Rev-591/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 591/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. i V. P., iz Š., zastupanih po T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Hrvatske željeznice d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 2005. broj Gžn-2678/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. veljače 2003. broj Pn-5329/98, u sjednici održanoj 12. srpnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Navedenom prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugoga stupnja, odbijeni su tužitelji s tužbenim zahtjevom za naknadu štete za duševne boli pretrpljene pogibijom njihovog unuka Z. P. u nesreći 22. rujna 1989. u Pojatnom.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju iz svih revizijskih razloga, predlažući preinačenje nižestupanjskih presuda.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi svakome po 210.000,00 kn za duševne boli koje trpe zbog smrti njihova unuka Z. P., koji je poginuo 22. rujna 1989.

Sudovi su odbili tužbene zahtjeve nakon što su u postupku utvrdili:

- da je Z. P. smrtno stradao 22. 9. 1989. u Pojatnom u dobi od 10 godina naletom vlaka na školski autobus;

- da su njegovi roditelji V. i G., te brat B., ostvarili naknadu štete za duševne boli pretrpljene gubitkom sina i brata pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn- 698/92;

- da su tužitelji djed i baka poginulog Z. P.,

- da su svi živjeli u zajedničkom domaćinstvu u Š.

Sudovi odbijaju tužbene zahtjeve pozivom na odredbu čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO), kojom je propisano da sud može u slučaju smrti neke osobe dosuditi pravičnu naknadu za duševne bolove članovima njegove uže obitelji – bračnom drugu, djeci i roditeljima.

Neosnovani su stoga revizijski razlozi usmjereni na tvrdnju da ostvarenje naknade za istu vrstu štete od roditelja i brata poginulog ne isključuje pravo djeda i bake na naknadu, ali ne zato što su takvu naknadu ostvarili roditelji i brat poginulog, kako pogrešno naglašava revizija, već zato što odredba čl. 201. st. 1. ZOO takvo pravo ne priznaje djedu i baki. Kad zakon priznaje pravo na naknadu štete za duševne bolove zbog smrti neke osobe samo bračnom drugu, djeci i roditeljima, onda ostali članovi obitelji, pa tako ni djedovi i bake, nemaju pravo na takvu naknadu štete, osim u iznimnim slučajevima, kada oni u cijelosti zamjenjuju roditelje, a što nije utvrđeno u ovom postupku.

Sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev.

Na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kojeg revidenti nalaze u proturječju razloga o odlučnim činjenicama sa sadržajem zapisnika i isprava koje prileže spisu, nije ostvaren. Tužitelji, naime pogrešno smatraju da iz činjenice što su djed i baka živjeli s unukom i njegovim roditeljima u istom domaćinstvu i zajedno s roditeljima brinuli o svom unuku, proizlazi i njihovo pravo na naknadu štete.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuju tužitelji, niti su ostvareni revizijski razlozi na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, kao i u pogledu pravilne primjene materijalnog prava, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. srpnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.