Tužitelj navodi obračun od 31.10.2022.god. a prilaže račun od 31.10.2021.god. (dakle ne slažu se niti nazivi niti datumi isprava). Nadalje, ističe se nelogičnost da bi 4 mjesečna računa iznosila svaki točno 2.034,59 kn. Kako tužitelj ovakvim „pojašnjenjem“ i ispravama ni na koji način nije dokazao postojanje i visinu tražbine, to se predlaže u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi a tužitelja obvezati na naknadu troška tuženici, prema dole navedenoj specifikaciji, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja do isplate.

7. Na tuženičin podnesak tužitelj se očitovao podneskom od 29. siječnja 2025., pojašnjavajući razliku između mjesečnih novčanih obveza i računa koje izdaje tužitelj na način da je naveo kako se u poslovnom sustavu tužitelja razlikuju krajnji kupci električne energije s polugodišnjem obračunskim razdobljem te krajnji kupci električne energije s mjesečnim obračunskim razdobljem. Kupcima s mjesečnim obračunskim razdobljem mjesečno se izdaje račun po izvršenom obračunu potrošnje. Kupcima s polugodišnjim obračunskim razdobljem, a među koje spada i tuženica, po isteku tekućeg polugodišnjeg obračunskog razdoblja radi se polugodišnji obračun potrošnje električne energije na temelju očitanja stanja brojila ili na temelju procjene potrošnje te se izdaje jedinstveni račun koji sadržava mjesečne novčane obveze za buduće polugodišnje obračunsko razdoblje, a uzimajući u obzir potrošnju iz prethodnog polugodišnjeg obračunskog razdoblja.

Predmet ovog postupka je dugovanje po izdanim mjesečnim novčanim obvezama br. 2201532591-220103-7, br. 2201532591-220204-1, br. 2201532591-220305-6 i 2201532591-220406-0, odnosno mjesečne novčane obveze koje se odnose na siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2022. godine te koje su izdane uz račun br. 2201532591-211020-1. Iako račun br. 2201532591-211020-1 nije utuženi račun, isti je dostavljen u spis predmeta jer su upravo njime izdane utužene mjesečne novčane obveze te je istim računom utvrđena potrošnja u prethodnom šestomjesečnom razdoblju.

Na temelju polugodišnjeg obračuna vrši se procjena mjesečnih novčanih obveza za buduće šestomjesečno razdoblje, odnosno drugim riječima, utvrđena potrošnja u računu br. 2201532591- 211020-1 izravno utječe na iznose utuženih mjesečnih novčanih obveza za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2022. Nadalje, predmet ovog postupka je i račun br. 2201532591-220420-6 te mjesečna novčana obveza izdana istim računom, odnosno mjesečna obveza br 2201532591-220501-6 za svibanj 2022. Konačno, tužitelj u ovom postupku potražuje naplatu tražbina utvrđenih mjesečnim novčanim obvezama za razdoblje od siječnja do svibnja 2022. te tražbinu na ime razlike između stvarne potrošnje i procijenjene potrošnje izdanim mjesečnim akontacijama utvrđenu računom br. 2201532591- 220420-6 za razdoblje od 1. studenog 2021. do 30. travnja 2022., što zaključno čini da je utuženo razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. svibnja 2022.

Tužitelj ponovo ističe da povlači tužbu u kojemu je naloženo tuženici naknaditi tužitelju iznos glavnice od 257,29 eur te je precizirao tužbeni zahtjev na način da je predložio da sud djelomično održi na snazi platni nalog iz ovršnog rješenja javnog bilježnika Mirne Pliško posl. br. Ovrv-7118/2022 od 20. travnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi dio troška glavnice u iznosu od 895,63 EUR sa zateznim kamatama od dana dospijeća glavnice, i to koje teku: na iznos od 41,51 EUR teku od dana 22.01.2022. godine pa do isplate, na iznos od 270,03 EUR teku od dana 22.02.2022. godine pa do isplate, na iznos od 270,03 EUR teku od dana 22.03.2022. godine pa do isplate, na iznos od 270,03 EUR teku od dana 22.04.2022. godine pa do isplate, na iznos od 44,02 EUR teku od dana 01.06.2022. godine pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi nastale troškove ovršnog postupka priznate rješenjem o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 149,31 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 20.04.2023. godine do isplate, kao i obvezati tuženicu da naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

8. Tuženica je podneskom od 26. veljače 2025. osporila navode tužitelja, prvenstveno ističući kako je predmetni podnesak tužitelja izjavljen nakon proteka rokova iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a. Nadalje, tuženica se izričito usprotivila povlačenju tužbe te je navela kako je tužiteljevo pojašnjenje tražbine konfuzno i samim time nedokazano.

9. Na pripremnom ročištu održanom 3. lipnja 2025. tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod svih dotadašnjih navoda, dok je tuženica ostala u cijelosti kod prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i svih dotadašnjih navoda, s time da je na posebni upit suda iskazao da osporava postojanje ugovornog odnosa između stranaka ovog postupka za isporuku električne energije u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. svibnja 2022. za obračunsko mjesto [adresa] u [adresa] (broj obračunskog mjernog mjesta: 1101173161, ugovorni broj računa: 2201532591). Punomoćnik tuženice se nije mogao očitovati na poseban upit suda da li je u utuženom razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. svibnja 2022. tuženica koristila tužiteljeve usluge isporuke električne energije na navedenom obračunskom odnosno mjernom mjestu te je na upit suda o razlozima plaćanja dijela utužene tražbine izvršeno od strane tuženice 31. listopada 2022. u iznosu od 228,54 eura odgovorio da mu razlozi navedenog plaćanja nisu poznati. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te su se na pripremnom ročištu suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, slijedom čega je sud zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu na istom ročištu, na kojoj je proveden dokazni postupak čitanjem odnosno uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

10. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu (str. 1. do 8. spisa), Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja - vjerodostojna isprava (str. 10. spisa), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. travnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-7118/2022, UPP/OS-Ovrv-641/2022, donio javni bilježnik Mirna Pliško iz [adresa] (str. 19. spisa), prigovor tuženice na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 21. do 23. spisa), podnesak tužitelja od 18. rujna 2023. (str. 31. do 33. spisa) sa prilogom – računi tužitelja br. 2201532591-220103-7, br. 2201532591-220204-1, br. 2201532591-220305-6 i br. 2201532591-220406-0, 2201532591-220420-6, 2201532591-220501-6 (str. 35. do 46. spisa), podnesak tužitelja od 7. prosinca 2023. (str. 53. do 55. spisa) sa prilozima – računi tužitelja br. 2201532591-211020-1 i 2201532591-220420-6 te opomena br. 01 2201532591- 2009901-2 od 1. rujna 2020. (str. 56. do 69. spisa), podnesak tuženice od 23. kolovoza 2024. (str. 76. do 77. spisa), podnesak tužitelja od 29. siječnja 2025. (str. 80. do 81. spisa) i podnesak tuženice od 26. veljače 2025. (str. 82. do 83. spisa).

11. Sud je proveo predložene dokaze stranaka čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa, pri čemu, u smislu članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN br:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/200 8, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP-a nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

13. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom sporu male (članak 458 ZPP-a) vrijednosti jest zahtjev tužitelja za isplatom novčane tražbine u iznosu od 8.686,60 kn (sada 1.152,91 eur), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose utužene glavnice od dospijeća do njihova plaćanja, po osnovi isporučene i potrošene električne energije za obračunsko mjesto [adresa] (broj obračunskog mjesta 1101173161, ugovorni račun 2201532591) za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. svibnja 2022. Pri tom sud naglašava kako tuženica nije pristala na djelomično povlačenje tužbe učinjeno nakon što se tuženica podnošenjem prigovora na rješenje o ovrsi upustila u raspravljanje o glavnoj stvari te je slijedom toga, sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a ("Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje."), sud proveo glavnu raspravu u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe (prijedloga za ovrhu).

13.1. Sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 7. istog članka propisano da da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sukladno odredbi stavka 9. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 10.). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 9. ovoga članka to nije moguće (stavak 11.).

14. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

15. U ovoj je pravnoj stvari sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženice, kao i da li je nastupila zastara utuženih tražbina.

16. Između stranaka je nesporno da je tuženica nakon utuženja, odnosno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (koji je podnesen 7. rujna 2022.) dana 31. listopada 2022. platila dio utužene tražbine u iznosu od 1.721,93 kn (sada 228,54 eur). Naime, navedenu činjenicu tuženica nije osporila tijekom postupka. Nadalje, provjerom adrese tuženice naznačene u prijedlogu za ovrhu (sada tužbi) i to [adresa], uvidom u Jedinstveni registar osoba MUP-a RH, utvrđeno je da je tuženica u utuženom razdoblju imala prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi, na kojoj se nalazi obračunsko mjesto za isporučenu i iskorištenu električni energiju na koju se odnose utužene tražbine. Uvidom u obračune potrošnje koji su priloženi računima koje je dostavio tužitelj, a koji se odnose na utužene tražbine, vidljivo je da na predmetnom obračunskom mjestu na adresi [adresa], evidentirana potrošnja električne energije u utuženom razdoblju i to za kategoriju potrošnje kućanstvo. Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj: 111/2021, 83/2023 i 17/2025) tuženica je krajnji kupac koji kupuje električnu energiju koja je namijenjena za korištenje u vlastitom kućanstvu, a ne uključuje proizvođača i kupca na veleprodajnom tržištu ("kupac iz kategorije kućanstvo" – članak 3. stavak 1. točka 40. i 41.). Člankom 42. stavkom 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Slijedom svega navedenog, neosnovani su prigovori tuženice o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja i o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženice. Također, iz navedenih činjenica proizlazi i osnovanost pravne osnove tužbenog zahtjeva.

17. Ispitujući osnovanost prigovora zastare, kojeg je tuženica istaknula u prigovoru na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uvidom u vjerodostojnu ispravu

- izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 30. kolovoza 2022. (str. 10. spisa) priloženom prijedlogu za ovrhu, utvrđeno je da je najstarija tražbina u iznosu od 2.034,59 kn (sada 270,04 eur) dospjela na naplatu 21. siječnja 2022., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 7. rujna 2022. Člankom 232. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da "Zastarijevaju za jednu godinu: 1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva." Sukladno navedenom, za predmetnu tražbinu nije protekao citirani jednogodišnji zastarni rok te je prigovor zastare neosnovan kako u odnosu na navedenu tražbinu, tako i u odnosu na ostale utužene tražbine koje su kasnije dospjele i to redom 21. veljače 2022., 21. ožujka 2022., 21. travnja 2022. i 31. svibnja 2022.

18. U odnosu na visinu utužene tražbine, valja uvodno razjasniti da se računi br. 2201532591-220103-7, br. 2201532591-220204-1, br. 2201532591-220305-6 i 2201532591-220406-0 (str.

59. do 61. spisa) odnose na mjesečne novčane obveze za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2022., koje su izdane uz račun br. 2201532591- 211020-1 (str.

56. do 57. spisa) kojim je utvrđena potrošnja u prethodnom šestomjesečnom razdoblju. Na temelju polugodišnjeg obračuna vrši se procjena mjesečnih novčanih obveza za buduće šestomjesečno razdoblje, odnosno drugim riječima, utvrđena potrošnja u računu br. 2201532591-211020-1 izravno utječe na iznose utuženih mjesečnih novčanih obveza za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2022. Nadalje, predmet ovog postupka je i račun br. 2201532591-220420-6 (str.

62. do 63. spisa) te mjesečna novčana obveza izdana istim računom, odnosno mjesečna obveza br 2201532591-220501-6 za svibanj 2022. Osim novčanih obveza za razdoblje od siječnja do svibnja 2022., tužitelj potražuje i tražbinu na ime razlike između stvarne potrošnje i procijenjene potrošnje izdanim mjesečnim akontacijama utvrđenu računom br. 2201532591- 220420-6 za razdoblje od 1. studenog 2021. do 30. travnja 2022., što zaključno čini da je utuženo razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. svibnja 2022. Tužitelj kao pravna osoba koja sukladno Zakonu o tržištu električne energije obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog trgovinu i opskrbu električnom energijom, a što tuženica ne osporava, vrši obračun pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18), Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15), a primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 112/18), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 112/18) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije.

Uvidom u gore navedene račune koje je dostavio tužitelj, utvrđeno je da isti sadržavaju obračune sukladno cijenama prema tarifnim stavkama za električnu energiju, korištenje mreže te naknadu sukladno posebnim propisima. Nadalje, Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račun se sukladno članku 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020)

smatraju

vjerodostojnim ispravama, a tuženica u konkretnom slučaju nije s uspjehom osporila vjerodostojnost navedenih isprava, niti je ista predložila bilo kakva dokazna sredstva kojima bi dokazala da je podmirila tražbine po gore navedenim računima. Dakle, kod činjenice da tuženica nije uspjela osporiti autentičnost i sadržaj vjerodostojnih isprava kojima Zakon daje posebnu dokaznu snagu, smatrajući istinitim sve što je u njima navedeno, dok se ne dokaže suprotno, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 221. ZPP-a zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i u pogledu visine utužene tražbine.

19. Slijedom svega navedenog, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, stav je ovoga suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan te je s toga valjalo temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točkama I i II izreke ove presude.

19.1. Tuženica je dužna platiti i zateznu kamatu na utužene tražbine od dospijeća do isplate. Naime, odredba članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, po stopi propisanoj u odredbi stavka 2. članka 29. ZOO koja se odnosi na ostale odnose.

20. Odluka o trošku (točka III i IV izreke) temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP-a (koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.) i članku 158. stavku 2. ZPP-a (koji propisuje da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; u daljnjem tekstu: OT). Valja pri tom naglasiti da prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., objavljenom na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalima u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

20.1. Naime, tužitelj je podneskom od 18. rujna 2023., kojim se u ostavljenom roku očitovao na prigovor tuženice suštinski povukao tužbu u odnosu na dio glavnice utužene tražbine u iznosu od 257,29 eur, na način da je ustrajao kod tužbenog zahtjeva u odnosu na preostali dio utužene glavnice od 895,63 eur. Od navedenog iznosa od 257,29 eur pretežni se dio odnosi na iznos koji je platila tuženica nakon utuženja i to iznos od 228,54 eur. Okolnost da tuženica nije pristala na navedeno djelomično povlačenje tužbe, po stavu ovoga suda, nije zapreka za primjenu citiranog članka 158. stavka 2. ZPP-a.

20.2. Nadalje, u odnosu na preostali tužbeni zahtjev, koji preostaje kada se oduzme iznos koji je platila tuženica, tužitelj je s istim uspio u pretežnom dijelu, odnosno nije osnovan isključivo dio koji se odnosi na iznos od 28,75 eur po računu broj 2201532591-220420-6 kojeg je tužitelj stornirao. Slijedom navedenog, valjalo je primijeniti i odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a.

20.3. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka određen Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. travnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv- 7118/2022, UPP/OS-Ovrv-641/2022, donio javni bilježnik Mirna Pliško iz [adresa], u iznosu od 149,31 eur (ranije 1.124,98 kn).

20.4. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat je parnični trošak za sljedeće radnje u postupku: sastav obrazloženih podnesaka od 18. rujna 2023, 7. prosinca 2023. i 29. siječnja 2025., u visini od po 75 bodova za svaki od navedenih podnesaka sukladno Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr 7/1 OT i za zastupanje na ročištu od 3. lipnja 2025.u visini od 75 bodova sukladno Tbr 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT ili ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur sukladno Tbr. 52. i 54. OT daje iznos od 600,00 eur. Tužitelju pripada i trošak PDV-a na navedeni iznos sukladno Tbr. 46 OT, u iznosu od 150,00 eur. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur sukladno sukladno Tar. br. 1. st. 1. u vezi sa Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023). Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (u zatraženoj visini od 37,5 bodova), budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Dakle, tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 789,82 eur, dok je isti odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim.

20.5. Dakle, tužitelju je priznat ukupni postupovni (ovršni i parnični) trošak u iznosu od 939,13 eur (točka III izreke), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti teku od dana donošenja presude do isplate, dok je isti odbijen sa ostatkom zahtjeva za naknadu postupovnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim.

20.6. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana, sukladno članku 328. ZPP-a.

U Puli-Pola, 17. srpnja 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćniku.